Kako Amerika uz pomoć BiH, Albanije i Kosova mijenja energetsku kartu Evrope
Američki tečni prirodni gas (LNG) sve više ulazi na Zapadni Balkan, dok Brisel strahuje da bi novi projekti mogli dugoročno vezati region za gas i otežati njegovu zelenu tranziciju.
Američke energetske kompanije snažno se probijaju na Zapadni Balkan, gdje Albanija, Kosovo i Bosna i Hercegovina razmatraju uvoz velikih količina američkog tečnog prirodnog gasa (LNG) i izgradnju nove infrastrukture. Međutim, iza projekata sve je očiglednija šira geostrateška borba za energetsku budućnost regije.
Balkanske zemlje vide plin kao prelazno gorivo koje bi im trebalo pomoći da istovremeno smanje ovisnost o ruskoj energiji i uglju i povećaju udio obnovljivih izvora energije. Brisel se, međutim, boji da bi se regija dugoročno mogla vezati za američki plin upravo u trenutku kada se pokušava približiti evropskim ciljevima dekarbonizacije.
„Ne bismo trebali uvoditi plin na tržišta koja ga nemaju“, upozorio je András Hujber, zadužen za energetsku diplomatiju Evropske komisije na Zapadnom Balkanu, piše Politico.
BiH u središtu američkih planova
Jedan od najvažnijih projekata je Južna interkonekcija u Bosni i Hercegovini, koja bi plinu preko Hrvatske i LNG terminala na Krku dala novu rutu za Bosnu i Hercegovinu. To bi smanjilo ovisnost zemlje o jedinoj postojećoj ruti kojom prima ruski plin.
Međutim, projekat je postao politički osjetljiv nakon što je AAFS, kompanija koju navodno vode bliski saradnici američkog predsjednika Donalda Trumpa, odabrana za glavnog operatera. Evropski zvaničnici upozorili su na nedostatak transparentnosti i kompatibilnost projekta s energetskom politikom EU.
Iz BiH odgovaraju da cilj nije dugoročna povezanost s plinom, već diverzifikacija snabdijevanja.
“Južna interkonekcija nije bila dizajnirana da poveže Bosnu i Hercegovinu plinom. Cilj je prekinuti ovisnost o jednoj ruti snabdijevanja i jednom izvoru”, saopćilo je Federalno ministarstvo energetike.
Projekt još nije dobio sva potrebna parlamentarna odobrenja.
Albanija kao regionalno plinsko čvorište
Američki LNG je također važan u planovima Albanije. Razmatra se 20-godišnji ugovor o isporuci, u saradnji s Grčkom i američkom kompanijom Venture Global, iako je projekt trenutno na nivou memoranduma o razumijevanju i čeka studiju izvodljivosti.
Albanija se trenutno uglavnom oslanja na hidroelektrane, ali suše smanjuju pouzdanost proizvodnje. Plin, koji trenutno čini samo 1,8 posto njenog energetskog miksa, trebao bi poslužiti kao rezerva za obnovljive izvore energije.
Tirana također ima veće ambicije. Želi razviti regionalno, što bi Albaniji dalo važniju ulogu na energetskoj mapi Balkana, prema Politicu.
Kosovo također razmatra američki LNG, ali još nije donijelo konačnu odluku, dok se očekuje da će Srbija i Sjeverna Makedonija dobiti američki plin putem planirane veze s Grčkom.
Amerika ispunjava prostor Rusije
Washington cijelu priču predstavlja kao jačanje energetske sigurnosti i smanjenje ovisnosti regije od Rusije. Projekti se također uklapaju u američku politiku “dominacije”, koja koristi povećani izvoz američkih energenata kao instrument ekonomskog i geopolitičkog utjecaja.
Tu nastaje evropski paradoks. EU zahtijeva da zemlje Zapadnog Balkana odustanu od ruskog plina i fosilnih goriva, ali istovremeno nije voljna finansirati novu plinsku infrastrukturu u regiji. Istovremeno, sama Unija sve više koristi američki LNG.
Za Zapadni Balkan, pitanje gasa stoga više nije samo pitanje cijene i sigurnosti snabdijevanja. Radi se i o tome ko će zauzeti njegovo mjesto nakon povlačenja ruskog energetskog utjecaja i kako će se američki energetski prodor uklopiti u ambiciju regije da postane dio Evropske unije.
