BiH uvozi ugalj od 2021. godine – proizvodnja struje u termoelektranama sedam posto manja
Iako Evropska unija (EU) kroz dokument European Climate Law najavljuje klimatsku neutralnost do 2050. godine, što u konačnici znači da u međuvremenu prestane koristiti ugalj i fosilna goriva, okolnosti na terenu pokazuju drugačiju sliku. Postepena tranzicija prema obnovljivim izvorima energije kao i plan “Fit for 55”, kojim EU planira smanjiti emisije za najmanje 55% do 2030. godine, ima svoju dinamiku, a ona pokazuje da svjetska privreda još uvijek značajno zavisi od uglja i fosilnih goriva.
Kako je rečeno na predavanju „Trend budućeg snabdijevanja električnom energijom iz termoelektrana na ugalj: Svijet, Evropa, BiH“ održanog ove sedmice na Akademiji nauka i umjetnosti BiH (ANU BiH), do 2050. godine globalna potrošnja uglja bit će veća za 50 % nego što je danas, dok će se dnevno trošiti 40 posto više nafte (114 miliona barela umjesto današnjih 82,8 miliona). Prema riječima dopisnog člana Odjeljenja tehničkih nauka ANU BiH Izeta Smajevića, potrošnja uglja globalno je u porastu, a u njoj prednjači Kina sa blizu 56 posto, dok ova zemlja zajedno s Indijom koristi oko 70 posto svjetske potrošnje uglja. Energetski sektor glavni je pokretač rasta potrošnje uglja, dok je 2024. godine iz uglja proizvedeno električne energije čak 10.700 teravat-sati.
Šta se desilo sa patentom koji je donosio uštedu?
Podsjetio je da BiH od 2021. godine uvozi ugalj, te da je 2025. godine registrovan pad od sedam posto u proizvodnji električne energije u termoelektranama, u odnosu na 2024. Patentirano tehničko rješenje ( detonaciono-pulsno čišćenje kotlova) korišteno u Termoelektrani Kakanj, u periodu od 23 godine donijelo je uštede od 76 miliona KM i smanjilo emisiju CO₂ za oko 400.000 tona. Međutim, iako su za njega interes pokazale brojne međunarodne kompanije i institucije iz SAD-a, Njemačke, Italije i Grčke, ova tehnologija je 2012. godine isključena iz pogona bez zvaničnog obrazloženja autorima patenta.
Uzimajući u obzir trendove u EU, koja ne odustaje od planova dekarbonizacije, ali i činjenicu da je od januara ove godine i BiH u vozu primjene CBM mehanizma (protokol Evropske unije kojim su zemlje izvan Unije, dužne plaćati porez na emisije CO₂), te da zemlja nema Zakon o regulatoru, prenosu i tržištu električne energije, investicije u postojeća postrojenja, kao i razvoj obnovljivih izvora energije, te modernizacija elektroenergetskog sistema, prema mišljenju struke iz ovog sektora trebaju se naći na stolu za rješavanje. Za Smajevića ovo pitanje je nužnost, te naglašava kako termoelektrane u svijetu u prosjeku koriste svega oko 30 posto energije, dok se ostatak gubi.
Da je energetika kičma svake industrije, naglasio je u svom posljednjem intervjuu za Forbes BiH i energetski analitičar Almir Muhamedbegović, naglasivši kako razvoj sektora traži strategiju i dugoročni plan.
“Jedna smo od rijetkih zemalja koje su potpisnice ugovora za osnivanje Energetske zajednice koje nemaju usvojen nacionalni akcioni plan za klimu i energiju koji treba da odredi do 2030., u kojem smjeru će se energetika u BiH razvijati. Kad nemate tako jedan važan plan, onda vi ne znate ni gdje idete”, kaže on, dodajući da to odražava „dezorijentisanost u energetici“ i izostanak sistemskog pristupa.
Razvoj energetike
“Zašto to do sada nije usvojeno? Možda odgovor leži u tome što je draft koji je poslan od ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH prema sekretarijatu energetičke zajednice ocijenjen kao veoma loš, da mu nedostaju analize, metodologija, da se stari termoblokovi planiraju na neki volšeban način, revitalizirati itd. A bez nacionalnog akcionog plana za klimu i energiju mi uopšte ne možemo pričati o razvoju energetike”, naglasio je.
Prema izvještaju Međunarodne agencije za energiju (IEA) „Ugalj u neto nula tranziciji“, 2022.godine, Bosna i Hercegovina je zauzela sedmo mjesto na svijetu po udjelu uglja u prozvodnji električne energije.
Navedeno je i kako dio zemalja i dalje bilježi blagi rast upotrebe uglja, uprkos klimatskim politikama i planovima energetske tranzicije. Procjenjuje se da bi troškovi potpunog izlaska iz uglja u sektoru proizvodnje električne energije, u slučaju provođenja postojećih nacionalnih strategija za dostizanje neto nula emisija do sredine stoljeća, mogli iznositi oko šest biliona dolara. Ipak, ukoliko bi se na globalnom nivou insistiralo na ostvarenju cilja neto nula emisija do 2050. godine, što se smatra ključnim za ograničavanje rasta temperature na 1,5 stepeni Celzijusa, ukupni troškovi tranzicije mogli bi porasti na približno 9,5 biliona dolara.
