Ukrajinski udari na ruske rafinerije: Nafta kao oružje protiv Kremlja
Ukrajina vodi stratešku kampanju za uništavanje ruskih naftnih rafinerija, povećavajući pritisak na Kremlj i podižući cijenu njegovog rata. Najnoviji val napada dronovima pokazuje sve veći domet Ukrajine duboko unutar teritorije Rusije, dok se Moskva bori da zaštiti ogromno prostranstvo svoje države.
Kijev je počeo ciljati ruske rafinerije krajem 2023. godine. Američka administracija predvođena predsjednikom Bidenom izražavala je zabrinutost zbog potencijalnog rasta cijena nafte, ali Ukrajina je, bez pristupa zapadnim oružjima dugog dometa, razvila vlastitu flotu dronova. „Ako nas ne žele u NATO-u, onda ćemo NATO graditi na svojoj teritoriji“, izjavio je predsjednik Volodimir Zelenski za The Economist u februaru.
Vremenom su napadi postali precizniji, a do sredine 2025. izazvali su nestašice goriva širom Rusije. Krajem avgusta, Ukrajina je uspjela poremetiti najmanje 17% ruskih kapaciteta za preradu nafte, prema navodima Reutersa. The Economist čak navodi brojku bližu 20%.
Rastući društveni pritisak na Kremlj
Nestašice goriva dodatno pojačavaju društveni pritisak na Kremlj, jer obični građani sve više osjećaju posljedice rata. The Moscow Times je izvijestio da su cijene goriva u Rusiji početkom septembra dostigle rekordne nivoe.
Ukrajina je pokazala da je rat protiv ruske nafte itekako efikasan. Serhij Kuzan, bivši savjetnik ukrajinskog Ministarstva odbrane, rekao je: „Poremećaji u radu rafinerija izazivaju nestašice goriva na domaćem tržištu, što vodi ka rastu cijena dizela i benzina. Takav ekonomski pritisak podstiče nezadovoljstvo javnosti kako svakodnevni troškovi rastu.“
Za Rusiju, šteta se osjeća i kod kuće i na frontu. Prihodi od nafte i gasa finansiraju rat, od proizvodnje oružja do napuhanih plata kojima privlače nove vojnike. Svaki poremećaj u tom lancu pomaže Ukrajini u odbrani. „Glavni cilj Ukrajine je prekinuti dotok goriva ruskoj vojsci i smanjiti izvozna primanja koja finansiraju rat“, dodaje Kuzan.
Zatvorene pumpe, duge kolone, izvještaji o krizi
Izvještaji o dugim redovima na benzinskim pumpama sve su češći. Ruski list Izvestija je prijavio probleme u snabdijevanju u više od deset regiona, ali ih pripisuje sezonskoj potražnji i turizmu, a ne — kako drugi izvještaji navode — posljedicama „dronovskog otpada“. Priznati ukrajinske napade značilo bi priznati da vojna operacija ne ide po planu.
„Neki od ovih napada djeluju kao ubodi komarca, ali kada se sagledaju zajedno, postaju sve bolniji“, rekao je Volodimir Dubovik, direktor Centra za međunarodne studije na Odeskom nacionalnom univerzitetu Mečnikov.
Dronovi donose rezultate koje sankcije nisu mogle
Nakon sukoba sa Zelenskim u Bijeloj kući u februaru, tadašnji američki predsjednik Donald Tramp je rekao da Ukrajina „nema više karata“. Ukrajina je tokom 2025. pokazala da karata ima — i te kako. Njeni dronovi su više puta zatvarali aerodrome u Moskvi.
Situacija je postala toliko ozbiljna da je, prema RBC-Ukraine, Kina navodno zatražila od Kijeva da ne udara glavni grad pred godišnju paradu pobjede. Ni ruska elita u Moskvi i Sankt Peterburgu nije bila pošteđena dronovskih udara. Suočena s manjkom PVO sistema, Rusija je, prema satelitskim snimcima, počela raspoređivati makete sistema na Dalekom istoku.
U junu je Kijev demonstrirao dodatni domet kroz „Operaciju Paukova mreža“, lansirajući rojeve jeftinih dronova iz kontejnera duboko unutar Rusije i uništavajući strateške bombardere.
Tokom 2025. dronovi su redovno gađali fabrike koje podržavaju vojno-industrijski kompleks i infrastrukturu za gorivo. „Vojna logistika zavisi od goriva. Kad se uništi infrastruktura u blizini, jedinice trpe nestašice“, objasnio je Kuzan.
Gdje su sankcije zakazale, ukrajinski dronovi su uspjeli. „Napadi na rafinerije postižu ono što same sankcije nisu mogle. Moskva je pronašla načine da se prilagodi zapadnim sankcijama — ali još uvijek nema efikasan odgovor na ukrajinske dronove“, kaže Kuzan.
Do augusta, Kijev je dodatno pojačao napade na rusku energetsku infrastrukturu. Dok Putin vjeruje da vrijeme radi za njega, „rat naftom“ vrši dodatni pritisak. „Rusi pronalaze načine da se nose s posljedicama, ali to ih košta i stvara dodatne prepreke“, kaže Dubovik.
U Saratovu, građani su sve frustriraniji zbog nestašica goriva i rasta cijena. Vlasti tvrde da su poremećaji privremeni, ali malo ko vjeruje u to. Ruski mediji sve više pišu o krizi goriva.
Putin je 4. septembra bio prinuđen da prizna nestašicu goriva, predloživši oslanjanje na zalihe uglja koje „mogu potrajati skoro hiljadu godina“. Prihodi od izvoza ruske nafte pali su u augustu na najniži nivo u pet godina — 13,5 milijardi dolara, prema Reutersu, dok je cijena Urals nafte pala ispod zapadnog limita od 60 dolara po barelu.
Napadi neće odlučiti rat, ali mijenjaju njegov tok
Kremlj se suočava s delikatnom ravnotežom: rat u Ukrajini zahtijeva sve više sredstava, dok istovremeno ekonomski pritisci rastu. Ruska centralna banka je do sada uspješno stabilizirala ekonomiju, ali joj je manevarski prostor sve manji. Visoke kamatne stope guše privredu, a rast cijena goriva dodatno prijeti toj ravnoteži.
Ovi napadi možda neće odlučiti ishod rata, ali već sada oblikuju njegovu putanju. Kijev je pokazao da može udariti u srce ruske ekonomije, nagrizajući prihode koji finansiraju moskovsku ratnu mašineriju.
Autor David Kirichenko, Forbes
