Američka vojska počela da koristi lasersko oružje na Bliskom istoku da bi obarala dronove

Američka vojska uložila je desetine milijardi dolara tokom pola vijeka u istraživanje i razvoj oružja usmjerene energije. Sada ih zaista koristi u borbi. Vojska je koristila lasere za obaranje neprijateljskih dronova na Bliskom istoku, nedavno je rekao Doug Bush, načelnik nabavke vojske za Forbes.

Prvi put Ministarstvo odbrane priznalo je da je takvo oružje korišteno u borbi. „U nekim slučajevima su radili“, rekao je Bush. „U odgovarajućim uslovima su izuzetno efikasni protiv određenih prijetnji“.

Odbio je da detaljno opiše oružje, ali jedno od njih izgleda da je sistem nazvan P-HEL. Bazira se na laserskom uređaju Locust proizvođača odbrambene opreme BlueHalo – uređaj u obliku kutije kojim se upravlja putem Xbox kontrolera.

Prvi P-HEL korišten u inozemstvu

Oružje je dizajnirano da ispusti relativno slab laserski snop od 20 kilovata koji topi kritičnu tačku na dronu za nekoliko sekundi, obarajući ga s neba.

U novembru 2022. godine, vojska je počela da koristi prvi P-HEL u inozemstvu, a druga jedinica je raspoređena ove godine, prema BlueHalo, što ga čini prvim „velikim laserskim oružanim sistemom“ koji je operativno raspoređen, rekao je za Forbes izvršni direktor Jonathan Moneymaker. Ali nikad ranije nije potvrđeno njegovo korištenje u borbi.

Moneymaker je rekao da je Locust imao „značajan“ broj uspješnih angažmana u kojima je spalio dronove u vazduhu. „Nije u jednom ili dva slučaja“, rekao je.

Raketom od dva miliona ruše dron od 2.000 dolara

To je prekretnica za Pentagon, koji se bori s troškovima bespilotnih vazdušnih borbi, gdje cijena odbrane često daleko premašuje cijenu napada. Američki protivvazdušni raketni sistemi koštaju otprilike dva puta više od ofanzivnih raketa, a razlika je još veća kod jeftinih dronova koji su se namnožili na Bliskom istoku i u rusko-ukrajinskom ratu.

U Crvenom moru, američki ratni brodovi koji štite teretna plovila od napada militantnih Huta iz Jemena u posljednjih šest mjeseci koristili su rakete od dva miliona dolara za obaranje dronova od 2.000 dolara.

Takozvana oružja usmjerene energije poput lasera i sistema visokih mikrotalasa, koji koriste elektromagnetno zračenje da bi spržili električne komponente svojih ciljeva, znatno su jeftinija. Trošak po hicu kreće se između jednog i 10 dolara za dizel gorivo potrebno za generisanje električne energije koja ih pokreće, prema izvještaju GAO iz 2023. godine.

Još jedna prednost laserskog oružja: tajnost. Zraci su nevidljivi i tihi. Zagovornici napora da se laser testira na specijalnoj avionskoj topovnjači AC-130 američkog vazduhoplovstva istakli su mogućnost onesposobljavanja motora aviona i komunikacione opreme bez saznanja neprijatelja. (Program je ovog proljeća otkazan nakon godina odlaganja.)

Mali dronovi su lakši cilj za nadolazeću tehnologiju u poređenju s raketama i avionima s posadom budući da su relativno spori i lete na niskim visinama. Ali laserski sistemi su skupi za razvoj. Prvi prototipovi P-HEL-a koštali su osam miliona dolara, rekla je vojska za Forbes; prototipovi vozila sa moćnijim laserskim sistemom od 50 kilovata nazvanim DE M-SHORAD koštali su 73 miliona dolara. To je skupa investicija s obzirom na to da se mnogi skupi programi modernizacije takmiče za budžet Pentagona od 825 milijardi dolara.

„Za vojsku je zaista teško da priušti sistem usmjerene energije koji košta koliko i F-35“, rekao je Bush, koji se nada da će cijene pasti na četvrtinu prosječne cijene od 82,5 miliona dolara koliko košta nevidljivi lovac.

Trenutna generacija laserskih prototipova takođe se suočava s pitanjima o njihovoj efikasnosti. Laseri su ometeni pješčanim olujama, kišom, maglom i dimom. Čak i tokom vedrog dana, turbulencija vazduha može ih dekoncentrisati i oslabiti. I moraju ostati fokusirani na jednu tačku nekoliko sekundi, što nameće pitanje da li jedan laser može da se nosi s rojem dronova.

Ali zagovornici kažu da sistemi za protivdronove ne moraju da rade u svim uslovima da bi bili korisni. Loše vrijeme takođe smanjuje efikasnost oružja kojem treba da se suprotstave, primijetio je Thomas Karr, koji je bio prvi direktor Pentagonove kancelarije zadužene za koordinaciju istraživanja usmjerene energije od 2018. do 2020. godine. „Ofanzivni dron takođe neće lijepo letjeti po pješčanoj oluji.“

Bush je rekao da bi laseri bili samo jedan dio višeslojnog sistema za odbranu od bespilotnih letjelica, koji uključuje kinetičke presretače poput raketa, Kojot kamikaza dronovo (120.000 dolara po komadu) ili višecijevno oružje poput C-RAM-a.

„Ako bi spasili 10 do 20 posto presretača koje bi inače morali da ispalimo, to je i dalje veoma dobar povrat ulaganja“, rekao je.

Snovi iz Ratova zvijezda

Razvoj oružja usmjerene energije privlači Pentagon još od 1960-ih godina, ali je decenijama bio spriječen djelimično zbog preambicioznih projekata poput Inicijative za odbranu svemira iz ere Reagana.

Ismijavan kao Ratovi zvijezda sve do njegovog ukidanja 1993. godine, ovaj program potrošio je oko 30 milijardi dolara na razvoj sistema koji je uključivao svemirske lasere za uništavanje brzih sovjetskih balističkih raketa sa razdaljine od više hiljada kilometara.

Još jedan poznati neuspjeli pokušaj da se unište interkontinentalne balističke rakete bio je program Airborne Laser od pet milijardi dolara, predstavljen kao američki prvi svjetlosni mač, koji je ugašen 2012. godine. Istraživači su se borili s problemima veličine i težine, jer je bilo potrebno montirati laserski sistem od megavata, koji pokreću bučni kontejneri sa opasnim hemikalijama, na avion Boing 747.

Do 2010. godine, istraživanje se fokusiralo na mnogo manje ambiciozni cilj pogađanja manjih ciljeva poput artiljerijskih granata i prijetnje sporih dronova, sa udaljenosti od samo nekoliko kilometara ili manje. „Tehnologija ne mora da dostigne ovaj veoma stresan nivo i ne treba vam toliko snage, ne treba vam toliko preciznosti“, rekao je Karr.

Pentagon troši milijardu dolara godišnje na istraživanje usmjerene energije od 2020. godine, prema izvještaju GAO-a. „U rangu niskih dvadeset“ određeni broj sistema raspoređen je s vojnim jedinicama radi testiranja na terenu i dostupni su komandantima za korištenje, rekao je Frank Peterkin, glavni direktor Odjeljenja odbrane za usmjerenu energiju. To uključuje četiri DE M-SHORAD-a, čiji laser je napravila kompanija RTX, i montirani su na oklopna transportna vozila Stryker. Raspoređeni su u Iraku ovog proljeća radi testiranja na terenu. (Jedan fokus je na to koliko dobro laseri izdržavaju udarce i vibracije dok se kreću.)

Od 2019. godine, mornarica je na osam razarača instalirala laserski „bljesak“ nazvan ODIN; dizajniran je da poremeti optičke ili infracrvene senzore neprijateljskih dronova. Potom je 2022. godine mornarica na drugom razaraču, Preblu, uvela 60-kilovatni laser nazvan HELIOS, koji je sposoban da uništi dronove i vanbrodske motore na malim čamcima.

Ali ova oružja su primjetno odsutna iz borbi u Crvenom moru, gdje bi mogla biti efikasna protiv nekih oružja Huta, rekao je u januaru potpredsjednik mornaričkih pomorskih snaga, admiral Brendan McLane. On je nazvao sporost u razvoju laserskog oružja „frustrirajućom“.

Momci koji „prže“

Visokopropusno mikrotalasno oružje ne ometaju vremenski uslovi, ali obično ima kraći domet. Kalifornijska startap kompanija Epirus isporučila je četiri prototipa sistema Leonidas vojsci u okviru ugovora vrijednog 66 miliona dolara.

Glavni izvršni direktor Epirusa Andyq Loweri rekao je za Forbes da može baciti „zid“ energije stotinama metara izvan perimetra baze kako bi oborio više dronova istovremeno, funkcionišući kao posljednja linija u složenoj protivvazdušnoj odbrani, poput „hokejaškog golmana“.

Za odbranu projsečnog aerodroma bilo bi potrebno šest sistema, rekao je Lowery. Četiri prototipa koštaju 13 miliona dolara po komadu, saopćila je vojska.

Lowery kaže da je Leonidas bolje radio nego što je očekivao tokom proba vojske prošlog mjeseca na oružanom poligonu China Lake u Kaliforniji. To je uključivalo testove sposobnosti vojnika da brzo poprave sistem, kao i da odgovore na napade većeg broja dronova. Lowery se nada da će Leonidas uskoro napredovati ka terenskom raspoređivanju u inostranstvu i da bi do 2027. godine Epirus mogao da osvoji sveti gral za proizvođače oružja: budžet za kupovinu oružja Leonidas u velikom broju.

To bi moglo biti u skladu s planom vojske za upotrebu usmjerenog energetskog oružja. Bush je rekao da služba trenutno priprema planove budžeta za period od 2026. do 2030. godine u kojima ispituje „kako bismo zapravo mogli da dođemo do nabavke ovih stvari“.

U međuvremenu, Odjeljenje odbrane finansira rad na moćnijim laserima, uključujući sisteme od 300 kilovata kompanija poput Lockheed Martina, General Atomicsa i nLighta, koji bi mogli da se suoče s većim i bržim metama poput krstarećih raketa. Rukovodilac Odjeljenja odbrane za usmjerenu energiju Peterkin rekao je da se nada da će ti biti spremni za testiranje s jedinicama na terenu u roku od pet godina.

SAD takođe ulažu u intrigantan izraelski poduhvat. Vojni paket pomoći Izraelu koji je Kongres usvojio prošlog mjeseca uključuje 1,2 milijarde dolara za finansiranje razvoja Iron Beam-a (gvozdenog zraka). Laser od 100 kilovata izraelskog odbrambenog izvođača Rafael dizajniran je da uništi rakete i dronove. Izrael se nada da će ga imati do kraja naredne godine, a Pentagon bi mogao biti zainteresovan za to kao alternativu sistemima koje razvija, rekao je Bush novinarima prošle godine.

Ako Pentagon odluči da na terenu rasporedi bilo koji od trenutnih laserskih prototipova u velikom obimu, to može potrajati dok odbrambeni proizvođači ne razviju masovnu proizvodnju. Samo nekoliko kompanija proizvodi ključne komponente poput optike, upozorio je Institut za razvijanje tehnologija, koji je dio udruženja industrije odbrane. Kritikovao je Ministarstvo odbrane za „manjak posvećenosti“ tehnologiji i što nije poslalo jasniji signal potražnje industriji da investira kako bi se pripremila.

Bush je rekao da je to više pitanje ograničenog finansiranja i postojanja više drugih prioriteta.

„Sve se takmiči sa svime“, rekao je Bush. „Ali ono što bi moglo da pomakne skalu je ozbiljna prijetnja. I ako pokažemo da ovi sistemi mogu da funkcionišu protiv trenutnih prijetnji s kojima se suočavamo na Bliskom istoku, to bi moglo da promijeni temu razgovora u Pentagonu“.

Autor: Jeremy Bogaisky, novinar Forbesa