Dvije neočekivane navike koje znače da ste inteligentni, prema psihologu
Većina nas ima prilično urednu mentalnu sliku kako izgleda „inteligentna osoba“: neko s dobrim navikama, ko je uvijek elokventan, smiren i pažljivo bira riječi. Privlačnost tog nenametljivog, tihog tipa koji sve razradi prije nego što progovori može biti vrlo jaka. Međutim, psihološka istraživanja stalno razgrađuju ovu sliku.
Tokom protekle decenije, istraživači koji proučavaju jezik, kogniciju i verbalnu obradu identificirali su niz ponašanja koja su povezana s višim kognitivnim sposobnostima, ali se često pogrešno tumače kao njihova suprotnost. Dva najzanimljivija uključuju navike zbog kojih su se mnogi inteligentni ljudi vjerovatno cijeli život tiho izvinjavali.
Iako vam nijedna od njih neće donijeti popularnost na formalnoj večeri, obje su potkrijepljene sve većim brojem ozbiljnih naučnih istraživanja. Evo o čemu se radi.
Prva navika – razgovor sa sobom naglas
Dugo postoji kulturna pretpostavka da su ljudi koji pričaju sami sa sobom, u najboljem slučaju, ekscentrični, a u najgorem pokazuju znakove nečeg zabrinjavajućeg. To je ponašanje koje privlači čudne poglede u prodavnici i navodi zabrinute članove porodice da pitaju jeste li dobro. Međutim, istraživanja govore drugačije.
U studiji iz 2012. godine, učesnici su trebali pronaći određeni predmet, recimo bananu, među slikama drugih objekata. Neki su dobili uputu da naglas ponavljaju ime predmeta dok traže, dok su drugi ostali tihi.
Rezultati su bili jasni: oni koji su naglas izgovarali ime predmeta pronalazili su ga znatno brže. Govor, ispostavilo se, čini vizuelni sistem efikasnijim. Ovaj fenomen nazvan je hipoteza povratne informacije etikete, ideja da riječi ne samo opisuju svijet, nego aktivno oblikuju našu percepciju.
Kada misao pretvorite u izgovoreni jezik, istovremeno aktivirate sistem za proizvodnju jezika i slušni sistem. Riječ postaje signal koji usmjerava pažnju, izoštrava fokus i priprema mozak za ono što traži.
Drugim riječima, ljudi koji koriste jezik kao alat za razmišljanje imaju prednost u zadacima koji zahtijevaju zadržavanje informacija u umu. Novija istraživanja pokazuju da samogovor pomaže u rješavanju problema, samoregulaciji, radnoj memoriji i upravljanju složenim mentalnim procesima.
Zaključak je jasan: pričanje sa sobom nije znak gubitka kontrole, već način da se razmišljanje učini efikasnijim. Ono što drugima izgleda čudno, zapravo može biti znak mentalne optimizacije.
Druga navika – psovanje
Postoji uvriježeno mišljenje da ljudi koji često psuju to rade jer nemaju dovoljno bogat rječnik. U tom pogledu, psovanje se smatra znakom jezičke lijenosti. Međutim, istina je gotovo suprotna.
Istraživanja su pokazala da ljudi s boljim verbalnim sposobnostima zapravo znaju više psovki. Oni koji su imali bogatiji rječnik postizali su bolje rezultate i u zadacima opće verbalne fluentnosti i u nabrajanju tabu riječi.
To znači da isti kognitivni resurs koji omogućava širok opći vokabular također omogućava i bogat „tabu rječnik“. Ukratko, riječnik je veći u oba smjera.
Još zanimljivije je zašto je to tako. Psovke imaju posebnu funkciju u jeziku: prenose emocionalnu preciznost koju obične riječi često ne mogu. Pravilno korištenje psovki zahtijeva razumijevanje konteksta, osjećaj za situaciju i suptilnu jezičku procjenu.
To nisu osobine osobe s ograničenim rječnikom, već naprotiv, osobe s razvijenim jezičkim sposobnostima.
Ipak, postoji važna napomena: ljudi koji psuju često se i dalje percipiraju kao manje inteligentni i manje pouzdani, bez obzira na stvarne sposobnosti. Drugim riječima, društvena percepcija često nadjača stvarnu kognitivnu sliku.
Zašto ove navike ukazuju na inteligenciju
Na prvi pogled, obje navike mogu djelovati kao nedostatak samokontrole: nemogućnost da zadržite misli za sebe ili da filtrirate riječi.
Ali istraživanja pokazuju suprotno. One odražavaju prirodnu sklonost da koristite jezik kao alat za razmišljanje, precizno, fleksibilno i u punom kapacitetu.
Inteligencija se rijetko pokazuje na očigledan način. Često se manifestira kroz neobične, pa čak i pomalo nezgodne obrasce ponašanja, poput osobe koja naglas komentariše svoje misli u prodavnici ili kolege koji u pravom trenutku izgovori jednu riječ koja promijeni tok cijelog razgovora.
Možda su upravo one navike koje ste učili potiskivati zapravo vrijedne dodatne pažnje.
Mark Travers, Forbes
