Kako su Sex Pistolsi pjesmom “God Save The Queen” uzdrmali temelje britanskog društva

Sa svojim provokativnim naslovom i tekstovima koji su otvoreno napali britanski establišment 1977. godine pjesmom Sex Pistolsa God Save The Queen izazvala je bijes svojim objavljivanjem. Šest mjeseci ranije, BBC je pokušao doći do dna haotičnog pokreta mladih koji je, čini se, predstavljao izazov za same temelje britanskog društva.

Dana 27. maja 1977. godine, tokom patriotskog priprema za 25. godišnjicu stupanja kraljice Elizabete II na tron ​​– pank grupa The Sex Pistols objavila je zapaljivi singl koji jepodigao buru kontroverzi i donio im preko noći poznatu slavu. 

Upozorenje: Ovaj članak sadrži jezik koji bi neki čitaoci mogli smatrati uvredljivim

Pjesma, Bože čuvaj kraljicu, bila je žestoka kritika monarhije i uspostavljenog političkog poretka koji je predstavljao. Pokrenut ogoljenim gitarama, sirovom energijom i bijesno zajedljivim tekstovima, objavio je da kraljica “nije ljudsko biće”, da ljudi “nemaju budućnost” i da je Velika Britanija “fašistički režim”.  

Ploča, i vrijeme njenog objavljivanja neposredno prije Srebrnog jubileja, činili su se vrlo direktnim izazovom tradicionalnom poštovanju koji se pružao monarhu u to vrijeme. Za nekoliko dana, BBC je požurio da izda potpunu zabranu svog radio i TV emitovanja.  

Kontrolor BBC Radio Two, Charles McLelland, označio je pjesmu kao “grubo loš ukus”, dok ju je laburistički poslanik Markus Lipton osudio, rekavši “ako će se pop muzika koristiti za uništavanje naših uspostavljenih institucija, onda je prvo treba uništiti”.  

Mnoge prodavnice, poput Woolworthsa, jednostavno su odbile da prodaju singl.  

Sex Pistolsi su se pojavili kao dio pank pokreta koji se brzo širio u Velikoj Britaniji sredinom 1970-ih, dok se zemlja borila sa ekonomskom stagnacijom, rastućom nezaposlenošću, nestankom struje i rasnim tenzijama koje su rasle. 

Sa svojim DIY duhom i stavom protiv autoriteta, pank je bio odgovor na dosadu, društveni konformizam i otuđenost koju su mnogi mladi ljudi osjećali. Muzika koja je proizašla iz nje artikulisala je licemerje koje su videli i u britanskom establišmentu i u glavnoj britanskoj kulturi.  

Nezadovoljni, neposlušni i konfrontirajući, The Sex Pistols, personificirali su ovaj punk etos. 

Šest mjeseci prije objavljivanja singla, u novembru 1976, jedna takva establišment institucija, britanski nacionalni emiter, BBC, pozvala je bend da bude intervjuisana u programu za aktuelne događaje, Nationwide.  

Emiter je želio da se uhvati u koštac sa kulturnim pokretom koji odražava bijes, frustraciju i razočaranje koji su, čini se, preovladavali među mladima nacije i koji su tako jasno zabrinjavali starije gledaoce. 

Bend su u to vrijeme činili pjevač Johnny Rotten (aka John Lydon), gitarista Steve Jones, bubnjar Paul Cook i basista Glen Matlock, koji će sljedeće godine otići da bi ga zamijenio Sid Vicious. Upoznali su se sa segmentom koji je imao za cilj da upozna publiku sa onim što su opisali kao “kult punka”.

“Pa, možda nije najbolji rokenrol na svijetu, ali je svakako najkontroverzniji”, intonirao je glas voditelja Lionela Mortona koji je upozorio gledaoce da su jedne londonske novine nazvale Sex Pistols ” najagresivniji, najopasniji bend ikada”.

Činilo se da se njegova ko-voditeljica Maggie Norden, koja je zapravo bila mnogo mlađa od menadžera benda Malcolma McLarena, također borila da shvati privlačnost ovog visceralnog, nihilističkog garažnog rocka tolikom broju mladih ljudi i prezir benda prema autoritetu. Ona je rekla McLarenu da su “više u haosu nego u bilo čemu drugom”.

“Pa, to je optužba ljudi koji zaista ne razumiju šta djeca žele”, rekao je McLaren. 

“Djeca žele uzbuđenje, žele stvari koje će transformisati ono što im je trenutno veoma dosadan život, a muzika, mlada rok muzika, je jedina stvar koju imaju, za koju su mislili da kontrolišu. A ako pogledate na listama, oni zapravo nemaju nikakve veze s tim.” 

‘Bezvrijedno, gadno’

Norden je uzeo bend u zadatak – rekavši da su “pokušavali da šokiraju sve” – ​​kao i da je njihovu odjeću nazvao “bizarnom” i pitao Johnnyja Rottena da li je zadovoljan terminom pank, rekavši da to znači “bezvrijedno, gadno”.   

“Štampa nam je to dala. To je njihov problem, a ne naš. Nikada se nismo nazivali pankerima”, zagonetno je odgovorio.

Nastavila je da ih pritiska o tome šta nije u redu sa bendovima iz 1960-ih koji su još uvek radili, kao što su The Rolling Stones i The Who, za koje se činilo da im je više odgovaralo kao zvuk tinejdžerskog bunta.

Johnny Rotten ih je samo odbacio rekavši: “Oni jednostavno nikome ništa ne znače.” 

BBC-jev Nationwide je također doveo muzičkog novinara Giovannija Dadoma, koji je u to vrijeme pisao za muzičke listove Sounds i ZigZag, da izazove bend.  

Optužio je njihovu muziku kao, a stav Pistolsa kao “dosadan”.  

“Uništavanje zbog samog sebe je dosadno, u konačnici”, rekao je Dadomo. “Znate da to ne pruža nikakvu nadu, ne želi se zapravo promijeniti. To samo govori, ‘ne sviđa nam se ovo, mi smo drugačiji, pogledajte nas’.” 

McLaren je uzvratio: “Morate uništiti da biste stvorili, znate to. Morate ga razbiti i ponovo izgraditi u drugom obliku.”  

Neizvjesno je koliko je Dadomo sam bio iskren po svom mišljenju, budući da je sljedeće godine nastavio sa osnivanjem i predvodio sopstvenu punk rock grupu pod nazivom The Snivelling Shits. 

McLaren je bio prkosan u svom uvjerenju da će bend savladati zajednički otpor muzičkog biznisa, medija i političkog establišmenta, vjerujući da mladi ljudi imaju moć promijeniti javno mnijenje.  

“To neće biti novinar, to neće biti muzička industrija. To će biti klinac na ulici jer je on tip koji kupuje ploču”, rekao je. 

“Da li je važno ako se ploča ne prodaje?” upitao je Norden. 

“Nema sumnje da će se prodati”, rekao je McLaren u odgovoru. 

Govorio je o debitantskom singlu Sex Pistolsa, Anarchy in the UK, koji će dospjeti na 38. mjesto na britanskoj listi singlova. Ta ploča bi također na kraju bila zabranjena na BBC-jevom eteru nakon što se kontroverzno pojavljivanje benda u TV programu Today pretvorio u haos.