Zapadna obala na putu nestanka: Izrael diktira, Trump klima glavom
Administracija Donalda Trumpa već duže vrijeme prećutno odobrava sporu, ali upornu de facto aneksiju okupirane Zapadne obale, dok Izrael vodi ofanzive na vidljivijim frontovima poput Gaze, Sirije i nedavno Katara.
Sada, dok evropske zemlje uz podršku Saudijske Arabije pripremaju priznavanje palestinske države na Generalnoj skupštini UN-a ovog mjeseca, Sjedinjene Države suočavaju se s testom svoje bezuslovne podrške Izraelu: da li će zvanično priznati izraelsku aneksiju ili barem pristati na nju.
Jedan američki i jedan zapadni zvaničnik, upoznati s nedavnim razgovorima, rekli su za Middle East Eye da bi Izrael mogao formalno anektirati Jordansku dolinu, široku teritoriju uz granicu s Jordanom, kao odgovor na diplomatske poteze na UN-u.
Američki zvaničnik je izjavio da je državni sekretar Marco Rubio razgovarao s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom o konkretnim dijelovima okupirane Zapadne obale koje bi Izrael mogao formalno anektirati već ove sedmice, ali nije precizirao stav SAD-a o tome.
“Rekao bih da je sve što je bilo predviđeno za aneksiju u ‘Sporazumu stoljeća’ sada otvoreno za igru,” izjavio je zapadni zvaničnik za MEE. “Da li će SAD to samo prešutjeti ili i formalno priznati izraelski suverenitet, to je već drugo pitanje.”
Sporazum stoljeća i slom dvodržavnog rješenja
“Sporazum stoljeća” bio je neuspjeli plan koji je tokom prvog Trumpovog mandata osmislio njegov zet Jared Kushner. Plan je predviđao da velike dijelove okupirane Zapadne obale – uključujući i Jordansku dolinu – postanu izraelski suvereni teritorij, dok bi Palestincima ostala demilitarizirana, fragmentirana kvazidržava.
Rubio je odbio javno komentarisati kako bi se SAD postavio prema formalnoj izraelskoj aneksiji teritorije na kojoj živi oko tri miliona Palestinaca.
Prema Khaledu Elgindyju, gostujućem predavaču na Univerzitetu Georgetown, američka politika na Bliskom istoku danas uveliko slijedi izraelsku agendu:
“Odgovor na pitanje kako administracija vidi određeno pitanje, gotovo je uvijek isti kao i stav izraelske vlade. Politika koju SAD vodi na Zapadnoj obali identična je onoj koju Izrael želi da SAD vodi,” kaže Elgindy.
Tokom 1970-ih i 1980-ih, pojedine američke administracije razmatrale su opciju da se Zapadna obala priključi Jordanu kao palestinska država. No, te ideje su napuštene kada je kralj Hussein formalno odbacio svaku teritorijalnu pretenziju.
Izrael je Zapadnu obalu i Gazu okupirao nakon rata 1967. godine. Nakon toga, SAD su se zalagale za dvodržavno rješenje, a Oslo sporazumi omogućili su stvaranje Palestinske uprave (PA) iz redova Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO).
Zauzvrat, PLO je priznao Izrael i odustao od oružanog otpora. Zapadna obala je podijeljena na zone A, B i C, gdje je PA trebala imati različite nivoe vlasti – barem dok se ne stvori palestinska država.
Danas Izrael intenzivno djeluje na Zapadnoj obali, s ciljem da eliminiše mlade otporne grupe koje se protive PA. Istovremeno, broj izraelskih naselja rapidno raste.
Kada su Oslo sporazumi potpisani, u naseljima je živjelo oko 250.000 Izraelaca. Danas ih ima skoro 700.000. Palestinska uprava je, s druge strane, među Palestincima sve više diskreditovana kao korumpirani instrument izraelske okupacije.
“Administracija se protivi bilo kakvom političkom izrazu palestinske volje, ali vidi PA kao koristan alat za kontrolu palestinskog stanovništva,” kaže Elgindy.
Trump, Golan, i nova dinamika
Trump je tokom prvog mandata već dao presedan kada je priznao izraelsku aneksiju Golanske visoravni 2019. godine – strateškog teritorija kojeg je Izrael iskoristio 2024. za invaziju na južnu Siriju nakon pada režima Bashara al-Assada.
Kushner je prema bivšim zvaničnicima mrzio Palestinsku upravu i pokušavao je ugušiti svaku saradnju s njom. Trump je dodatno ukinuo sigurnosnu pomoć PA, a kulminacija je bila premještanje američke ambasade u Jerusalem – potez suprotan međunarodnom pravu.
Danas neki analitičari smatraju da je Trumpov pristup PA nešto blaži:
“Ne vode otvoreni politički i ekonomski rat protiv PA kao ranije, ali su Abbasu onemogućili važan nastup u New Yorku,” rekao je Aaron David Miller, bivši američki pregovarač za Bliski istok.
Trumpova administracija uvela je potpunu zabranu izdavanja viza zvaničnicima PA, uključujući i samog predsjednika Mahmouda Abbasa, koji neće moći prisustvovati Generalnoj skupštini UN-a.
Geopolitika, zaljevske države i Abrahamov sporazum
Trump i dalje nastoji proširiti tzv. Abrahamove sporazume – diplomatske normalizacije odnosa između Izraela i pojedinih arapskih zemalja, koje je sam posredovao 2020. godine.
Ali Saudijska Arabija, ključni akter, čvrsto odbija normalizaciju odnosa dok Izrael ne zaustavi genocid u Gazi i ne omogući stvaranje palestinske države.
“Ako cilj ostaje proširenje Abrahamovih sporazuma, aneksija će to onemogućiti,” kaže Dennis Ross, bivši američki zvaničnik.
UAE, najbliži arapski partner Izraela, ranije je tvrdio da je spriječio aneksiju potpisivanjem sporazuma s Izraelom, ali se od te tvrdnje kasnije distancirao.
Nedavno je Netanyahu odobrio kontroverzni “E1 plan” – širenje izraelskih naselja koje će presjeći okupiranu Istočnu Jerusalemu i izolirati gradove poput Ramallaha i Betlehema, stvarajući enklave slične “bantustanima” iz aparthejdskog režima u Južnoj Africi.
Uprkos sve učestalijim napadima izraelskih doseljenika – koji su od početka godine ubili najmanje 11 Palestinaca, uključujući i 20-godišnjeg Palestinsko-Amerikanca – SAD nisu poduzele nikakve konkretne mjere protiv Izraela.
Čak ni napad na Katar, ključnog američkog saveznika, nije potresao Trumpovu administraciju.
“SAD su odobrile izraelski napad na jednog od svojih najbližih arapskih saveznika,” rekao je Elgindy.
Administracija Donalda Trumpa pruža Izraelu “široku slobodu djelovanja” na Zapadnoj obali. Zvanična aneksija možda nije proglašena, ali faktički se svakodnevno odvija kroz širenje naselja, vojnu dominaciju i političku marginalizaciju Palestinaca.
Ako ništa drugo, tiha aneksija pod američkim okriljem postaje nova realnost.
