Kineske vjetroturbine jeftnije i 20 posto, hoće li EU industrija uspjeti zadržati primat?

EKONOMIJA Forbes Hrvatska 10. mar 2024. 07:10
featured image

10. mar 2024. 07:10

Cilj EU je da u sedam godina izgradi vjetroelektrane snage 425 gigavata kako bi se ispunio cilj od barem 42,5 posto udjela obnovljivih izvora energije u 2030. godini. Dosad su vjetroparkovi izgrađeni s turbinama „made in Europe“, pa bitka na tom terenu još nije izgubljena kao kod solarnih panela. Upada pak u oči VE Senj, koja je u većinskom vlasništvu kineske državne kompanije Norinco, i jedna je od rijetkih u EU s turbinama iz Kine

Do kraja desetljeća bi članice Europske unije trebale prosječno godišnje instalirati 33 gigavata kapaciteta vjetroelektrana kako bi EU ispunila svoje klimatske i energetske ciljeve, a u godišnjem izvještaju udruženja proizvođača Wind Europe objavljenom potkraj veljače procjenjuje se, prema postojećim podacima o projektima u razvoju i dozvolama, da će se vjerojatno instalirati manje.    

No, ne bitno manje. Do kraja 2030. godine bi bilo, prema tom scenariju, instalirano 393 gigavata, a cilj EU je 425 gigavata kako bi se mogao ispuniti cilj od barem 42,5 posto udjela obnovljivih izvora energije do karaja desetljeća.   

Cijela europska industrija vjetra prolazi kroz krizu što zbog rasta troškova zadnjih godina, što zbog  kašnjenja u izdavanju dozvola i drugih formalnih prepreka (to, očito, nije samo problem kod hrvatske birokracije), a što zbog problema u dobavljačkim lancima. Europska komisija je stoga potkraj 2023. godine donijela tzv. Wind Power Paket, odnosno niz mjera koje trebaju pridonijeti bržem instaliranju kapaciteta energije vjetra, ali i jačanju konkurentnosti samih europskih proizvođača vjetroturbina kako bi ta industrija mogla odigrati očekivanu ulogu u zelenoj tranziciji Europe.

Konkurencija iz Kine

Problem je, među ostalim, rastuća konkurencija iz Kine iako je dosad velika većina europskih vjetroparkova izgrađena s turbinama „made in Europe“, pa bitka na tom terenu još nije izgubljena kao kod solarnih panela. Napomenimo ovdje usput da je VE Senj, koja u većinskom vlasništvu kineske državne kompanije Norinco, i dalje jedna od rijetkih vjetroelektrana u EU s turbinama uvezenima iz Kine, proizvođača Shanghai Electric. (Trenutno, više od dvije godine nakon puštanja u probni rad, ta najveća vjetroelektrana u Hrvatskoj nema uporabnu dozvolu.)   

Kineske vjetroturbine su, prema podacima koje je objavio Nikkei Asia, dostupne po 20 posto nižim cijenama od onih proizvedenih u Europi. 

U Europi postoji oko 250 kompanija koje izrađuju vjetroturbine ili dijelove za njih, a među vodećim proizvođačima su Vestas Wind Systems, Enercon, Siemens Energy i Nordex. No, zbog ubrzanja instaliranja novih vjetroelektrana, pojavila su se uska grla i kineski su proizvođači počeli dobivati narudžbe, a europski su se, s druge strane, našli u škripcu. Zatražili su „intervenciju“ s razine EU-a, a čak se razmatralo da Komisija pokrene anti-damping istragu.           

Istraga ipak nije pokrenuta, ali s obzirom na ostale poteze dogovorene u Bruxellsu, u lobističkoj udruzi Wind Europe ocjenjuju sada da je proces izdavanja dozvola u EU ubrzan, a položaj industrije ove godine poboljšan te se grade nove tvornice.

Povelja o vjetru i Hrvatska kao zadnja potpisnica

Države članice EU-a su se, naime, kroz Europsku povelju o vjetru (hrvatska Vlada ju je, zanimljivo, usvojila posljednja, tek prošlog tjedna) i novi paket propisa obvezale na jačanje vjetroenergetskog sektora. Nužno je, međutim, i da se paralelno jačaju kapaciteti elektroenergetske mreže budući da, kako kažu, trenutno na stotine gigavata novih vjetroelektrana u Europi čeka da bude spojeno na mrežu. 

 Glavninu novih kapaciteta u EU koji se očekuju u idućih sedam godina činit će vjetroparkovi na kopnu (68 posto, odnosno 136 gigavata), dok se očekuje 64 gigavata pučinskih vjetroelektrana, navodi se u izvještaju Wind Europe. 

Što se Hrvatske tiče, u zaključku koji je prošlog tjedna usvojen na sjednici Vlade RH oko Europske povelje o vjetru, stoji pak podatak kako se očekuje, na osnovu izdanih energetskih odobrenja za vjetroelektrane i „provjerom mogućnosti realizacije tih projekata za razdoblje 2024.-2026.“ da će se instalirati 450 megavata na kopnu. Oko gradnje pučinskih vjetroelektrana nema nikakvih najava iako je poznato da Ina radi studiju izvodljivosti uza sjeverni Jadran (i to uz europsku potporu), a Istarska županija upravo piše smjernice za njihovu gradnju. 

Pučinske vjetroelektrane

Broj pučinskih vjetroelektrana u Europi će idućih godina snažno rasti, kako očekuju u Wind Europe, a 2023. godina je bila, prema objavljenim podacima, dosad najbolja godina za njih. U EU je lani izgrađeno 3 gigavata novih pučinskih vjetroelektrana, najviše u Nizozemskoj i Francuskoj.   Procjena je da će se 2030. godine podjednako instalirati kopnene i pučinske vjetroelktrane.

Gledano prema proizvodnji električne energije, vjetroelektrane u EU proizvele su 466 teravatsati u prošloj godini (primjetan je značajan rast, 2018. godine su proizvodile 313 teravatsati), a time je sada pokriveno 19 posto potražnje za električnom energijom u EU dok se prije pet godina  pokrivalo 12 posto. U Hrvatskoj je to, prema podacima Wind Europe, sada 14 posto.


Vjetroelektrane pokrivaju 19 posto potražnje za energijom u EU

U EU-27 je lani ukupni instalirani kapacitet vjetroelektrana dosegao 220 gigavata, od čega 91 posto na kopnu, a ostatak su offshore ili pučinske vjetroelektrane.
Njemačka ima najveću instaliranu energiju vjetra u Europi, s nešto manje od 70 gigavata, a u top 5 su: Španjolska (30,6 gigavata), Francuska (22,8 gigavata),  Švedska (16,4 gigavata) i Italija (12,3 GW).   
U 2023. godini je instalirano rekordnih 16,2 gigavata novih kapaciteta EU-27, velikom većinom (82 posto) na kopnu.