Ulaganja u izgradnju data centara dostići će neslućene razmjere već za 5-6 godina
SAD jure ka infrastrukturnom procvatu koji bi mogao koštati više od 10 biliona dolara i nadmašiti željezničku groznicu s kraja 19. stoljeća već 2028. godine. Evo gdje se sav taj novac troši – na zemljište, struju, vodu i cement – i ko bi mogao profitirati od toga.
Uprkos strahovima od agenata umjetne inteligencije koji bi mogli djelovati bez ljudske kontrole i rastućem političkom otporu lokalnih zajednica i političara, SAD nezaustavljivo nastavljaju sa izgradnjom data centara u neviđenim razmjerima.
U zavisnosti od toga koga pitate, procjene ukupnih troškova ove izgradnje u SAD-u kreću se od 2,8 biliona dolara do 2030. do 10,3 biliona dolara do 2032. godine. Te brojke bi čak mogle biti i konzervativne, s obzirom na to da giganti OpenAI i Anthropic otkrivaju više detalja o svojim planovima potrošnje dok se pripremaju za izlazak na berzu u narednim mjesecima. Procurila kopija Anthropicovog prospekta otkrila je da kompanija očekuje da će potrošiti 518 milijardi dolara na infrastrukturu umjetne inteligencije tokom sljedeće decenije.
Međutim, još uvijek smo u ranim fazama onoga što bi se moglo pretvoriti u novu industrijsku revoluciju. Prema ekonomistima Goldman Sachsa, američka ulaganja u umjetnu inteligenciju će porasti sa 1,8% BDP-a ove godine na 2,8% u 2028. To je otprilike isti udio ekonomije kao i savezni budžet za odbranu.
Šta je donijela željeznica, a šta vještačka inteligencija
Širenje željeznice činilo je oko 2,4% BDP-a SAD-a između 1880. i 1890. godine. Ako ulaganja u vještačku inteligenciju dostignu 2,8% BDP-a, kako predviđa Goldman Sachs, već sljedeće godine će premašiti željeznički bum u smislu svog ekonomskog obima. Čak i to bi mogla biti konzervativna procjena. Nedavna studija ekonomiste sa Univerziteta Columbia, Stijna Van Nieuwerburgha, procjenjuje da bi ovaj udio mogao dostići čak 3,6% BDP-a do 2032. godine.
Pojava željeznice u 19. stoljeću otvorila je vrata pozlaćenom dobu. Uzdigla je industrijske magnate tog vremena do nezamislivih nivoa bogatstva. Kada je Forbes objavio svoju prvu listu najbogatijih ljudi u naciji 1918. godine, pet od 30 najbogatijih ljudi steklo je bogatstvo u željeznicama. Još sedam, uključujući Johna D. Rockefellera i Andrewa Carnegieja, obezbijedili su naftu i čelik za izgradnju željeznica i upravljanje vozovima.
Sada bum umjetne inteligencije stvara desetine novih milijardera i vrtoglavo povećava bogatstvo tehnoloških magnata. Elon Musk je nakratko postao milijarder nakon što je SpaceX izašao na berzu. To je kompanija koja, uprkos svom imenu, troši znatno više na umjetnu inteligenciju nego na rakete. Danas, 11 od 30 najbogatijih Amerikanaca ima bogatstvo zasnovano na kompanijama koje su ključne za ekonomiju umjetne inteligencije. Među njima su Jensen Huang iz Nvidije i Larry Page i Sergey Brin iz Googlea.
Tipičan data centar košta 500 miliona dolara
Izgradnja infrastrukture također se oslanja na ogromne količine duga za finansiranje. Investitori data centre već su prikupili najmanje 1,3 biliona dolara duga, prema platformi za kreditnu analitiku Atrium. „Ko gubi novac kada stvari počnu propadati?“, pita Ryan Alfred, izvršni direktor i suosnivač Atriuma. Dodaje da je vidio projekcije prema kojima bi kreditiranje za izgradnju data centara moglo porasti i do 10 biliona dolara.
Čak i male promjene mogu izazvati lančanu reakciju ako kompanije shvate da im više nisu potrebni kapaciteti data centara koje su iznajmile ili izgradile. Ili ako više nemaju novca da ih finansiraju. “Kada imate toliko duga, ne treba vam veliki šok da biste srušili vrijednosti. Pad od 10% će izbrisati kapital i početi dovoditi dug u rizik”, kaže Van Nieuwerburgh sa Univerziteta Columbia.
Kompanije koje se bave vještačkom inteligencijom i investitori u građevinarstvo moraju stalno prikupljati novac kako bi platili sve veće, energetski intenzivnije i skuplje data centre. Ali čak se i njihove procjene troškova značajno razlikuju. Prema građevinskom gigantu Clayco, koji je dio timova koji grade data centre vrijedne milijarde dolara za kompanije poput Oracle i Corviva, tipičan data centar od 40 megavata – dovoljan za napajanje Burlingtona u Vermontu – košta oko 500 miliona dolara.
Polovina te sume ide na kupovinu naprednih GPU čipova i druge IT opreme, dok energetska i vodna infrastruktura, uključujući beton, čelik, bakar, sisteme za hlađenje i turbine, čini dodatnih 35%. Dugoročno gledano, najveći troškovi su struja i voda. Dok novi data centar ove veličine troši oko 60.000 galona vode dnevno.
Ogromne investicije
Kompanije poput Clayca zarađuju mnogo novca od ove potražnje. Očekuje se da će izgradnja data centara činiti 75% prihoda kompanije ove godine, što iznosi skoro 12 milijardi dolara. To je njenom osnivaču Bobu Clarku donijelo bogatstvo od sedam milijardi dolara. On nije jedini. Veliki investitori u nekretnine, poput Related Companies – koja je razvila Hudson Yards u New Yorku – također ulaze u posao s projektima data centara vrijednim 55 milijardi dolara. To pomaže povećanju bogatstva njenog osnivača i milijardera Stephena Rossa i predsjednika Brucea Beala Jr.
McKinsey procjenjuje da globalno gotovo dvije trećine troškova data centara odlazi na GPU servere i pohranu podataka. Do 2030. godine to će iznositi 4,4 biliona dolara. Prema njihovim procjenama, 1,3 biliona dolara bit će potrošeno na električnu i mehaničku opremu, proizvodnju energije i mrežnu infrastrukturu. Dodatnih triliona dolara bit će potrebno za radnu snagu, izgradnju objekata i kupovinu zemljišta.
Teško je staviti milijarde dolara vrijedne zemlje, cementa, električne energije i vode u perspektivu. U 2024. godini, data centri su trošili više električne energije nego cijela država Ohio. Očekuje se da će do 2030. godine trebati onoliko energije koliko je Teksasu potrebno danas. Tokom naredne četiri godine, mogli bi potrošiti dodatnih 457 teravat-sati električne energije. Dovoljno za napajanje Kalifornije skoro dvije godine. Problem s kojim se suočavaju mnogi investitori u data centre je taj što taj kapacitet još ne postoji.
Udio električne energije u SAD-u koju koriste data centri:
2024: 4,7%
(više od Ohaja, otprilike veličine dvije Louisiane)
2030: 11,8%
(više nego Teksas, država s najvećom potrošnjom električne energije u zemlji)
IZVOR: NACIONALNA LABORATORIJA LAWRENCE BERKELEY
Ko je imao koristi?
Kompanije koje već imaju pristup električnoj energiji – među njima i brojni bivši rudari bitcoina koji su svoje rudarske operacije prebacili u data centre koje sada iznajmljuju kompanijama za vještačku inteligenciju – profitirale su od ovog nedostatka. “Trenutno postoji takav nedostatak električne energije da se čini da gotovo svaka kompanija koja ima pristup lako dostupnoj energiji može dobiti ugovore”, kaže Gregory Lewis. On je analitičar u finansijskoj kompaniji BTIG. To ukazuje na nagli porast cijena dionica kompanija poput Cypher Digitala i TerraWolfa u protekloj godini.
Kompanije troše desetine milijardi dolara na električnu energiju, sve u pokušaju da zadovolje nezasitnu potražnju data centara. Još nije jasno hoće li uspjeti dovoljno brzo izgraditi kapacitete. “Mnoge elektroprivredne kompanije su se obavezale da će udvostručiti svoje kapacitete u narednih 10 godina kako bi podržale projekte koji su već dobili dozvole”, dodaje Alfred iz Atriuma. “A elektroprivredne kompanije uglavnom ne udvostručuju kapacitete u roku od 10 godina. Mnoge od njih neće moći to učiniti. Mnogi zajmodavci neće odobriti kredit ako [projekat] nema osiguranu električnu mrežu.”
Kompanije koje grade kablove koji prenose tu električnu energiju također profitiraju. Southwire, proizvođač kablova u vlasništvu porodice Richards iz Georgije, prošle godine je ostvario rekordan prihod od 9,7 milijardi dolara zahvaljujući rastućim cijenama bakra i povećanoj potražnji u data centrima. To je porodici Richards donijelo bogatstvo od 13,1 milijardi dolara.
Površina zemljišta koju koriste data centri:
2025: 75 miliona kvadratnih metara
(malo veći od Manhattana)
2030: 232 miliona kvadratnih metara
(otprilike veličine Des Moinesa, Iowa; veće od Washingtona, D.C.)
Potrošnja cementa:
1 milion metričkih tona
cementa će biti potrebno ukupno do 2028. godine (otprilike dovoljno za asfaltiranje ceste između Los Angelesa i San Francisca)
IZVORI: HINES, AMERIČKO UDRUŽENJE PROIZVOĐAČA CEMENTA
Uska grla
Amerika je ogromna, ali je ogromna i količina zemlje i cementa potrebnog za ovu izgradnju. Prošle godine, data centri su zauzeli nešto više zemlje nego otok Manhattan. Očekuje se da će do 2030. godine zauzimati površinu veću od cijelog Distrikta Columbia. Možda se čini malo u odnosu na veličinu zemlje, ali investitori kupuju zemljište koliko god mogu kako bi se pripremili za potrebe koje će se pojaviti za nekoliko godina.
„Nema dostupne električne energije za 2026., 2027. ili 2028. godinu. Sve je već zauzeto, jer je ovo posao gdje razvoj traje nekoliko godina“, kaže Raul Martynek. On je izvršni direktor DataBanka, graditelja data centara sa sjedištem u Dallasu. „Planiramo za 2030., i dalje, doslovno kupujemo zemljište upravo sada gdje mislimo da će objekat biti operativan 2030., 2031. ili 2032. godine.“
Čak i kada je zemljište dostupno, obezbjeđivanje radne snage za izgradnju objekata predstavlja još jedno veliko usko grlo. “Radna snaga je zaista kritična tačka jer ne možete jednostavno proizvesti više kvalifikovanih električara”, dodaje Martynek. Isti problem postoji i sa ključnim električnim komponentama, kao što su generatori. Vrijeme isporuke se povećalo sa 12 sedmica prije nekoliko godina na skoro dvije godine danas.
Izgradnja ogromnih data centara također zahtijeva ogromne količine cementa, koji se miješa u beton. Jedan od pobjednika je kompanija SRM Concrete iz Tennesseeja. Ona izlijeva beton za 13 data centara za hiperskalere. Među njima su Meta, Oracle i Google. To je pomoglo kompaniji da raste i donijelo njenom osnivaču Mikeu Hollingsheadu bogatstvo od 7,2 milijarde dolara.
Globalna potrošnja vode u data centrima:
2025: 223 milijarde litara
(oko 58 dana dnevne potrošnje vode u New Yorku; 88.800 olimpijskih bazena)
2030: 643 milijarde litara
(oko 5,5 mjeseci dnevne potrošnje vode u New Yorku; 257.600 olimpijskih bazena)
2030: 541 milijardi litara*
*Scenario sa efikasnijom potrošnjom vode
(oko pet mjeseci dnevne potrošnje vode u New Yorku; 217.200 olimpijskih bazena)
2030: 386 milijardi litara*
*Scenario s agresivnim mjerama uštede vode
(otprilike tri mjeseca dnevne potrošnje vode u New Yorku; 155.200 olimpijskih bazena)
IZVOR: RYSTAD ENERGY
Problem sa vodom
Jedan od ključnih razloga za protivljenje širenju data entara širom SAD-a je pritisak na vodne resurse. Nedavna anketa Gallupa pokazala je da se 70 % Amerikanaca protivi izgradnji data centara umjetne inteligencije u svojim zajednicama. Pri čemu 50% njih kao razlog navodi utjecaj na resurse, uključujući prekomjernu potrošnju vode.
Prema podacima konsultantske firme Rystad Energy, data centri širom svijeta su prošle godine potrošili 223 milijarde litara vode – dovoljno za 58 dana potrošnje vode u New Yorku. Čak i prema najagresivnijim scenarijima uštede vode, ova potrošnja bi se mogla povećati na 386 milijardi litara do 2030. godine. A mogla bi biti i znatno veća ako investitori ne preduzmu mjere za smanjenje potrošnje vode.
Neki investitori obezbjeđuju vodne kapacitete kako bi profitirali od te potražnje. U zapadnom Teksasu, lokaciji data centara u procvatu, milijarder David Capobianco okupio je kompanije koje upravljaju s više od šest miliona barela otpadnih voda koje bi se mogle koristiti za hlađenje data centara, pored 130.000 hektara zemlje na kojoj ih sam može izgraditi.
Kompanije sada instaliraju naprednije sisteme hlađenja koji koriste manje vode. Ali zato koriste i više električne energije. To dodatno povećava već ogroman pritisak koji data centri stvaraju na elektroenergetsku mrežu. Na skali data centra od jednog gigavata – veličine Metina dva kampusa u Indiani i Teksasu, koji nisu ni među njenim najvećim projektima – takav objekat troši otprilike onoliko električne energije koliko i Seattle. Sa gotovo 3% godišnje potrošnje vode tog grada.
Ta količina potražnje, ekvivalent istovremenog povezivanja grada Seattlea na električnu mrežu, gotovo je nečuvena. “U Americi je vrlo rijetko da smo imali situaciju u kojoj se gigavat opterećenja pojavljuje na jednom mjestu na mreži”, kaže Kiran Bhatraju, izvršni direktor digitalne komunalne kompanije Arcadia.
Otvoreno pitanje
Neki su također skeptični da će se izgradnja zaista odvijati u punom obimu. U istraživačkoj bilješci iz augusta, analitičari firme za istraživanje tržišta kapitala Bernstein procijenili su da ukupni projekti data centara u SAD-u trenutno imaju kapacitet veći od 400 gigavata. To bi bilo više nego dovoljno za napajanje cijelog Japana. Međutim, procijenili su da će se samo 35% tih projekata zapravo implementirati.
Ako se izgrade svi ti data centri, potencijalna korist od ovih investicija mogla bi biti ogromna. Bain & Company procjenjuje da bi umjetna inteligencija mogla potaknuti rast i novu vrijednost od preko 1,5 biliona dolara. Od fizičke umjetne inteligencije, robotike i autonomnih vozila, do pretraživača i oglašavanja, kao i razvoja novih lijekova i naučnih otkrića.
Međutim, nije jasno kada ili hoće li do tog rasta zaista doći. “Do 2032. godine moramo ostvariti 3,7 biliona dolara godišnjeg prihoda kako bismo ostvarili povrat od 10% na sva ta ulaganja”, kaže Van Nieuwerburgh. “A to je prosto astronomska cifra.“
Giacomo Tognini, novinar Forbesa
