Kako od samokritike do rasta: Naučite slušati svoj unutrašnji glas
Jeste li ikada primijetili glas u svojoj glavi koji komentariše sve što radite? Ponekad vas ohrabruje, ponekad vas podsjeća na svaku grešku koju ste ikada napravili. Ovo posljednje nazivamo negativnim samogovorom, dok je ovo prvo pozitivni samogovor. Svi stalno na neki način razgovaramo sa sobom i slijedimo narativ oblikovan iskustvima i svijetom oko nas.
Ovaj unutrašnji glas gradi se godinama kroz iskustva i povratne informacije koje primamo od drugih. Način na koji vam se govorilo u djetinjstvu, kako ste bili hvaljeni ili kritizirani i standardi koje ste naučili primjenjivati na sebe, tiho oblikuju ton vašeg samogovora danas. Ponekad postaje vaš podržavajući trener, a ponekad neumoljivi kritičar.
Studija iz 2021. godine objavljena u Scientific Reports istražila je kako način na koji razgovaramo sa sobom, bilo pozitivno ili negativno, utječe na funkciju mozga i kognitivne performanse. Istraživači su koristili fMRI snimke mozga i test rješavanja problema kako bi usporedili dva tipa samogovora:
- Samopoštovanje – pozitivan samogovor
- Samokritika – negativni samogovor
Rezultati studije pokazali su dvostruke efekte:
- Samokritika je imala pozitivan učinak i dovela do bolje izvedbe u drugom krugu testa. To se dogodilo vjerojatno zato što je stvorila stanje povećane pažnje i unutarnje motivacije. Ljudi su postali budniji i fokusiraniji nakon što su se sami kritizirali.
- Samopoštovanje bilo je povezano s promjenama u moždanoj povezanosti koje poboljšavaju izvršne funkcije, poput planiranja, rezoniranja i donošenja odluka. Međutim, također je izazvalo određenu lažnu samouvjerenost – ljudi su se osjećali sposobnijima nego što su zapravo bili u izvedbi.
Opsežna istraživanja podržavaju pozitivni samogovor kao pouzdan alat za povećanje samopouzdanja i angažmana. Ali, kada se ravnoteža previše pomakne, može dovesti do pretjeranog samopouzdanja, što može uzrokovati da zanemarite greške, podcijenite izazove ili ignorirate povratne informacije koje su vam potrebne za rast. Drugim riječima, previše samouvjerenosti može nenamjerno ugasiti vašu samosvijest.
Negativni samogovor, iznenađujuće, može oštro povećati fokus i motivaciju. Međutim, koristan je samo kada vodi samopravljenju, a ne samookrivljavanju. Ključna razlika leži u tome koristite li svoju unutarnju kritiku za djelovanje i učenje, ili je koristite samo za kaznu.
Studija sugerira da oba tipa samogovora imaju svoju ulogu; nijedan nije inherentno dobar ili loš. Trebate samopoštovanje da biste vjerovali u sebe i dovoljno samokritike da ostanete prizemni i motivisani. Rast, u tom smislu, ovisi o učenju kako dopustiti da oba tipa sarađuju, a ne natječu se.
Razumijevanje negativnog samogovora
S tim razumijevanjem na površinu izlazi jedno dublje pitanje: ako određena razina samokritike može biti korisna, kako znati kada vam ona zaista pomaže rasti, a kada vas koči? Na kraju krajeva, nije sav negativni samogovor konstruktivan. U mnogim slučajevima unutarnji kritičar postaje stalna pozadinska buka osuđivanja koja iscrpljuje motivaciju i samopouzdanje.
Nedavna studija iz 2025. godine objavljena u BMC Psychology istraživala je kako se ljudi uspješno nose s oštrim unutarnjim glasom koji ističe njihove nedostatke ili pogreške. Istraživači su željeli razumjeti koje strategije zapravo pomažu ljudima da upravljaju svojim samokritičnim mislima na zdrav i prilagodljiv način. Intervjuirali su osobe koje su ostvarile visoke rezultate na testovima sposobnosti suočavanja s problemima i detaljno analizirali njihova iskustva.
Rezultati pružaju dublji uvid u negativni samogovor i kako se najbolje nositi s njim. No, što je najvažnije, svaka osoba najvjerojatnije ima „tip“ unutarnjeg kritičara. Ti tipovi uključuju:
- “Onaj koji brine”, koji se boji neuspjeha
- “Neosjećajni”, koji izbjegava emocije
- “Nije dovoljno dobar za druge”, koji traži vanjsko priznanje
- “Odbacivana/i ja”, najstrožiji unutrašnji kritičar
Svaki od ovih kritičara aktivira se u različitim situacijama i prati ga specifična kombinacija emocija i misaonih obrazaca.
Ljudi koji su se dobro nosili s unutarnjim kritičarom nisu bili oni koji su ga ušutkali. Umjesto toga, bili su oni koji su naučili reagirati na svoj samogovor s samilosti i samoprotivom. Drugim riječima, priznali su svog unutarnjeg kritičara, ali nisu mu dopustili da definira tko su.
To sugerira da bi naš cilj trebao biti preoblikovati odnos s unutrašnjim kritičarom. Kada naučite pristupiti svom unutarnjem glasu s razumijevanjem umjesto otpora, on počinje gubiti moć da vas povrijedi. S vremenom, isti glas koji vas je nekada kočio može postati onaj koji vam pomaže rasti.
Iskoristite negativni samogovor kao unutrašnjeg vodiča
Kada vaš um neprestano preplavljuje negativni unutrašnji glas, to može izgledati kao da živite s nevidljivim nasilnikom. Dok određena razina samokritike može pojačati fokus i potaknuti rast, ekstremni oblici mogu polako, ali sigurno, sabotirati vaš potencijal.
Primjerice, ako glas u vašoj glavi stalno ponavlja: „Ne zaslužuješ zdravu ljubav“ ili „Ovo je previše dobro da bi bilo istinito“, velika je vjerojatnost da ćete se početi ponašati na samosabotažan način, često bez da uopće primijetite gdje te destruktivne navike počinju.
Slično je i u karijeri ili ambicijama. Previše kritičan glas može vas natjerati da preanalizirate svaki potez do te mjere da se bojite poduzeti bilo što. Tada negativni samogovor prestaje biti koristan i postaje prepreka između vas i vašeg punog potencijala.
Prvi korak prema promjeni je razvijanje samopromatranja. Počnite obraćati pažnju na tihe unutarnje razgovore koji vam stalno prolaze kroz glavu. Obrasci i fraze koje se ponavljaju tvore osnovnu naraciju koja vas vodi iznutra.
Jedan koristan način za to je vođenje dnevnika o svojim ograničavajućim uvjerenjima ili čak verbaliziranje negativnih priča koje sebi pričate u području gdje trenutno osjećate izazov. To vam pomaže vidjeti ta uvjerenja kao naučene priče, a ne apsolutne istine. Kada možete napraviti ovu razliku, možete početi preoblikovati ta uvjerenja.
Umjesto da se samo trudite ušutkati unutarnjeg kritičara (što je često prva reakcija), pokušajte se angažirati sa njim. Pokušajte dublje razumjeti što unutrašnji kritičar možda pokušava zaštititi. Često ispod kritike leže strahovi, možda od neuspjeha, odbacivanja ili gubitka. Najvažnije je razvijati samilost prema sebi dok učite o sebi na ovaj način.
Kada na unutarnji dijalog reagirate s posramljivanjem ili strogoćom, samo zatvarate mogućnost rasta. To vas može zadržati u obrambenom načinu i učvrstiti obrasce koje želite promijeniti. Međutim, isti taj samogovor može vam koristiti ako počnete koristiti njegove signale produktivno, za poduzimanje akcije, uklanjanje unutrašnjih blokada i usmjeravanje prema stvarnom napretku.
Na kraju, imajte na umu da vaš um radi za vas, a ne protiv vas. Čak i kada vas alarmira nepotrebnim strahovima ili iracionalnim brigama, on samo pokušava održati vašu sigurnost temeljem starih iskustava ili uvjerenja. Kada naučite slušati bez osuđivanja i reagirati sa samilosti, taj zastrašujući unutrašnji glas počinje se transformirati u vodiča. Na taj način može postati saveznik na vašem putu rasta, umjesto prepreke koja vam stoji na putu.
Mark Travers, Forbes
