Dvostruka igra Zapada: Priznavanje Palestine uz isporuku oružja Izraelu

Dok Izrael sije razaranje i smrt širom Palestine, Zapad i dalje opskrbljuje izraelsku vojsku oružjem — istovremeno glumeći priznavanje palestinske države.

Dvadeset i pet članova porodice Hussari živjelo je u petospratnoj kući u izbjegličkom kampu al-Shati (Beach), s pogledom na uništenu luku na zapadnoj ivici Gaze. Danas je ta kuća masovna grobnica. Samo troje ih je preživjelo razorni izraelski napad prošle sedmice, kada su dronovi i kvadkopteri nemilosrdno zasuli to područje i pucali na one koji su pokušavali pomoći povrijeđenima ili izvući tijela poginulih. Među ubijenima bila je i Yara, studentica šeste godine medicine koja je radila kao doktorica.

Komšije su golim rukama kopale kroz beton i željezo kako bi izvadile tijela dvoje djece. Jedan rođak je prisjetio kako je čuo slabašne krike ispod ruševina – sve dok nisu utihnuli, “kao da ih je zemlja progutala”.

Nekoliko dana kasnije, 20 članova porodice Sultan iz naselja al-Tawam, sjevernije, izbrisano je jednim udarom. Čitavo porodično stablo iščupano u jednom trenutku. Ove sedmice, još 23 života iz porodice Zaqout ugašeno je pod ruševinama njihove kuće.

Haj Ibrahim Abdu, stariji prognanik iz Gaze, srušio se na kružnom toku Nabulsi u centru Gaze dok je pokušavao stići južnije. Izdržao je sve patnje puta, ali mu srce nije podnijelo bol prisilnog progona. Umro je od tuge, ostavljajući iza sebe voljeni grad. Bez mogućnosti prijevoza do najbližeg groblja u Sheikh Radwanu, porodica ga je sahranila u dvorištu bolnice al-Shifa.

Ovo je samo djelić genocidnog nasilja koje se dešava upravo sada — dok čitate ove riječi.

Osmišljena strategija

Sve ovo dio je izraelske vojne strategije. Dana 8. septembra, ministar odbrane Izrael Katz izjavio je: “Snažan uragan će danas pogoditi nebo iznad Gaze, a krovovi terorističkih kula će se zatresti.”

Za porodice Hussari, Sultan i Zaqout, te riječi nisu bile metafora. One su bile smrtna presuda. Ista presuda visi i nad Gazom – gradom starim preko 5.000 godina, kolijevkom civilizacije, historije i kulture.

Izraelski napadi počeli su u najstarijim dijelovima Gaze – al-Zeitoun, al-Tuffah, al-Daraj i al-Shujaiya – gdje su slojevi historije bili utkani u kamen i ulice. Danas su pretvoreni u pepeo.

U tim četvrtima nalazili su se i neki od najstarijih simbola Gaze, uključujući džamiju al-Omari iz 634. godine, tradicionalno kupatilo Hamam al-Sammara iz 1320. i palaču al-Saqqa iz 1661. godine. Danas, Zeitoun praktično više ne postoji – preko 1.500 domova je sravnjeno sa zemljom.

Ono što današnji trenutak razlikuje jeste brutalna brzina, razmjer i neshvativa okrutnost, dok se sve odvija u stvarnom vremenu pred očima svijeta.

Napadi su se proširili na al-Rimal – srce ekonomske, kulturne i društvene Gaze. Uništena je i Islamska univerzitet – moja alma mater – koju su proglasili “vojnom metom”, iako je bila utočište za stotine raseljenih porodica.

Danas bombe padaju na svaki dio Gaze – istok, zapad, sjever i jug – s tolikom silinom da se eksplozije čuju i u Tel Avivu.

Ulice Gaze postaju masovne grobnice za one koji nisu uspjeli pobjeći na vrijeme. Novinarka Al Jazeere, Noor Abu Rukba, naslijedila je svog ubijenog kolegu Anasa al-Sharifa. U nedavnoj objavi napisala je: “Gaza je postala ljudska klaonica – za one koji još imaju dušu. Ulice i putevi su preplavljeni šehidima.”

“Grad koji izdiše posljednjim dahom”

Nebo nad Gazom puni zujanje dronova i krici djece koja nemaju ni lijekova protiv bolova tokom amputacija.

Na izraelske naredbe o evakuaciji, novinarka Samaher al-Khuzndar iz Gaze je odgovorila:
“Hvala vam na upozorenju… Ali ne želim otići na smrt boreći se za dah. Ostajem gdje jesam i udišem duboko, zamišljajući sve moguće gubitke. Učim se da ne paničim dok iskrvarim, gledajući kako svi koje volim umiru na najstrašnije načine.

Odavde, iz grada koji izdiše posljednjim dahom, vidim da je najgora mogućnost ipak blaža od bijega stazama koje su izabrali oni što su nam dušu spalili… Ovo nije ni izdržljivost ni otpor – ovo je potpuno prepuštanje sudbini.”

Njene riječi su već potvrđene. Porodica koja je pokušala pobjeći u vozilu punom ličnih stvari pogođena je raketom kod trga al-Katiba. Pet ih je poginulo.

Dok broj mrtvih raste, a spiskovi bombardovanih zgrada se šire, Zapad ćuti. Izrael ruši škole, porodične zgrade, univerzitete, kulturnu baštinu i sve što čini tkivo jednog naroda.

U srcu Tel al-Hawe, moj rođak Nour Khalil – izbjeglica iz Beit Darasa, sela koje je Izrael uništio 1948. – napisao je na Facebooku:
“Moja voljena Gaza – volio bih da su nas naučili kako da te sakrijemo u sebi, da te stavimo u torbu za izbjeglištvo i ponesemo na leđima dok odlazimo. Kako da te zaštitimo od raketa, bola i krvi.

Tebe prašnjavu i pocrnjelu – ne možemo podnijeti. Kako da čovjek živi kad osjeća da nigdje ne pripada?”

Ciljano uništavanje institucija

Pored porodica, Izrael uništava i simbole prava i otpora. Bombardovana je i zgrada al-Roya, u kojoj se nalazila kancelarija Palestinskog centra za ljudska prava – organizacije koju su SAD nedavno sankcionisale zbog pokušaja da izraelske lidere izvede pred sud u Hagu.

Sve se to dešava uz prešutni pristanak zapadnih država, uključujući SAD i Veliku Britaniju – čak i dok UN ovih dana zaključuje da Izrael počinjava genocid, uz jasno dokumentovane pozive na genocid od strane izraelskih civilnih i vojnih lidera.

Za zapadne vlade, ovo su politički neugodne istine. Radije predstavljaju sve kao devijaciju ekstremne desnice, a ne kao duboko ukorijenjenu politiku prema Palestincima. “Vrata pakla” koja je spomenuo izraelski ministar finansija Smotrich nisu se otvorila odjednom – širom su otvorena još od Nakbe 1948.

Ono što ovu fazu genocida izdvaja jeste nevjerovatna brzina, razmjeri i brutalnost – pred očima cijelog svijeta, u direktnom prijenosu.

Zato danas, zajedno s narodom Gaze, i međunarodno humanitarno pravo vodi borbu za opstanak. Zapadne države imaju pravnu obavezu da spriječe genocid – time što bi kaznile počinioce.

Umjesto toga, igraju duplu igru: s jedne strane, na Generalnoj skupštini UN-a priznaju Palestinsku državu – a s druge, nastavljaju isporučivati oružje Izraelu, čime istovremeno potpisuju presudu i palestinskoj državi.