Kako je vijetnamski veteran Bob Parsons iz traume izgradio poslovno carstvo vrijedno milijarde

Osnivač GoDaddyja i bivši američki marinac Bob Parsons zasluge za oblikovanje svog života pripisuje Marinskom korpusu, dok psihodeličnoj terapiji pripisuje pomoć u liječenju trauma koje je donio iz Vijetnamskog rata. Danas želi pomoći i drugim veteranima da se, kako kaže, „vrate kući“.

Bob Parsons vozi svoj golf kart po krivudavom, suhom zemljanom putu golf terena koji je izgradio u pustinji Sonora u Scottsdaleu, u Arizoni, izbjegavajući guštere, zečeve i ogromne kaktuse saguaro.

Zaustavlja se kod devete rupe, nazvane Catfish, koja gleda na vještačko jezero i okružena je s oko tri miliona hektara zaštićenog zemljišta.

Parsonsu je bilo potrebno nekoliko stotina miliona dolara da izgradi i obnovi Scottsdale National, koji danas ima dva terena s po 18 rupa, kao i Bad Little Nine, izuzetno zahtjevan teren s devet rupa.

Pokazuje prema sredini jezera, gdje se nalazi mala crna kućica s bijelim natpisom, „Kutija za prijedloge“.

„Ovo je sjajno mjesto za kutiju za prijedloge“, kaže 75 godišnji Parsons za Forbes.

„Ventilacioni otvor je samo nacrtan. Valjda biste mogli pokušati.“

Na kraju krajeva, Parsons nije postao milijarder tako što je slušao tuđe savjete.

Svoje bogatstvo izgradio je zahvaljujući neprekidnom radu i ogromnom zalaganju, često radeći više od 60 sati sedmično.

Početak poslovnog carstva

Svoju prvu kompaniju, Parsons Technology, koja je razvijala softver za lične finansije i poreske prijave, prodao je kompaniji Intuit za 64 miliona dolara 1994. godine, što bi danas vrijedilo oko 165 miliona dolara.

Godine 1997. osnovao je GoDaddy, kompaniju za registraciju domena, a 2011. godine prodao je 71 posto svog udjela za 2,3 milijarde dolara, odnosno oko 3,4 milijarde dolara prema današnjoj vrijednosti.

Danas ima osam kompanija pod okriljem YAM Worldwide, među kojima je i Scottsdale National.

Njegovo poslovno carstvo obuhvata portfelj nekretnina s oko tri miliona kvadratnih metara poslovnih prostora i trgovačkih centara, kompaniju za videoprodukciju, firmu za proizvodnju metalnih proizvoda, lanac prodajnih salona motocikala, uključujući i najveći Harley Davidsonov salon na svijetu, koji ima kapelu za vjenčanja, salon za tetoviranje i mali bioskop, zatim kompaniju za golf opremu PXG, hedge fond i brojne druge poslovne poduhvate.

„U novembru punim 76 godina i nemam namjeru stati“, kaže Parsons.

Njegovo bogatstvo procjenjuje se na 4,1 milijardu dolara.

„Kada stanem, nadimak će mi biti Mumbles, Mrmljač. Jednostavno volim biti dio igre. To je ono što radim.“

Iskustvo u američkim marincima

Ljetni je dan, temperature su visoke, a na terenu se nalaze samo tri grupe igrača. To je namjerno.

Kada je Parsons 2013. godine kupio posrnuli Golf Club of Scottsdale za 600.000 dolara, klub je imao previše članova, a do termina za igru bilo je teško doći bez dobrog planiranja i vještine.

Parsons je u obnovu i proširenje kluba uložio više od 300 miliona dolara, uključujući i upotrebu eksploziva za rušenje planina i ravnanje zemljišta.

Upotrijebljeno je toliko dinamita da je, kako kaže Parsons, „moglo očistiti popriličan broj tunela u Vijetnamu“.

Parsons je 1969. godine bio stacioniran u provinciji Quang Nam, gdje je služio u američkom Marinskom korpusu. Nakon preuzimanja kluba obavijestio je članove da povećava članarinu i uvodi druge promjene.

Do 2017. godine pristupna članarina iznosila je oko 150.000 dolara, što nije bilo izvan uobičajenog raspona za druge vrhunske privatne golf klubove.

Prošle godine ta cifra dostigla je milion dolara, uz dodatnih 80.000 dolara godišnje članarine.

Malo ljudi može sebi priuštiti klub poput ovog, a najbolji dokaz za to jeste činjenica da Scottsdale National ima samo oko 155 članova.

To znači da nema potrebe unaprijed zakazivati termin za igru. Teren je gotovo svakog dana prazan.

A početna članarina samo će nastaviti rasti.

„Povećat ću je“, kaže Parsons. „Još nisam odlučio koliko, ali kada to uradim, ljudi će to primijetiti.“

Privlačenje pažnje bilo je ključno za Parsonsov poslovni uspjeh.

GoDaddy je postao brend poznat gotovo svakom američkom domaćinstvu zahvaljujući provokativnim reklamama tokom Super Bowla.

Reklame koje su proslavile GoDaddy

Godine 2005, tokom Super Bowla, GoDaddy je emitovao reklamu u kojoj je bivša Playboyeva manekenka Candice Michelle parodirala „kvar garderobe“ Janet Jackson tokom poluvremena prethodnog Super Bowla.

Nakon emitovanja reklame i izbijanja velike kontroverze, GoDaddyjev tržišni udio porastao je sa 16 na 25 posto.

Sljedeće godine kompanija je snimila još jednu provokativnu reklamu s vozačicom NASCARa Danicom Patrick, koja je sugerirala mnogo više golotinje nego što je reklama zapravo prikazivala.

GoDaddy, kompanija koja je prodavala nešto „zanimljivo poput piljevine“, kako Parsons kaže, izgradila je prepoznatljivost zahvaljujući viralnim reklamama.

„Zbog njih sam dobio mnogo batina“, kaže Parsons. „Ali nema veze, smijao sam se sve do banke.“

Ipak, Parsonsov život nije oduvijek bio tako zabavan.

Odrastao je u istočnom Baltimoru, u haotičnom domaćinstvu.

Jedva završio srednju školu, a potom otišao u marince

Njegov otac bio je prodavač namještaja koji je većinu slobodnog vremena provodio kladeći se na konje na hipodromu Timonium Fairgrounds.

Njegova majka bila je britka i duhovita, ali nestabilna žena koja je voljela kockanje u baltimorskim bingo salonima.

Ni u školi nije bilo ništa bolje.

Parsons je pao peti razred, ali je nekako uspio izbjeći ponavljanje. Srednju školu jedva je završio 1968. godine, a potom se prijavio u Marinski korpus, gdje je služio kao pješadinac u Delti četi, 1. bataljonu, 26. marinskom puku.

U martu 1969. godine našao se na rižinom polju u Vijetnamu, držeći mitraljez.

Bio je svjedok strahota na brdu 190. Jednom njegovom saborcu mina je otkinula ruku, drugi je poginuo, dok je Parsons pogođen gelerima i završio u bolnici.

Odlikovanja za hrabrost

Parsons je odlikovan Trakom za borbena dejstva, Combat Action Ribbon, Vijetnamskim krstom za galantnost, jer je spasio život saborcu iz Marinskog korpusa, kao i Purpurnim srcem, Purple Heart.

U martu ove godine marinci su Parsonsu dodijelili jedno od svojih najviših priznanja, Semper Fidelis Award, koje se dodjeljuje Amerikancu koji predstavlja ključne vrijednosti Marinskog korpusa, čast, hrabrost i posvećenost.

Parsons svoje poslovne i životne uspjehe pripisuje upravo iskustvu u marincima.

Kada je sa 18 godina stigao u Vijetnam, shvatio je da će vjerovatno tamo poginuti. Ali svakog dana govorio je sebi da treba samo izdržati do sljedećeg jutra i prozivke za poštu.

I nekako je uspijevao.

„Dan po dan možete prebroditi bilo šta“, kaže Parsons, čiji je boravak u Vijetnamu trajao 13 mjeseci.

„Marinski korpus me naučio da je odgovornost svetinja.“

Posttraumatski stresni poremećaj i psihodelična terapija

Kao i mnogim veteranima, rat je Parsonsu ostavio posttraumatski stresni poremećaj, PTSP.

Pokušavao je terapijom ublažiti simptome, ali tek 2018. godine, nakon što je pročitao knjigu Michaela Pollana „How to Change Your Mind“, počeo je razmišljati o korištenju psihodelika u liječenju posljedica traume.

Parsonsova treća supruga, Renee, organizovala je odlazak na Havaje. Tamo imaju kuću, a Parsons je prošao kroz višednevnu terapiju uz pomoć obučenog terapeuta.

„Četiri dana sam bio u tome. Prvog dana ajahuasca, drugog dana pečurke“, rekao je Parsons za Forbes 2022. godine. „Trećeg dana samo sam igrao golf. Nikada prije ni poslije toga nisam bolje igrao pat.“

Parsons kaže da ga je psihodelična terapija učinila manje „kretenom“ i osobom s kojom je lakše živjeti i raditi.

„Ono što volim reći jeste da je prošlo 48 godina od rata i da sam se konačno vratio kući“, kaže on. „I to nije nikakva glupost.“

Milioni dolara za istraživanje psihodelika

Od tada je postao jedan od najizdašnijih donatora istraživanja psihodelika.

Donirao je pet miliona dolara za osnivanje Parsons Research Center for Psychedelic Healing pri Icahn School of Medicine na Mount Sinai u New Yorku, kao i dva miliona dolara Multidisciplinarnom udruženju za psihodelične studije, MAPS.

„Namjerno ne ulažem u psihodelike“, kaže on. „Ako bih to radio, imao bih manji kredibilitet. A iskreno, meni taj novac nije potreban.“

Dok Parsons vozi golf kart od jednog terena do drugog, maše jednoj grupi igrača na 12. rupi.

„Pogledajte, imamo neke rijetke golfere“, šali se.

Po terenu su razasute ploče koje odaju počast različitim jedinicama američkih marinaca.

Parsons se zaustavlja pored jedne od njih, posvećene njegovoj jedinici. Bio je pješadinac, vojna oznaka 0311, i dugo je posmatra.

„Sve što sam postigao dugujem Marinskom korpusu“, kaže Parsons.

„Oni su bili moja prva prava porodica. Naučili su me svemu što znam.“

Vil Jakovič, novinar Forbesa