Halisa Čengić za Forbes BiH: Od prava do međunarodnih transakcija – kako se gradi vlastito ime u svijetu velikog biznisa

Postoje profesionalne biografije koje se mogu prepričati kroz nekoliko funkcija, kompanija i datuma. A postoje i one koje više liče na mapu puta, od akademskog uspjeha i prvih dana u advokaturi, preko institucija, međunarodnih projekata i konsultantskog rada, do vlastite kancelarije i poslova koji danas prelaze granice klasične advokature.

Biografija Halise Čengić pripada ovoj drugoj kategoriji.

Ponos generacije Prve bošnjačke gimnazije u Sarajevu. Srebrena značka Univerziteta u Sarajevu. Diploma Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Drugi ciklus studija na pravno-ekonomskoj katedri Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Međunarodna trgovačka arbitraža i Willem C. Vis Moot u Beču. Prvi koraci na Katedri za državno i međunarodno javno pravo. Iskustvo u međunarodnim i domaćim advokatskim kancelarijama, Institutu za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, dvije godine u međunarodnoj revizorskoj kući, rad na projektima međunarodnih institucija i pravosuđa, pa vlastita advokatska kancelarija.

A onda, međunarodno tržište, Istanbul i avioindustrija.

Od augusta 2023. godine Čengić je angažirana kao pravna savjetnica na projektu kompanije koji se odnosi na međunarodne transakcije aviona. Na prvi pogled, to djeluje kao još jedan veliki zaokret u karijeri. Međutim, kada se pogleda cijeli njen put, postaje jasno da je riječ o svojevrsnoj kulminaciji svega što je prethodilo, prava, međunarodnog poslovanja, pregovaranja, regulatornih pitanja, procjene rizika i razumijevanja kompleksnih transakcija.

Jer Halisa Čengić nije karijeru gradila samo unutar jednog pravnog sistema.

Radila je na pravnim i poreznim dubinskim analizama, projektima spajanja i preuzimanja, značajnim kupoprodajnim transakcijama, projektima finansiranim od EBRD-a i rekonstrukciji infrastrukture od javnog značaja. Savjetovala je domaće i međunarodne kompanije iz telekomunikacija, farmaceutske industrije, energetike, građevinarstva, prehrambene industrije i drugih sektora. Bavila se radnim pravom, zaštitom ličnih podataka, complianceom, poreznim pitanjima, upravnim sporovima, forenzičkim istraživanjima i predmetima privrednog kriminala. Bila je uključena i u projekte UNDP-a.

Ali iza ovakve biografije krije se pitanje koje je mnogo zanimljivije od samog nabrajanja referenci.

Radila je u sistemima koji već imaju izgrađenu reputaciju i infrastrukturu, institucijama i različitim međunarodnih projekata. Šta je u jednom trenutku shvatila da u velikom sistemu više ne može dobiti, a da je to mogla izgraditi samo pod svojim imenom?

Čengić je 1. februara 2023. godine otvorila samostalnu advokatsku kancelariju. Nakon godina provedenih u različitim profesionalnim okruženjima, došlo je vrijeme za najzahtjevniji oblik profesionalne slobode, onaj u kojem više nema velikog sistema iza vas.

Jer vlastita kancelarija nije samo pravna praksa. To je i biznis.

To znači pregovarati, razvijati odnose s klijentima, razumjeti tržište, upravljati finansijama, donositi teške odluke, graditi reputaciju od nule i prihvatiti da svaka dobra ili loša odluka nosi vaše ime.

Od Wolf Theissa, DMB Legala i Instituta, preko KPMG-a do vlastite advokatske kancelarije, prošli ste potpuno različite poslovne sisteme. Koje vas je iskustvo najviše oblikovalo kao poslovnu osobu, a koje vas je najviše naučilo šta nikada ne želite raditi?

“Moj razvojni put je od prvog radnog dana je slutio samostalnosti. Graditi pravnika u advokatskoj kancelariji, notarskoj kancelariji, sudu ili tužilaštvu, ili pak u pravoj službi neke kompanije ili saradnika u javnoj službi, stvara potpuno različite profesionalce i potpuno različite afinitete. Rekla bih da su se sva moja profesionalna iskustva slagala u sjajnu lego konstrukciju, u kojoj se realni sektor snalazio i u Institutu koji je univerzitetska jedinica i na VSTV-u koji je regulatorno tijelo. I svi zajedno su me naučili da nikada ne želim raditi ništa monotono ni pretjerano izvjesno”, govori za Forbes BiH.

Radili ste sa velikim domaćim i međunarodnim kompanijama, od energetike, telekomunikacija i farmacije do građevinarstva i finansijskog sektora. Kada sjednete za sto s velikom kompanijom, šta prvo pokušavate razumjeti, njen pravni problem ili njen poslovni cilj?

“Velike kompanije su korporacije koje imaju svoje prednosti i svoje mane. Funkcioniraju na temelju smanjenja troškova, rizika inovacije i tržišnih okolnosti. Za razumijevanje svakog pravnog problema potrebno je prvo znati kako i kada je stvar krenula po zlu, jer advokata zovemo kad smo već iscrpili sve mogućnosti s kojim smo raspolagali i došli do vakuma iz kojeg ne vidimo izlaz. Na putu do iznalaženja rješenja, od suštinske je važnosti razumjeti model poslovanja, koji postoji radi ostvarenja poslovnog cilja, ali i konkretne kratkoročne i dugoročne ciljeve kompanije.”

Imate iskustvo u M&A transakcijama, dubinskim analizama i velikim kupoprodajnim poslovima. Koje su najskuplje greške koje kompanija može napraviti prije nego što uopće potpiše ugovor?

“Uvijek skrivene mane. Naravno, važno je razumjeti kojom djelatnošću se kompanija primarno bavi, odlično razumjeti sve okolnosti na preferiranom tržištu, veoma pažljivo analizirati porezne rizike, neriješene sudske sporove, dugoročne ugovorne odnose, kreditna zaduženja, imovinu kompanije, ljudske resurse, prava intelektualnog vlasništva. Vrlo često se radi i o banalnim stvarima, međutim, ukoliko razumijemo kontekst, pravnu i ekonomsku prirodu kompanije, kao i stvarne namjere i kupca i prodavca, moguće je predvidjeti i preduprijediti najskuplje greške”, ističe naša sagovornica.

Moj razvojni put je od prvog radnog dana je slutio samostalnosti, kaže za Forbes BiH

Koliko su domaće kompanije danas zaista spremne za međunarodno poslovanje? Gdje najčešće precijene svoje mogućnosti, a gdje nepotrebno potcijene sebe?

“Naše tržište je izuzetno malo tržište. Pod naše podrazumijevam i tržište Balkana i cijele Jugoistočne Europe. Sjećam se sastanka u KPMG-u za vrijeme pandemije coronavirusa, kada smo mi u Sarajevu osvijestili koliko smo mali; u nekoj tabeli dobiti, predstavljen je podatak da dobit cijele Jugoistočne Europe za tu kompaniju predstavlja nešto oko trećine dobiti jedne Holandije. Vrlo brzo smo shvatili da, i kad bismo preko noći nestali, ne bismo mnogo osiromašili svijet. Ipak, mi imamo prirodne resurse, pod kojima mislim i na intelektualne resurse, koji su nevjerovatno konkurentni na svakoj međunarodnoj platformi. Tu je ono gdje ne možemo precijeniti sebe niti je dobro da se nepotrebno potcijenimo.”

Kada domaća kompanija želi izaći na strano tržište, šta bi prvo trebala napraviti prije nego što počne pregovarati o poslu, a šta najčešće uradi tek kada već bude kasno?

“Izuzetno je važno razumjeti pravila igre na terenu na koji se kompanija sprema izaći. Najveća greška je skočiti, pa reći hop. S obzirom na naše kvantitativne kapacitete, vrlo je važno objektivno se pozicionirati i biti svjestan da li zaista možemo napraviti rezultate koje obećavamo sa resursima kojima raspolažemo. Istovremeno, kada se radi o umnim projektima, tu smatram da možemo biti i bahati, jer smo do užasa snalažljivi i vrlo često smo pokazali da umijemo izaći iz bezizlaznih situacija.”

Radili ste na projektima finansiranim od EBRD-a, međunarodnim projektima, regulatornim pitanjima i poslovima sa stranim kompanijama. Šta međunarodni investitori najbrže primijete kada dođu u Bosnu i Hercegovinu, a šta mi sami često ne vidimo?

“To je uvijek, u prvom redu, cijeli labirint pravnih propisa sa kojima se investitor suočava, različita pravila na različitim teritorijima zemlje, kompleksnost procedura, njihovo ponekad besmisleno dugo trajanje, neharmonizacija postupanja više institucija na istim nivoima, kao i neusklađenost sudske prakse. Vrlo je nezahvalno kao advokat ne moći sa bilo kojim stepenom sigurnosti reći da li će neka upravna stvar biti riješena na ovaj ili onaj način, u ovom ili onom roku, što su pitanja koja se u drugim pravnom sistemima i ne postavljaju, već se podrazumijevaju”, kaže za Forbes BiH Halisa Čengić.

Da li je najveći problem Bosne i Hercegovine za privlačenje ozbiljnog kapitala naš zakon, sporost institucija, nepredvidivost sistema ili jednostavno nedostatak povjerenja?

“Sve nabrojano i ništa od toga. Bosna i Hercegovina je učesnica u modernoj tržišnoj ekonomiji tek nepunih 30 godina. Mlađahni smo, učimo griješeći, gubimo rastući, dobivamo padajući. Za nas će se tek čuti, čemu u prilog govori i naše ovogodišnje učešće na Svjetskom prvenstvu. Rekla bih da nogomet naše reprezentacije savršeno oslikava sazrijevanje našeg društva, pa i u biznis svijetu. Zakoni će se prilagođavati, institucije navikavati, a povjerenje sticati svakim novim kapitalom koji bude dotjecao u naše monetarne tokove, samo je potrebno stalno djelovati, raditi i strpjeti se. Sve će to nama ostati.”

Radili ste na međunarodnim transakcijama aviona, što je vrlo specifična i zahtjevna niša. Šta vas je avio industrija naučila o međunarodnom biznisu što niste mogli naučiti u klasičnoj advokaturi?

“Avioindustrija je potpuno surrealna i fantastična. Do neshvatljivih razmjera skupa, specifična i profilira posebnu vrsti ljudi. Naučila sam da kupiti skupo znači održavati i ulagati skuplje, da su prave informacije u pravom trenutku najvažnije oruđe, te da ekonomija, kao i politika, uvijek djeluje na više vidljivih i nevidljivih nivoa.”

Koliko se razlikuju pregovori sa domaćim i međunarodnim kompanijama? Postoji li nešto što je univerzalno u poslovanju bez obzira na državu, a gdje se razlike između poslovnih kultura posebno osjete?

“Rekla bih da je srž poslovnog uspjeha svuda ista i ogleda se u definiciji društva, odnosno, kompanije iz Zakona o privrednim društvima; samostalno obavljanje djelatnost proizvodnje i prodaje proizvoda i pružanja usluga na tržištu radi sticanja dobiti. Međutim, ono što je različito je upravo to što nazvaste poslovna kultura: kao i muzička, filmska, tradicijska, kultura ishrane ili oblačenja, i poslovna kultura je strogo vezano za teritorij na kojem se nalazite – ne razmišljaju isto niti imaju iste poslovne rizike ili komparativne prednosti kompanije iz Azije, Europe ili Afrike, Južne Amerike ili Australije. U ozbiljnim pregovorima i dugoročnim saradnjama, izuzetno je važno razumjeti razlike, a prije svega, primijeniti osnove etike, trgovačke uzanse, običaje, stvarna očekivanja i univerzalne vrijednosti koje dijelimo kao civilizacijsko naslijeđe.”

Danas advokatica koja radi sa ozbiljnim kompanijama mora razumjeti mnogo više od zakona, finansije, tržište, industriju, poreze, tehnologiju i ljude. Može li pravnica biti vrhunska poslovna savjetnica ako ne razumije biznis svog klijenta?

“Pa vidite, niko ne može razumjeti sve, pa ni vrhunski advokat svaki biznis. Ono što je nužno je posvećenost zadatku, pažljivo slušanje i razumijevanje biznisa od profesionalaca tog faha, a zatim vrlo pedantno i precizno primjenjivanje relevantnih propisa i procedura, naročito u onom dijelu koji je specifičan za konkretnu stvar. A i pogriješiti je ljudski, pa samo na temelju svih naših grešaka i jesu nastala sva pravila i norme koje smo onda dobrovoljno prihvatili kao orijentire.”

Za nas će se tek čuti, čemu u prilog govori i naše ovogodišnje učešće na Svjetskom prvenstvu. Rekla bih da nogomet naše reprezentacije savršeno oslikava sazrijevanje našeg društva, pa i u biznis svijetu, kaže za Forbes BiH

Kada ste 2023. otvorili vlastitu kancelariju, prestali ste biti samo osoba koja daje pravni savjet i postali ste osoba odgovorna za cijeli biznis. Šta vas je više iznenadilo, koliko je teško graditi vlastiti brend ili koliko je teško donositi poslovne odluke kada iza njih stoji vaše ime?

“To dođe kao i svaka razvojna faza u životu – neočekivano, iznenadno, a kao naručeno. Duboko sam uvjerena da život živimo kao njegovi subjekti, birajući svaki korak, pa makar nas i bolio, ili nam se ne sviđao, jer svaki taj korak će nas dovesti do one konačne, pune osobe koja smo došli ovdje biti. Poslovni put je naročito takav. Na njega stupaju i ljudi koje sam uvijek priželjkivala imati što više – mentori ili učitelji – koji nas uče one detalje, finese, posebnosti rada, posla, organizacije, koje se ne uče iz knjiga niti polažu na univerzitetskim ispitima. U trenutku kada sam donijela odluku da se osamostalim, krajem 2022. godine, imala sam 29 godina. Za biznis prekasno, ili prerano. Koncept koji je mene zapao, da počinjem sama, bez ušteđevine koja bi amortizirala propast ili jačeg iza sebe, da pogura kad zapne, naučio me da je posao izgraditi brend, a to podrazumijeva donositi poslovne odluke kada iza njih stoji vaše ime, makar bile na prvi pogled i besmislene. Već i taj sam prvi korak je zvučao potpuno nemoguće: počela sam samostalno graditi karijeru sedmicu prije nego sam se našla u Hatayu, jednom od najteže stravičnim zemljotresom pogođenih gradova u istočnoj Turskoj, pokušavajući doprinijeti spašavanju makar jednog ljudskog života. Propustila sam tad prvo polaganje advokatske zakletve potpuno nesvjesno, jer sam proživljavala jedno od najdramatičnijih iskustava svog ljudskog života. Sad samo znam da smo uvijek tamo gdje smo trebali biti, i to ne treba plaho analizirati.”

U poslu ste stalno okruženi rizikom, a privatno ste članica Gorske službe spašavanja Federacije BiH i CMAS ronilac u otvorenim vodama. Da li vas je upravo GSS naučio da se u kriznoj situaciji ne donosi odluka iz straha, nego iz pripreme, procjene i discipline?

“Gorska služba spašavanja me naučila mnogo toga. Mi uvijek volimo kazati da je to služba, a ne družba. A služba kao koncept podrazumijeva subordiniranost, jasnu podjelu zadataka, usvajanje niza znanja za adekvatno reagiranje, nultu toleranciju na greške, strogoću, izdržljivost i beskonačnu empatiju. Ronjenje, s druge strane, je po život opasan sport, koji je istovremeno i mjesto najljepšeg i najpotpunijeg utapanja bića u potpuno drugačiji medij od onog na koji je navikao svakodnevno. Eh, kombinirati to dvoje, šume, planine, s jedne strane, i more, visine i dubine, to je vjerovatno nastojanje da se preduprijede sve potencijalne krizne situacije na koje možemo naići na svim stranama. Nošenje sa pritiskom je najvažnija lekcija oba smjera: i kada s visinom minimalno opada, i kada s dubinom ubrzano raste, samo ispravnim postupanjem s onim što čini pritisak našem organizmu stvaramo otpornost.”

Ronjenje i međunarodne transakcije djeluju kao dva potpuno različita svijeta, ali oba traže pripremu, koncentraciju i kontrolu. Šta ste kroz ronjenje naučili o vlastitim granicama i kako se ta lekcija prenosi na posao?

“Kako rekoh, a neću ponavljati, ronjenje je savršeni postupak pretvaranja kopnenog bića u pridruženog i vremenski na veoma kratko ograničenog člana tog ogromnog podvodnog svijeta. Oceani i mora zauzimaju oko 71% površine naše planete i smatram da je nenadoknadiva šteta ne istražiti makar malčice šta se to tamo dešava. Vlastite granice su samo tamo gdje ih mi postavljamo. Što se bolje pripremimo i koncentriramo, to ćemo bolje kontrolirati situaciju, a kad te radnje automatiziramo, čak će nam postati prirodne i nenaporne.”

Kada spojite iskustvo u velikim sistemima, vlastitu advokatsku praksu, međunarodne transakcije, Istanbul, avioindustriju, rad sa domaćim kompanijama i angažman u javnim institucijama, šta danas smatrate svojom najvećom poslovnom prednošću, a šta još uvijek želite izgraditi?

“Ne mislim da imam neke naročite prednosti, sem neutažive želje da znam još više, da sam neumorni čitalac, i da ne znam odustati. Ono čega mi uvijek fali je strpljenje, iskustvo i balans.”

Da danas imate priliku vratiti se na početak karijere, sa znanjem koje imate danas, biste li ranije krenuli samostalno, ranije izašli na međunarodno tržište, ranije se specijalizirali ili biste ponovo prošli isti put, samo svjesnije?

“Uvijek kažem da ne bih nikad išla istim putem – ovaj sam vidjela, zanima me šta drugi nude. Vjerovatno bih izabrala potpuno drugu i drugačiju karijeru, definitivno više međunarodnih iskustava i još više učitelja, što među koricama knjiga, što među istinskim znalcima”, kaže na kraju razgovora za Forbes BiH Halisa Čengić.