Venezuela neće spasiti Ameriku od naftne krize, Trumpov veliki plan ima ozbiljan problem

Neobični naftni sporazum predsjednika Donalda Trumpa s Venezuelom postaje sve jasniji, ali njegov plan da prihod iskoristi za obnavljanje smanjenih američkih zaliha energije za hitne slučajeve i dalje izaziva brojne nedoumice.

Trump je posljednjih dana izjavio da novi američki većinski udio u 17 venecuelanskih naftnih polja daje Sjedinjenim Državama pristup do 65 milijardi barela dokazanih rezervi nafte, više nego dvostruko više od američkih vlastitih rezervi. Jedan od ciljeva inicijative jeste „dosezanje vrhunca“ američkih strateških rezervi nafte, koje su na najnižem nivou od novembra 1982. godine, kada je Ronald Reagan bio predsjednik.

Venecuelanska nafta koju bude proizvodilo novo javno privatno partnerstvo koristit će se za punjenje Strateških rezervi nafte, SPR, tvrdio je Trump, nakon što su Sjedinjene Države oslobodile 130 miliona od ukupno 172 miliona odobrenih barela kako bi osigurale snabdijevanje tokom rata s Iranom.

Međutim, plan se suočava s nekoliko ozbiljnih problema.

Venecuelanska teška i gusta nafta ne ispunjava standarde kvaliteta SPR-a i mogla bi izazvati probleme u skladištenju.

Venecuelanska naftna infrastruktura zahtijeva velika ulaganja i popravke kako bi se proizvodnja povećala do nivoa koji bi omogućio značajnije ponovno punjenje SPR-a.

Kongres mora odobriti kupovinu nafte za potrebe SPR-a. Plan za početak obnavljanja SPR-a već je u pripremi. Trumpova administracija bi te prepreke možda mogla zaobići. Ipak, korištenje venecuelanske nafte za potpuno obnavljanje SPR-a vjerovatno nije kratkoročno rješenje američkog problema.

Veliki naftni dogovor

U sporazumu koji je Bijela kuća u ponedjeljak nazvala „najvećim naftnim poslom u historiji svijeta“, malo poznati Ured za strateški kapital Pentagona steći će do 35 posto udjela u kompaniji koja je vlasnik North American Blue Energy Partners, drugog najvećeg privatnog proizvođača nafte u Venezueli.

Prema Bijeloj kući, NABEP planira uložiti 100 milijardi dolara u novu infrastrukturu za proizvodnju nafte iz svojih polja. Kompanijom upravlja porodica Alejandra Betancourta Lópeza, kontroverznog međunarodnog biznismena sa sjedištem u Velikoj Britaniji.

Betancourt je u Španiji bio predmet istrage zbog prevare i pranja novca, ali protiv njega još nije podignuta optužnica. Slična istraga u Švicarskoj završena je bez podizanja optužnice. Glasnogovornik NABEP-a nije odgovorio na zahtjev za komentar.

Bijela kuća saopćila je da će NABEP biti podložan američkim zakonima i da će američka vlada imati mogućnost veta na bilo koje imenovanje člana upravnog odbora.

Pored vlasničkog udjela, američki State Department ima pravo kupiti 20 posto venecuelanske nafte koju proizvodi NABEP, po cijeni proizvodnje. State Department također ima pravo prvokupa preostalog prihoda.

Trumpova administracija tvrdi da plan Sjedinjenim Državama ukupno daje 55 posto udjela u novom zajedničkom poduhvatu.

Problem je u samoj venecuelanskoj nafti

Dugoročno gledano, javno privatno partnerstvo moglo bi pomoći energetskim kompanijama sa sjedištem na obali Meksičkog zaljeva da osiguraju pristup većim količinama venecuelanske sirove nafte, za koju su njihove rafinerije posebno prilagođene.

Sjedinjenim Državama potrebna je upravo vrsta teške nafte koju Venezuela proizvodi kako bi mogle proizvoditi asfalt, industrijska ulja, kao i efikasnije proizvoditi dizel i mlazno gorivo. Zbog toga je Venezuela drugi najveći izvor uvoza nafte u Sjedinjene Države, odmah iza Kanade.

Ali ta teška sirova nafta ne pomaže u rješavanju problema sve manjih američkih rezervi nafte za hitne slučajeve.

Venecuelanska nafta ne odgovara zahtjevima američkog Ministarstva energetike za skladištenje u SPR-u. Razlog je taj što bi troškovi potrebni za stabilizaciju materijala i njegovo skladištenje u podzemnim špiljama SPR-a nadmašili koristi, a mogli bi izazvati i značajne operativne probleme.

Prema dugoročnom strateškom pregledu SPR-a iz 2016. godine, Ministarstvo energetike zaključilo je da bi troškovi skladištenja teške nafte nadmašili koristi. Tada je utvrđeno da je postojeća kombinacija lake kisele i lake slatke nafte dovoljna za odgovor na krizne situacije.

Čak i kada bi se venecuelanska nafta pomiješala s lakšom naftom, problemi bi ostali prisutni godinama, istakao je Matt Smith, direktor istraživanja roba u kompaniji Kpler.

Osim problema sa skladištenjem, nije jasno ni ima li Venezuela zaista mnogo više nafte nego što je može relativno lako proizvesti.

Zemlja je povećala izvoz na oko 1,2 miliona barela dnevno, što je približno 150.000 barela dnevno više nego početkom godine, prema riječima Luise Palacios, bivše predsjednice Citgoa i sadašnje direktorice Centra za globalnu energetsku politiku Univerziteta Columbia.

Iako je to znatno manje od 3,5 miliona barela dnevno koliko je Venezuela proizvodila prije socijalističkog preuzimanja krajem 1990 ih, Palacios je naglasila da dotrajala infrastruktura zemlje zahtijeva ogromne popravke i ulaganja tokom niza godina prije nego što bi proizvodnja mogla ponovo prići svojim historijskim maksimumima.

Venezuela ima 303 milijarde barela dokazanih rezervi nafte, najviše na svijetu. Ali količina rezervi nije isto što i sposobnost proizvodnje, a proizvodnja se ne može pokrenuti preko noći, čak ni uz novi američki sporazum.

„Ovo nije kratkoročno rješenje za iscrpljivanje SPR-a izazvano ratom s Iranom“, rekla je Helima Croft, šefica globalne strategije za robu u kompaniji RBC Capital Markets.

Prema Trumpovom vlastitom priznanju, bit će potrebno vrijeme da se dogovor pretvori u stvarnu proizvodnju.

U Ovalnom uredu u ponedjeljak Trump je priznao da partnerstvo neće proizvesti dovoljno nafte da bi smanjilo cijene goriva prije međuizbora u novembru.

„Kažu dvije godine, tri godine“, rekao je Trump. „Ali ako su dvije godine, to je kratko vrijeme.“

Također nije jasno može li Trump jednostrano djelovati kako bi napunio SPR venecuelanskom naftom.

Kongres mora odobriti kupovinu nafte za punjenje SPR-a. Glasnogovornik Bijele kuće odbio je komentarisati detalje plana za ponovno punjenje rezervi.

Zbog toga je Ministarstvo energetike tokom ovogodišnjeg historijskog oslobađanja rezervi koristilo naftne zamjene. Vlada je pristala isporučiti naftu tokom rata, u zamjenu za obećanje da će kasnije dobiti istu količinu nafte od primatelja, čime je zaobiđena potreba za odobrenjem Kongresa.

Moguće rješenje

Analitičari naftne industrije vjeruju da bi eventualni plan za ponovno punjenje SPR-a venecuelanskom naftom mogao biti realiziran kroz slične aranžmane zamjene.

Novo američko privatno partnerstvo moglo bi prodavati svoju venecuelansku naftu rafinerijama na obali Meksičkog zaljeva koje je žele, dok bi zauzvrat naftne kompanije mogle Sjedinjenim Državama ustupati laku naftu za punjenje SPR-a.

„Tako bi vlada ubacila venecuelansku naftu u SPR“, rekao je Andy Lipow, predsjednik kompanije Lipow Oil Associates. „To su bareli, a ne sama nafta.“

Istraživači kompanije Clearview Energy Partners predložili su slično rješenje. Bijela kuća bi mogla prodati venecuelansku sirovu naftu na otvorenom tržištu, a prihod iskoristiti za kupovinu lake sirove nafte proizvedene u Permskom bazenu ili na drugim lokacijama u Sjedinjenim Državama, koja bi potom bila uskladištena u SPR-u.

Takav plan mogao bi zaobići neke od prepreka. U SPR-u bi se skladištila nafta koja odgovara njegovim zahtjevima, a ako Trumpova administracija tehnički ne bi direktno kupovala naftu, Kongres možda ne bi morao intervenisati, objasnio je Lipow. Ipak, ni to nije brzo rješenje.

S obzirom na to da se količina nafte u SPR-u postepeno približava operativnom minimumu, Sjedinjenim Državama mogao bi biti potreban mnogo brži plan, posebno ako se suoče s uraganom ili nekom drugom velikom krizom.

Trumpov sporazum s Venezuelom mogao bi dugoročno promijeniti američku energetsku računicu, ali neće preko noći popuniti strateške rezerve. Venezuela možda ima ogromne količine nafte pod zemljom, ali između rezervi i stvarne proizvodnje stoje godine ulaganja, popravki i političkih odluka.