Ferrero, Barilla, Calzedonia… i još 143 italijanske kompanije i dalje pune ruski vojni proračun
Od početka ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, italijanske su kompanije platile više od milijardu eura poreza Rusiji, od čega je polovina otišla na vojne izdatke, za financiranje rata i razaranja Ukrajine.
Prema podacima koje je prikupila Kijevska škola ekonomije (Kyiv School of Economics) u sklopu projekta Leave Russia, italijanske kompanije koje i dalje posluju u Ruskoj Federaciji pune ruski ratni proračun, uprkos važećim sankcijama Europske unije, piše Euronews.
Prema riječima Andriija Onopriienka, voditelja projekta, italijanske kompanije uplaćuju oko 346 miliona eura godišnje, što od početka invazije iznosi ukupno oko 1,037 milijardi eura.
Oko polovine tog novca, potvrđuje Onopriienko, “uloženo je u vojnu potrošnju za financiranje rata protiv Ukrajine.”
Projekt Leave Russia pokrenut je radi stvaranja internetske baze podataka koja prati poslovanje glavnih multinacionalnih kompanija koje su u posljednje tri godine nastavile poslovati u Rusiji. Baza tvrtke klasificira prema zemlji porijekla, sektoru poslovanja i trenutačnom statusu, jesu li još uvijek aktivne, jesu li obustavile poslovanje ili su napustile Rusku Federaciju zbog sankcija.
Trećina najavila odlazak
Prema podacima ruskih poreznih tijela, dostupnim financijskim izvješćima i praćenju medija, 146 italijanskih kompanija i dalje posluje u Rusiji. Oko trideset njih najavilo je planove za povlačenje, dok je oko 70 zadržalo pravnu prisutnost u zemlji. Ostale kompanije nastavljaju izvoziti robu u Rusiju.
Među italijanskim kompanijama koje su zadržale poslovanje nalaze se Ferrero, Barilla i Calzedonia.
Energetski divovi Enel i Eni, kao i luksuzni modni brend Moncler, spadaju među osam kompanija koje su u potpunosti napustile rusko tržište.
Iako Italija ima jedan od najvećih brojeva aktivnih poslovanja u Rusiji među europskim državama, Njemačka prednjači s čak 459 kompanija, Ujedinjeno Kraljevstvo ih ima više od 290, dok Sjedinjene Države zadržavaju najveću prisutnost, sa čak 810 kompanija.
Iako su brojke zabrinjavajuće, posebno obzirom na čvrstu potporu italijanske vlade Ukrajini, kako politički, tako i kroz isporuke oružja, većina tih proizvoda u Rusiju dolazi putem pravnih rupa ili neizravne trgovine.
Poslovanje u sivoj zoni
“Prije svega, postoji siva zona trgovine koja nadilazi službene podatke i koju čine kompanije koje su formalno napustile tržište, ali i dalje posluju kroz druge kanale”, objašnjava Carolina Stefano, profesorica ruske historije i politike na Sveučilištu Luiss u Rimu.
Iako ti proizvodi i dalje stižu do ruskih potrošača, oni povećavaju troškove uvoza zbog posredničkih zemalja i dodatnih poreza. “U tom slučaju, iako u manjoj mjeri, kompanije i dalje posluju s Rusijom – ali uz vrlo visoku cijenu”, dodaje Stefano.
Profesorica napominje i da nisu svi proizvodi na popisu sankcija EU-a, što nekim kompanijama omogućuje da nastave trgovinu u potpunosti legalno. “Osim toga, Kremlj je uveo mjere koje dodatno povećavaju troškove za one koji odluče napustiti rusko tržište.”
Neke kompanije tvrde da se nisu konsultirale prije nego što je Bruxelles “naglo” uveo sankcije protiv Moskve, te da je teret izlaska iz Rusije bio različit za pojedine članice EU-a.
“Mnoge su se kompanije osjećale isključenima iz procesa donošenja odluka, s obzirom na brzinu europske diplomatije… Osjećaju nepravdu, osobito jer je prioritet promicanja zajedničke europske inicijative različito utjecao na pojedine zemlje.”
Borivoje Dokler, Forbes Hrvatska
