Tehnološki procvat i energetska kriza: Nova ekonomska stvarnost Azije postaje upozorenje za cijeli svijet

Dok se svijet suočava s rastućom energetskom krizom izazvanom ratom u Iranu, Azija prolazi kroz duboku ekonomsku podjelu koja sve više zabrinjava stručnjake. S jedne strane nalaze se tehnološki giganti, umjetna inteligencija i rekordni profiti, a s druge nestašice goriva, rast cijena i milioni ljudi koji klize prema siromaštvu.

U Južnoj Koreji posljedice globalne energetske krize postaju sve vidljivije. Vlasti pozivaju građane na štednju energije, smanjuju prognoze ekonomskog rasta i upozoravaju na posljedice inflacije i slabljenja nacionalne valute. Ipak, najveće kompanije ostvaruju rekordne profite, dok berza dostiže historijske maksimume.

Ovaj paradoks pokazuje da danas u Aziji postoje dvije potpuno različite ekonomske realnosti.

Na jednu snažno utiču tehnološke kompanije i eksplozivan razvoj umjetne inteligencije, dok drugu guše nestašice energenata i rast troškova života koji prijete humanitarnom krizom.

Ekonomisti upozoravaju da posljedice nisu ograničene samo na Aziju. Sve veći jaz između bogatih tehnoloških ekonomija i zemalja koje zavise od tradicionalne industrije mogao bi ozbiljno uticati na globalnu trgovinu, političku stabilnost i budući ekonomski razvoj.

Benson Wu, ekonomista iz Bank of America Merrill Lynch, ističe da snažan rast tržišta kapitala ne znači i bolji život za obične građane.

„Ekonomija formalno raste i berze bilježe odlične rezultate, ali taj novac gotovo da ne dolazi do svakodnevnog života običnih ljudi“, upozorio je Wu.

Kriza se dodatno produbila nakon što je promet kroz Hormuški moreuz, ključnu svjetsku rutu za transport nafte, značajno smanjen zbog sukoba na Bliskom istoku. Cijene nafte zbog toga su dostigle najviši nivo u posljednje četiri godine.

Azijske zemlje, koje u velikoj mjeri zavise od energenata sa Bliskog istoka, među prvima su osjetile posljedice. Međutim, udar nije podjednako raspoređen.

Razvijene ekonomije poput Japana, Južne Koreje i Tajvana imaju veće energetske rezerve i dovoljno kapitala da osiguraju dodatne količine goriva. Nasuprot njima, zemlje poput Indije, Filipina i Tajlanda suočavaju se sa ozbiljnim problemima u nabavci energenata i usporavanjem ekonomije.

Prema riječima stručnjaka, upravo te države najmanje profitiraju od globalnog procvata umjetne inteligencije, a istovremeno trpe najveći udar inflacije i rasta cijena, piše CNN.

Umjetna inteligencija stvara novu ekonomsku elitu

Poluprovodnici, odnosno čipovi, već godinama pokreću sve, od pametnih telefona do automobila i kućanskih aparata. Međutim, eksplozija razvoja umjetne inteligencije dodatno je povećala potražnju za ovom industrijom.

Prema procjenama Ujedinjenih nacija, globalno tržište umjetne inteligencije moglo bi do 2033. godine vrijediti čak 4,8 biliona dolara, što je 25 puta više nego 2023. godine.

Najveće koristi trenutno imaju zemlje koje dominiraju proizvodnjom čipova.

Tajvan je u prvom kvartalu ostvario rekordni rast BDP-a od 13,69 posto, najveći u posljednjih 39 godina. Glavni razlog je ogromni uspjeh kompanije TSMC, najvećeg svjetskog proizvođača čipova.

Slična situacija je i u Južnoj Koreji, gdje su Samsung Electronics i SK Hynix zabilježili rekordne profite, dok je vrijednost Samsunga premašila bilion dolara.

Iako je razvoj umjetne inteligencije izuzetno energetski zahtjevan, ogromni profiti tehnoloških kompanija omogućavaju im da bez većih problema plate skuplje energente i sirovine.

Stručnjaci ističu da proizvođači čipova lako prebacuju dodatne troškove na krajnje kupce, jer je globalna potražnja toliko velika da tržište prihvata gotovo svaku cijenu.

„K ekonomija“, bogati postaju bogatiji, siromašni još ranjiviji

Dok tehnološki sektor ostvaruje ogromne profite, milioni ljudi širom Azije suočavaju se sa rastućim troškovima života.

Program Ujedinjenih nacija za razvoj procjenjuje da bi čak 8,8 miliona ljudi u azijsko-pacifičkoj regiji moglo pasti u siromaštvo zbog rata i energetske krize.

Ekonomisti ovaj fenomen nazivaju „K ekonomijom“. Riječ je o modelu u kojem bogati i tehnološki razvijeni slojevi društva nastavljaju rasti, dok siromašniji dio stanovništva sve više zaostaje.

Jayant Menon iz instituta ISEAS u Singapuru upozorava da upravo siromašni najviše stradaju tokom ekonomskih kriza, dok najmanje učestvuju u oporavku.

Čak i u zemljama koje profitiraju od razvoja umjetne inteligencije, bogatstvo nije ravnomjerno raspoređeno. U Južnoj Koreji hiljade radnika Samsunga prijete štrajkovima zbog nezadovoljstva platama, dok centralna banka upozorava da građani ne osjećaju ekonomski rast koji statistika prikazuje.

Na Tajvanu je problem postao toliko ozbiljan da su vlasti počele otvoreno govoriti o opasnosti prevelike zavisnosti od tehnološkog sektora. Iako industrija poluprovodnika zapošljava samo mali dio stanovništva, početne plate u tom sektoru višestruko su veće od prosjeka.

Stručnjaci upozoravaju da pretjerano usmjeravanje resursa prema industriji umjetne inteligencije može dodatno oslabiti druge sektore ekonomije, uključujući energetiku i proizvodnju hrane.

Posljedice bi mogao osjetiti cijeli svijet

Ekonomisti smatraju da kombinacija tehnološkog procvata i energetske krize predstavlja jedan od najvećih izazova za moderne vlade.

Rastuća nejednakost povećava rizik od društvenih nemira i političke nestabilnosti, ali dugoročno ugrožava i samu ekonomiju, jer većina stanovništva gubi kupovnu moć.

Centralne banke sada se nalaze pred teškim izborom, kako istovremeno kontrolisati inflaciju i održati ekonomski rast.

Frederic Neumann iz HSBC-a upozorava da se postavlja ključno pitanje, da li monetarna politika treba pratiti rast jednog tehnološkog sektora ili realno stanje ostatka ekonomije.

Dodatni problem predstavlja i prevelika zavisnost od industrije umjetne inteligencije. Ako razvoj AI tehnologije uspori ili nestašice sirovina ugroze proizvodnju čipova, ekonomije koje su sve karte stavile na tehnologiju mogle bi doživjeti ozbiljan udar.

Iako su posljedice trenutno najvidljivije u Aziji, stručnjaci upozoravaju da će se negativni efekti vrlo brzo preliti i na ostatak svijeta, posebno na zemlje koje zavise od azijske proizvodnje i trgovine.

Sjedinjene Američke Države već pokazuju slične znakove podjele između tehnološkog rasta i pada životnog standarda običnih građana.

„Postoji ozbiljan rizik da ova podjela postane trajna, da bogati nastave rasti, a ostatak društva nikada ne sustigne taj razvoj“, zaključio je Neumann.