Zbog alkohola je skoro upropastio biznis, a danas ima imperiju vrijednu sedam milijardi

Nakon što je odrastao u prikolici, borio se sa alkoholizmom i doživio ono što opisuje kao „Božje spasenje“, Majk Holingshed (Mike Hollingshead) izgradio je najvećeg američkog proizvođača gotovog betona kroz više od 120 akvizicija finansiranih dugom.

„Ovo je posao prosjačenja“, kaže Majk Holingshed), uz snažan južnjački naglasak, jednog sparnog ljetnjeg jutra u Smirni, u saveznoj državi Tenesi.

Za predsjednika proizvođača betona Smyrna Ready Mix, poznatog kao SRM, rijetkost je da provede dan u kancelariji. Mnogo više voli da bude na terenu.

„Cijelog života morao sam da molim za novac, a i danas molim, jer uvijek želim da rastemo brže nego što su oni spremni da mi pozajme“, kaže.

Obučen u svoje uobičajene farmerke i radne čizme, samo se djelimično šali.

Sin vozača kamiona, Holingshed, danas 56-godišnjak, odrastao je u mobilnoj kući oko tri kilometra od sadašnjeg sjedišta SRM-a, sa šestoro braće, sestara i polubraće i polusestara. Jedan od njih kasnije je završio u zatvoru zbog droge.

Sa 18 godina počeo je da radi kao radnik na završnoj obradi betona, ravnajući svježe izliveni materijal, a sa 20 je pokrenuo sopstveni posao.

„Da nisam imao dugove, kako bih stigao dovde gdje sam danas?“, pita.

Zaduživanje je u početku bilo nužnost, ali je kasnije postalo osnovna strategija SRM-a.

Za manje od dvije decenije kompanija je potrošila tri milijarde dolara na više od 120 akvizicija, uključujući 1,5 milijardi dolara za osam velikih poslova.

Holingshed kaže da je to bio jedini način da porodični biznis pretvori u lidera industrije, a da pritom ne mora da odgovara akcionarima javne kompanije fokusiranim na kratkoročne rezultate niti da se odriče vlasničkog udjela.

Kockanje koje se za sada isplatilo

Za sada se taj rizik isplatio.

Iako SRM ima 3,7 milijardi dolara duga, danas posjeduje i upravlja sa 563 fabrike betona, 33 kamenoloma i 12 cementnih terminala, a zapošljava više od 8.500 ljudi u 24 američke savezne države.

Prihodi su 2025. dostigli 3,5 milijardi dolara, gotovo šest puta više nego šest godina ranije.

Prilagođena EBITDA – zarada prije kamata, poreza, amortizacije i deprecijacije – porastao je više od pet puta u istom periodu, na 630 miliona dolara.

Čak i nakon servisiranja ogromnog duga, kompanija je profitabilna. Neto dobit prošle godine iznosila je 124 miliona dolara, skoro sedam puta više nego 2019. godine.

Holingshed, koji zajedno sa porodicom posjeduje 100% SRM-a, ima i oko 750 miliona dolara druge imovine.

To uključuje 245 miliona dolara vrijedno zemljište kamenoloma i mineralne rezerve, kao i biznis sa avionima koji posluje sa malog javnog aerodroma u Smirni.

Forbes procjenjuje njegovo bogatstvo na 7,2 milijarde dolara, dovoljno da ove godine prvi put uđe na listu Forbes 400 najbogatijih Amerikanaca, na 238. mjestu.

Nalazi se i na 52. mjestu Forbesove liste 250 najvećih američkih graditelja.

„Tajming SRM-a bio je jednostavno besprijekoran“, kaže Klej Širli (Clay Shirley), bankar iz First Commerce Bank iz Luisburga u Tenesiju, koji je finansirao mnoge od ranih akvizicija SRM-a.

„Pozajmio sam im poprilično novca tokom posljednjih 15 godina i svake noći sam mirno spavao, jer su jednostavno neumoljivi u onome što rade.“

„Počeo sam ni od čega“

„Počeo sam ni od čega. Niko u našoj porodici nije imao ništa“, kaže Holingshed.

Rođen je 1969. u Litl Roku u Arkanzasu, a sa porodicom se preselio u Smirnu kada je imao pet godina.

Svoju suprugu Melisu (Melissa) upoznao je kada su oboje imali 16 godina i radili u restoranu Ponderosa Steakhouse. On je prao suđe, a ona posluživala goste.

Vjenčali su se otprilike četiri godine kasnije, 1989, iste godine kada im se rodio prvi sin Džef (Jeff).

Jedan slučajan susret manje od dvije godine ranije promijenio je tok Holingshedovog života.

„Tada sam bio profesionalni pijanac. Jedne noći bili smo u baru i upoznao sam jednog čovjeka“, priča.

„Radio sam uređenje dvorišta i sve što sam mogao, samo da zaradim nešto novca. Taj čovjek mi je rekao: ‘Platiću ti 100 dolara da sjutra radiš sa mnom.’“

Holingshed se pojavio sljedećeg dana i počeo da ravna beton za prilaz.

Kada se njegov šef 1989. preselio u Teksas, predložio mu je da kupi beton i završi poslove koji su ostali.

Ali Holingshed nije imao novca.

Savjet njegovog šefa bio je: napiši ček bez pokrića.

Umjesto toga, Holingshed je uspio da ubijedi mušterije da direktno plate kompaniji Metro Ready Mix – koja je danas dio SRM-a – prilikom isporuke, sve dok nije stekao mogućnost da beton kupuje na kredit.

Alkohol je skoro uništio i njega i posao

Tokom većeg dijela naredne decenije Holingshed je radio od izlaska do zalaska sunca gradeći Hollingshead Concrete, dok je istovremeno dodatno radio u fabrici metalnih proizvoda.

Ali i on i posao su se mučili.

„Zabavljao sam se, pio. Nisam bio fokusiran“, kaže Holingshed. „Bio bih vani cijelu noć.“

Dok je on izlazio i pio, Melisa, danas 57-godišnjakinja, vodila je njihove sinove tri puta sedmično na molitvu u obližnju crkvu Calvary Church.

Bila je sita svega i razmišljala je da napusti muža, sve dok Holingshed nije pristao da ode sa porodicom na bogosluženje.

Kaže da ga je te prve nedjelje „Bog spasio“ i da nakon toga više nikada nije pio.

Prva fabrika betona bila mu je iza kuće

Otprilike u to vrijeme posao završne obrade betona počeo je da raste, ali postojao je problem.

Nepouzdani dobavljači često su satima kasnili sa isporukama betona koji se brzo sušio.

Jedne noći, oko dva sata poslije ponoći, Holingshed kaže da mu je u snu sinula ideja da izgradi fabriku gotovog betona u sopstvenom dvorištu.

Beton, u suštini, nije naročito komplikovan proizvod: cement se miješa sa vodom, pijeskom i drobljenim kamenom ili šljunkom.

Do 1999. imao je svoju prvu fabriku betona, finansiranu bankarskim kreditom, odmah iza porodične kuće površine oko 84 kvadratna metra.

Ali trebali su mu kamioni.

Pozvao je banku i zatražio dodatno finansiranje.

„Došli smo do limita“, rekli su mu.

Banka je na kraju pristala da mu pozajmi 50.000 dolara za pet veoma polovnih kamiona kupljenih na aukciji u Indijani.

Već na početku puta nazad motor jednog kamiona je otkazao.

Holingshed ga je ostavio pored puta jer nije imao dovoljno novca da plati vuču do kuće, udaljene oko 320 kilometara.

Drugi kamion pokvario se u Nešvilu, ali je Holingshed uspio da plati vuču za oko 45 minuta vožnje do Smirne.

Prvobitni plan bio je da proizvodi samo onoliko betona koliko je bilo potrebno njegovom poslu završne obrade.

Ali ubrzo su počeli da ga zovu kupci koji su željeli gotov beton.

Zato je jednom zaposlenom rekao da im kaže da će cijena biti 66 dolara po jardu, deset dolara više nego što ga je koštala proizvodnja.

Finansijska kriza skoro uništila SRM

Finansijska kriza 2008. gotovo je uništila SRM, čija je prodaja pala 40%.

U to vrijeme Holingshedov sin Džef imao je 19 godina i upravo je počinjao da radi puno radno vrijeme u kompaniji.

Poslije kasnonoćnog sastanka u spavaćoj sobi njegovih roditelja, njih troje odlučili su da se, umjesto povlačenja, klade na oporavak i nastave agresivno naprijed.

Ubrzo su počeli da kupuju posrnule konkurente za svega 30 centi za svaki dolar njihove ranije vrijednosti.

„Postajete bolji od prve do 120. akvizicije“, kaže Džef, koji je 2014. sa 24 godine postao izvršni direktor.

Godinu kasnije postao je i prvi član porodice sa fakultetskom diplomom, nakon što je pohađao večernju nastavu na Belmont Universityju u Nešvilu.

„Naučite kako da budete strpljiviji, kako da ljudima priđete tamo gdje jesu“, kaže, i kako da ne budete „kao bik u prodavnici porcelana“.

Veliki konkurenti napuštali segment, SRM kupovao

Za SRM se kao srećna okolnost pokazalo to što su, baš u vrijeme kada je počeo da kupuje kompanije za proizvodnju gotovog betona, najveći javno listirani proizvođači građevinskog materijala počeli da izlaze iz tog segmenta.

Kompanije poput Martin Marietta Materials, čija je tržišna kapitalizacija oko 35 milijardi dolara, i Vulcan Materials, vrijednog oko 32 milijarde, prodavale su svoje biznise sa gotovim betonom kako bi se fokusirale na proizvode sa većim maržama i manjom cikličnošću.

SRM je na kraju tri od svojih osam najvećih akvizicija, ukupne vrijednosti oko 1,1 milijardu dolara, sklopio upravo sa kompanijama Martin Marietta iz Sjeverne Karoline i Vulcan sa sjedištem u Alabami.

Dug od 3,7 milijardi dolara pali alarme

Dug SRM-a izazvao je zabrinutost među kreditnim agencijama.

Fitch je u julu smanjio kreditni rejting kompanije za jedan nivo, na B+ sa stabilnim izgledima.

Time je SRM svrstan u istu „visoko spekulativnu“ kategoriju ispod investicionog rejtinga kao druge visoko zadužene kompanije u cikličnim industrijama, poput American Airlinesa, tržišne vrijednosti oko devet milijardi dolara, i rafinerijske kompanije CVR Energy, pod kontrolom Karla Ajkana (Carl Icahn), vrijedne oko pet milijardi.

To znači da, iako SRM trenutno ispunjava svoje finansijske obaveze, Fitch smatra da postoji značajan rizik od neizmirivanja dugova ukoliko se poslovni ili ekonomski uslovi pogoršaju.

Moody’s i S&P imaju slične ocjene: B1 sa stabilnim izgledima, odnosno B+ sa stabilnim izgledima.

Holingshed, međutim, nije naročito zabrinut.

„Mislim da sam danas veoma malo zadužen u poređenju sa početkom“, kaže.

„Ako sam sada zadužen pet puta u odnosu na zaradu, tada sam bio 30 puta.“

Današnji pritisci uključuju više cijene goriva, nedostatak vozača kamiona i slabo tržište stambene gradnje.

Stambeni sektor danas čini oko 30% prodaje SRM-a, u poređenju sa 60% prije nekoliko godina.

Ali veliki komercijalni projekti više nego nadoknađuju taj pad, uključujući data centre za vještačku inteligenciju.

SRM trenutno izliva beton za 13 data centara širom zemlje, u vlasništvu tehnoloških giganata poput Mete, Orakla (Oracle) i Gugla (Google).

Širenje na cement i kamen

Iako gotovi beton i dalje čini oko 85% prihoda, SRM se širi i na ključne sirovine za njegovu proizvodnju.

Cement čini oko 7% prihoda, a drobljeni kamen, odnosno agregati, oko 4%.

Holingshedov mlađi sin Rajan (Ryan), 33, vodi biznis sa agregatima, koji snabdijeva i SRM i njegove konkurente.

Taj segment je 2025. generisao 13% ukupnog EBITDA SRM-a.

To je jedan od razloga što EBITDA marža kompanije ostaje stabilna na oko 20%, gotovo dvostruko više nego kod većine konkurenata u sektoru gotovog betona.

Sljedeći cilj: najveći na svijetu

Holingshedov neposredni fokus je smanjenje zaduženosti kompanije, ali SRM i dalje ima velike ambicije.

Sljedeći cilj je da postane najveća kompanija za građevinske materijale u SAD, kaže Džef.

Ili najveća na svijetu, kako kaže njegov otac.

„Nadam se da ljudi ovo razumiju: mi tek počinjemo“, kaže Holingshed.

„Nisam tamo gdje bih želio da budem. Jednostavno imam osjećaj da ljudi to još ne shvataju.“

Mat Durott, Forbes

He Nearly Fumbled His Business Due To Drinking — Now He Owns A $7 Billion Concrete Empire