Psiholog objašnjava zašto i muškarci i žene pristaju na “seksualni odnos iz dužnosti”
„Seks iz osjećaja obaveze“ jeste sporazumni seksualni odnos na koji neko pristaje prvenstveno zato što osjeća da bi trebalo, a ne zato što u tom trenutku zaista ima želju. To se događa u mnogim vezama i često se tumači kao znak da je seksualna želja oslabila. Međutim, novo istraživanje ukazuje na to da bi takvo ponašanje moglo imati više veze sa tim koliko se osoba osjeća sigurno u svojoj vezi.
Nova studija objavljena u časopisu Evolutionary Psychology bavila se ovim pitanjem na uzorku od oko 250 seksualno aktivnih studenata koji su bili u vezama. Istraživači su ih pitali koliko često imaju seksualne odnose zato što se plaše da bi se njihov partner u suprotnom mogao udaljiti od njih. Većina ispitanika odgovorila je da se to događa rijetko.
Osobe koje su češće prijavljivale ovakvo ponašanje uglavnom su bile nesigurne u pogledu svog položaja u vezi. Istraživači su očekivali da će žene češće nego muškarci prijavljivati seks iz osjećaja dužnosti. Ali, obje grupe su pokazale slične rezultate.
Važno je pažljivo tumačiti ove nalaze. Istraživanje je mjerilo iskustva učesnika u samo jednom trenutku, pa pokazuje povezanosti, a ne uzročno-posljedične veze. Osim toga, učesnici su bili mladi i uglavnom u relativno novim vezama. Zato se rezultati ne moraju odnositi i na parove koji su dugo zajedno.
Na kraju, razumijevanje razloga zbog kojih ljudi pristaju na seks iz osjećaja obaveze ne znači da bi to trebalo da rade. Seksualni odnos do kojeg dolazi zbog pritiska, prinude ili straha za sopstvenu bezbjednost predstavlja zaseban i mnogo ozbiljniji problem.
Ovo su četiri faktora koja su bila najviše povezana sa seksom iz osjećaja dužnosti.
1. Pristaju na seks iz osjećaja obaveze jer se plaše da bi partner mogao da ih prevari
Jedan od najjasnijih obrazaca u istraživanju bio je da su osobe koje su smatrale da je veća vjerovatnoća da će ih partner prevariti prijavljivale i češći seks iz osjećaja obaveze. To je važilo i za muškarce i za žene.
Evolucioni psiholozi proučavaju grupu ponašanja poznatu kao taktike zadržavanja partnera. Odnosno postupke kojima ljudi nastoje da osiguraju da njihov partner ostane posvećen vezi. Neke od tih taktika podrazumijevaju kontrolisanje, poput ljubomore ili nadgledanja partnera. Druge nastoje da vezu učine privlačnijom i ispunjenijom za drugu osobu. Istraživači smatraju da seks iz osjećaja dužnosti pripada ovoj drugoj grupi.
Kada se neko plaši da bi mogao da izgubi partnera zbog druge osobe, pristajanje na seks može mu djelovati kao način da partnera zadrži blizu sebe. Ta osoba možda to ne doživljava kao proračunatu odluku, ali je u osnovi takvog ponašanja često potreba za potvrdom i sigurnošću.
2. Pristaju na seks jer sebe smatraju manje poželjnim partnerom
Psiholozi koriste izraz „partnerska vrijednost“ kako bi opisali koliko je neka osoba generalno poželjna kao partner. Ljudi ne procjenjuju samo sopstvenu partnersku vrijednost već je upoređuju i sa vrijednošću svog partnera.
U istraživanju su osobe koje su svog partnera smatrale poželjnijim od sebe češće prijavljivale seks iz osjećaja dužnosti. Ovaj obrazac bio je najizraženiji među ženama, iako istraživači nisu utvrdili značajnu razliku između muškaraca i žena kada je riječ o ovom pokazatelju.
To je u skladu sa širim nalazima istraživanja partnerskih odnosa. Kada ljudi smatraju da su oni ti koji su u vezi „imali više sreće“, često ulažu dodatni trud kako bi njihov partner bio zadovoljan. Važno je napomenuti da je riječ o subjektivnom doživljaju, koji ne mora nužno da odgovara stvarnosti. Na njega može uticati i partner koji ih redovno kritikuje ili omalovažava.
3. Pristaju na seks iz osjećaja obaveze jer su osetljiviji na odbacivanje
Osobe koje su ostvarile više rezultate na skali neuroticizma takođe su prijavljivale nešto češći seks iz osjećaja dužnosti. Neuroticizam je crta ličnosti koja odražava koliko snažno osoba ima tendenciju da doživljava anksioznost i druge negativne emocije. Ova povezanost opstala je i nakon što su istraživači uzeli u obzir strah od nevjerstva partnera i razlike u procjeni partnerske poželjnosti.
Efekat je bio mali, ali je u skladu sa onim što su istraživanja teorije afektivne vezanosti pokazala o osobama koje su anksiozne u partnerskim odnosima. One su sklonije da primjećuju i najmanje znake udaljavanja i osjećaju snažnu potrebu da brzo ponovo uspostave bliskost. Za neke od njih, pristajanje na seks predstavlja jedan od neposrednijih načina da to postignu.
4. Pristaju na seks jer smatraju da imaju više toga da izgube
Osobe u ozbiljnim vezama prijavljivale su češći seks iz osjećaja obaveze od onih koje su bile u neobaveznim vezama. Dužina trajanja veze, međutim, nije imala značajan uticaj.
Jedan od načina da se ovo objasni jeste kroz model ulaganja u partnerski odnos. Prema ovom modelu, što su ljudi više uložili u neku vezu, to su motivisaniji da je zaštite. Osoba u ozbiljnoj vezi jednostavno ima više toga na kocki nego neko ko je u neobaveznoj vezi.
Ovaj nalaz ipak treba uzeti sa rezervom. Bio je najizraženiji među muškarcima u uzorku. Relativno mali broj učesnika bio je u neobaveznim vezama.
Kada strah pokreće „seks iz osjećaja obaveze“
Svaki od ovih faktora povezan je sa tim koliko se osoba osjeća sigurno u svojoj vezi. U ovom istraživanju, seks iz osjećaja obaveze bio je najviše povezan sa strahom od gubitka partnera i osjećajem nesigurnosti u vezi.
Istraživači se nadaju da će u budućim istraživanjima proučiti dva različita oblika seksa iz osjećaja obaveze. U prvom slučaju, osoba inicira seksualni odnos kako bi ojačala povezanost sa partnerom. U drugom, pristaje na seks prvenstveno da bi izbjegla sukob. Ova dva oblika ponašanja vjerovatno imaju različite posljedice. Prvi može doprinijeti kvalitetu veze, dok drugi, ukoliko se često ponavlja, vremenom može dovesti do nagomilavanja nezadovoljstva i ogorčenosti.
Za svakoga ko prepoznaje ovakav obrazac u sopstvenom ponašanju, korisno pitanje je šta očekuje da bi se dogodilo kada bi rekao „ne“. Ako iskren odgovor podrazumijeva strah od partnerove ljutnje ili napuštanja, korisnije je usredsrediti se na taj strah nego na sam seksualni odnos. Može pomoći otvoren razgovor sa partnerom o tim strepnjama. Kao i razmatranje toga da li partnerovo stvarno ponašanje opravdava takve strahove. Ako je strah dugotrajan ili mu partner aktivno doprinosi, razgovor sa psihoterapeutom može biti od pomoći.
Mark Travers, saradnik Forbes
