Psiholozi tvrde da neke od „lijenih“ navika zapravo ukazuju na inteligenciju

Većina nas ima prilično krutu mentalnu sliku o tome kako izgleda „inteligentna“ osoba.

Ona je uglađena. Uvijek organizovana. Brzo razmišlja. Stalno drži sve pod kontrolom. To je tip osobe koja bojama označava svoj kalendar, odmah odgovara na mejlove i uvijek napreduje pod pritiskom. Ipak, koliko god ova mentalna slika bila privlačna (i popularna), ona je zapravo netačna.

Ovakva predstava o inteligenciji, pored toga što je nerealna, potpuno je neodrživa. Ljudska kognicija ne funkcioniše kao mašina koja može neprekidno da radi punim kapacitetom.

U stvarnosti, ljudi koji su zaista inteligentni razumiju da su njihovi mentalni, fizički i emocionalni resursi ograničeni. Ako žele da dugoročno funkcionišu na visokom nivou, znaju da moraju pažljivo da čuvaju te resurse.

Međutim, spolja gledano, to ponekad može djelovati pomalo neobično – čak može izgledati i kao lijenost. U nastavku su tri takve „lijene“ navike koje su zapravo potkrijepljene istraživanjima o inteligenciji.

Navika 1: Izbjegavanje napornog rada

Ova navika na prvi pogled djeluje gotovo kontradiktorno. Kako bi inteligentna osoba mogla da izbjegava naporan rad? Zar to nije upravo njen način funkcionisanja? Međutim, kada se bolje pogleda, postaje jasno da ovdje zapravo nije riječ o radnoj etici, već o izbjegavanju nepotrebnog napora.

Korištenje prečica, automatizacija zadataka ili biranje puta najmanjeg otpora često se predstavljaju kao „hvatanje krivina“. U stvarnosti, to može odražavati nešto mnogo sofisticiranije: efikasnost.

Jedan značajan pregled iz 2009. godine, objavljen u časopisu Neuroscience & Biobehavioral Reviews, bavio se takozvanom hipotezom neuralne efikasnosti inteligencije.

Ova teorija sugeriše da osobe sa višim nivoom inteligencije imaju tendenciju da pokazuju manju moždanu aktivaciju prilikom rješavanja kognitivnih zadataka. Iako bi neki to mogli pogrešno protumačiti kao nezainteresovanost, zapravo je riječ o tome da njihov mozak radi efikasnije nego kod drugih ljudi.

Inteligentni ljudi uspijevaju tako što dolaze do istog rješenja kao i vrijedni radnici, ali uz korištenje manje resursa. Na primjer, zamislite dvije osobe koje rješavaju isti problem na poslu. Jedna pažljivo prolazi kroz svaki mogući korak, usput sve dodatno provjerava. Druga uočava obrazac, preskače suvišne korake i, analizirajući sopstveni način rada, dolazi do rješenja upola brže.

Neko ko ne zna bolje mogao bi reći da druga osoba djeluje kao da se ne trudi dovoljno. Međutim, u stvarnosti, ona je jednostavno prepoznala najefikasniji put.

Zato su takozvani „lijeni“ pojedinci često oni koji osmišljavaju bolje sisteme.

Oni automatizuju ponavljajuće zadatke. Dovode u pitanje neefikasne procese rada. Traže načine da postignu veći efekat uz manje napora. Ono što se naziva lijenošću često je zapravo oblik razmišljanja na nivou sistema, koji daje prednost rezultatima, a ne samom uloženom trudu.

Navika 2: Mnogo spavanja (ili drijemanja)

Malo je ponašanja koja se snažnije povezuju sa lijenošću od dugog spavanja ili drijemanja tokom dana. Međutim, neuronauka govori sasvim drugačiju priču.

U jednoj studiji iz 2015. godine, objavljenoj u časopisu Scientific Reports, istraživači su ispitivali odnos između fluidne inteligencije i obrazaca spavanja. Konkretno, fenomena poznatog kao sleep spindles tokom popodnevnog drijemanja.

To su kratki naleti moždane aktivnosti koji se javljaju u određenim fazama sna i za koje se vjeruje da doprinose konsolidaciji pamćenja i učenju.

Istraživači su otkrili pozitivnu povezanost između fluidne inteligencije i trajanja ovih vretena spavanja. Jednostavno rečeno, to znači da su osobe sa višim nivoom inteligencije imale obrasce spavanja povezane sa efikasnijom kognitivnom obradom, čak i tokom drijemanja.

Ovo dovodi u pitanje dugogodišnju kulturnu sliku „neumornog genija“ koji radi do kasno u noć, žrtvujući san zarad produktivnosti. U stvarnosti, ljudi koji postižu visoke rezultate često rade suprotno. Oni pažljivo čuvaju svoj san i to s dobrim razlogom. Znaju da san nipošto nije pasivno „izgubljeno vrijeme“.

San je aktivan i suštinski važan proces koji podržava nekoliko ključnih aspekata našeg svakodnevnog funkcionisanja: konsolidaciju pamćenja, emocionalnu regulaciju, kreativno rješavanje problema i složeno zaključivanje.

Zato, kada ste neispavani, vaš mozak bukvalno ne može da funkcioniše punim kapacitetom. Pažnja slabi, donošenje odluka se pogoršava, a emocionalne reakcije postaju teže za kontrolu.

Zato, kada neko ide rano na spavanje, ustaje kasnije ili redovno drijemne, nemojte odmah pretpostaviti da je riječ o razmaženosti. Za inteligentne ljude, ova navika predstavlja svjesno ulaganje u njihove kognitivne sposobnosti, iz poštovanja prema sopstvenim biološkim ograničenjima.

Navika 3: Puštanje da stvari prođu

Skloni smo da se divimo ljudima koji su stalno angažovani: onima koji se javljaju za riječ, suprotstavljaju se i uvijek imaju spreman duhovit odgovor na svaku neprijatnost ili uvredu. Nasuprot tome, neko ko samo slegne ramenima, izbjegava konflikte ili povremeno kaže „nije me briga“ može djelovati bez strasti i nezainteresovano.

Međutim, ključna nijansa koju ovakvo tumačenje često zanemaruje jeste da je, u mnogim slučajevima, odluka da se ne reaguje zapravo znak emocionalne inteligencije, a ne ravnodušnosti.

Novija istraživanja, uključujući studiju iz 2025. objavljenu u časopisu Frontiers in Public Health, sugerišu da su osobe sa višim nivoom emocionalne inteligencije uspješnije u upravljanju stresom i regulaciji svojih emocija.

Autori navode da je jedan od ključnih mehanizama iza toga takozvano psihološko distanciranje. Sposobnost da se mentalno odvojimo od stresora, naročito van posla. Ova sposobnost je snažno povezana sa boljim mentalnim zdravljem i opštim blagostanjem.

Zamislite, na primjer, dvoje kolega koji dobiju blago kritičan komentar od svog menadžera. Jedan od njih provede ostatak dana razmišljajući o tome. Neprestano u glavi ponavlja situaciju, osjeća frustraciju, možda čak smišlja i odbrambeni odgovor. Drugi to primi k znanju, izdvoji korisne povratne informacije, zanemari ono što mu ne djeluje relevantno i nastavi dalje.

Spolja posmatrano, druga osoba može djelovati nezainteresovano ili previše pasivno. Međutim, u stvarnosti, ona je donijela promišljenu odluku: da se povuče iz nečega što ne zaslužuje njeno vrijeme ili emocionalnu energiju.

To je suština biranja svojih bitki. Ne zaslužuje svaka frustracija reakciju. Ne zahtijeva svaka neprijatnost ispravku. I ne mora svaki problem da se riješi odmah. U ovom kontekstu, „puštanje stvari da prođu“ znači poznavanje sopstvenih prioriteta.

A za inteligentne ljude, to je neizostavan način da sačuvaju mentalne resurse za ono što je zaista važno.

Mark Travers, saradnik Forbesa

3 ‘Lazy’ Habits That Actually Signal Intelligence, By A Psychologist