Trumpove sankcije pogađaju Rusiju, ali može li svijet zaista prestati kupovati njenu naftu i gas

Analitičari tvrde da je predsjednikova ekonomska ofanziva protiv ruskih prihoda od fosilnih goriva prilika da se donese mir u Ukrajinu – i profit Sjedinjenim Državama.

Donald Trumpova deklarisana misija da posreduje mir u Ukrajini mogla bi se svesti na jedno ključno pitanje: može li američki predsjednik uvjeriti svijet da prestane kupovati ruska fosilna goriva?

Prošle sedmice Trump je uveo sankcije dvjema najvećim ruskim naftnim kompanijama, Rosneftu i Lukoilu, u pokušaju da oslabi sposobnost Moskve da finansira svoj ratni aparat.

Tom Keatinge, osnivač Centra za finansije i bezbjednost (CFS) pri britanskom think-tanku RUSI, rekao je:

„SAD su postigle više za 24 sata nego EU u posljednjih šest mjeseci. Trump govori ono što su mnogi previše plašljivi ili suviše diplomatski da izgovore naglas. Godinama se tražilo da Trump izvuče ‘čekić sankcija’ – i to bi moglo imati ogroman značaj.“

Sankcije znače da kompanije koje kupuju rusku naftu rizikuju gubitak pristupa globalnom finansijskom sistemu zasnovanom na američkom dolaru. To bi moglo imati ozbiljne posljedice za Indiju i Kinu – zemlje koje su, od početka ruske invazije na Ukrajinu prije više od tri godine, postale najveći kupci ruske nafte i gasa.

U roku od nekoliko sati sankcije su izazvale rast cijene nafte na svjetskom tržištu za šest posto, a pojavili su se i izvještaji o trenutnom prekidu isporuka ruske nafte najvećim rafinerijama u Indiji i državnim naftnim kompanijama u Kini.

Luke Wickenden, analitičar Centra za istraživanje energije i čistog zraka (Crea), izjavio je da bi značajan pad uvoza fosilnih goriva iz Rusije u Aziji bio „poguban za prihode Kremlja“.

„Od januara do septembra ove godine, 86% ruskog izvoza sirove nafte išlo je u Kinu i Indiju. Ako Moskva izgubi pristup tim tržištima, mogla bi ostati bez oko 7,4 milijarde dolara mjesečno – što znači gubitak od oko 3,6 milijardi dolara poreskih prihoda koji direktno pune ratnu kasu Kremlja“, rekao je on.

Postoji, ipak, tračak nade. U septembru je uvoz ruske nafte u indijskim državnim rafinerijama pao na najniži nivo od maja 2022., smanjivši se za 38% u odnosu na prethodni mjesec.

„Ako bi samo Indija ograničila uvoz ruske nafte, Kremlj bi mogao izgubiti oko 1,6 milijardi dolara mjesečnih prihoda od poreza“, dodaje Vikenden.

Prihodi Rusije od izvoza fosilnih goriva prošlog mjeseca pali su za četiri posto, na najniži nivo od početka invazije, i sada su upola manji nego u septembru 2022.

Vladimir Putin izjavio je da „nikada neće pokleknuti pred SAD“, ali je priznao da sankcije mogu izazvati „određene gubitke“. Iako su ruski prihodi drastično smanjeni, i dalje ih održavaju kupci u Aziji i istočnoj Evropi te isporuke tečnog prirodnog gasa (LNG) u EU. Također, Rusija navodno izvozi milione tona sirove nafte putem tzv. „sijenkaste flote“ – starih tankera koji služe za zaobilaženje zapadnih sankcija.

Trumpove najnovije mjere uslijedile su nakon mlakog odgovora na njegove zahtjeve da Indija i Kina smanje uvoz ruske energije ili će se suočiti s oštrijim trgovinskim uslovima, piše Guardian.

Kina je osudila potez Washingtona kao „jednostrano nasilništvo“ i „ekonomsku prisilu“ te najavila „čvrste kontramjere“ ako njeni nacionalni interesi budu ugroženi. Trump je, s druge strane, izjavio da mu je indijski premijer Narendra Modi u telefonskom razgovoru obećao da „Indija neće više mnogo kupovati rusku naftu“ jer i on „želi da rat između Rusije i Ukrajine završi“. Modi je potvrdio razgovor – ali ne i namjeru da smanji uvoz.

Za Trumpa, prema Keatingeu, borba za razbijanje ruske energetske dominacije ima dvostruku korist.

„Ovdje postoji prilika da se donese mir Ukrajini – i profit Americi“, kazao je on.

SAD su postale najveći snabdjevač Evrope tečnim prirodnim gasom (LNG) otkako je rat u Ukrajini presjekao dotok ruskog gasa putem cjevovoda. Prošle godine SAD su činile više od 55% ukupnog evropskog uvoza LNG-a – u poređenju s gotovo zanemarivim količinama iz 2019.

Očekuje se da će američki izvoz gasa u Evropu dodatno porasti nakon što je EU prošle sedmice odlučila potpuno ukinuti uvoz ruskog gasa, uključujući LNG, do početka 2027. godine. Ipak, dok zavisnost Evrope od ruske energije opada, kontinent i dalje finansira Kremlj kupovinom ruske nafte i gasa – što Keating naziva „sramotnom mrljom“ na obrazu EU.

Prema podacima Crea-e, EU ostaje najveći kupac ruskog LNG-a (50% izvoza), ispred Kine (22%) i Japana (18%). Također je najveći kupac ruskog gasa putem cjevovoda – 35% izvoza, ispred Kine (30%) i Turske (29%).

Najveći evropski uvoznici prošlog mjeseca bili su Mađarska i Slovačka, koje su kupile ruska fosilna goriva u vrijednosti od 393 i 207 miliona eura. Francuska, Belgija i Nizozemska također su nastavile s uvozom ruskog LNG-a, dio kojeg završava u Njemačkoj.

„EU sada govori da će potpuno prekinuti uvoz do januara 2027., ali koliko će Ukrajinaca do tada izgubiti živote?“ pita se Keating. „Neke evropske zemlje su pokazale da se može i bez ruskih energenata – ovo je trebalo učiniti prije tri godine. Treba pozvati Indiju i Kinu na odgovornost, ali i pogledati u vlastito dvorište.“

Dugoročni učinak Trumpovog ekonomskog rata protiv ruskih fosilnih prihoda – i hoće li on donijeti mir Evropi i profit SAD-u – ostaje neizvjestan. Stručnjaci upozoravaju da će sve zavisiti od toga koliko strogo će se sankcije provoditi i kako će zemlje ovisne o ruskoj energiji reagovati. Za sada, Keating ostaje optimista, „Nikad ne treba kladiti protiv Trumpa“, zaključio je.