Borba za jednu od najmoćnijih pozicija, u igri dva iskusna bankara

Od 29. oktobra, kada je Christine Lagarde objavila da daje ostavku i da u februaru odlazi sa pozicije predsjednice Evropske centralne banke (ECB), dva su se imena uglavnom spominjala za njenog nasljednika; Španjolac Pablo Hernández de Cos i Holanđanin Klaas Knot. Novo ime nije se pojavilo ni 6. novembra kada je istekao rok za prijavu za ovu funkciju.
Nakon što je Lagarde obavijestila predsjednika Evropskog vijeća da odlazi sa pozicije 7. februara 2027. godine, predsjednik Eurogrupe (grupa ministara finansija iz 21 članice eurozone) Kyriakos Pierrakakis pokrenuo je postupak imenovanja nasljednika predsjednika ECB-a i zatražio od država članica da pošalju svoje nominacije do 6. novembra.
Izbor nasljednika očekuje se sredinom decembra
„Do isteka roka, primio sam dvije kandidature: Pablo Hernández de Cos (Španija) i Klaas Knot (Holandija). Na sljedećem sastanku 9. novembra, Eurogrupa će razmotriti ove kandidature“, navodi se u izjavi Pierrakakisa objavljenoj na stranici Evropskog vijeća.
Članove Izvršnog odbora ECB-a, uključujući njegovog predsjednika, imenuje Evropsko vijeće, na preporuku Vijeća koje djeluje kvalificiranom većinom država članica eurozone. Takva većina zahtijeva podršku 72% država članica eurozone (tj. najmanje 16 od 21 zemlje eurozone), koje predstavljaju najmanje 65% stanovništva eurozone.
„U skladu s postupkom odabira utvrđenim Ugovorom o funkcioniranju EU, ECB i Evropski parlament bit će konsultovani prije nego što Evropsko vijeće donese konačnu odluku“, navedeno je.
Očekuje se da evropski čelnici postignu konačni dogovor o predsjedniku ECB-a na summitu sredinom decembra.
Izabranom kandidatu potrebna je podrška najmanje 16 od 21 zemlje EU koje koriste euro.
Koje biografije stoje iza dvojice kandidata: Knota i de Cosa?

Pedesetdevetogodišnji Knot bio je predsjednik Holandske centralne banke od 2011. do 2025. godine. Ukoliko bude izabran bit će drugi Holanđanin na ovoj funkciji, nakon Wima Duisenberga, koji je tu poziciju obavljao od 1998. do 2003. godine.
Od kraja 2021. do jula 2025. godine predsjedavao je Odborom za finansijsku stabilnost. Također je bio član Upravnog vijeća i Generalnog vijeća Evropske centralne banke, Evropskog odbora za sistemske rizike, Odbora guvernera Međunarodnog monetarnog fonda i Odbora direktora Banke za međunarodna poravnanja.
Također je primio i rijetko i visoko kraljevsko priznanje za svoju službu, kada je imenovan za Velikog oficira Reda Oranje-Nassau.
„Holandska vlada ga podržava za bilo kakvu vrstu upražnjenog mjesta u nekoliko evropskih institucija, a ako je to ECB, da vidimo ko je najbolji kandidat. Ali mislim da će za mnoge evropske zemlje on biti savršen izbor“, rekao je holandski premijer Rob Jetten za Bloomberg Television u New Yorku prošle sedmice.
Ima i bogato iskustvo u Upravnom vijeću Evropske centralne banke (ECB).
Ekonomista koji voli Rolling Stonese stekao je reputaciju jastreba monetarne politike tokom dužničke krize eurozone, piše Wall Street Journal za Knota.
Politike dvojice kandidata
U medijima se uglavnom opisuje kao beskompromisni tehnokrata koji ima strog pristup upravljanju rizicima i sistemskoj stabilnosti, te se pretpostavlja da će, i ukoliko dođe na poziciju predsjednika ECB-a nastaviti sa strožijom monetarnom politikom, u borbi protiv inflatornih pritisaka u Evropi.
Usljed ekonomskih poremećaja uzrokovanih geopolitičkim sukobima, podržavao je povećanje kamatnih stopa kako bi se suprotstavio rastućoj inflaciji i vratio eurozonu ka srednjoročnom cilju ECB-a od 2%.

Njegov konkurent, Cos, od 2018., do 2024. godine, bio je guverner Banke Španije, da bi 2025. godine preuzeo dužnost šefa Banke za međunarodna poravnanja (BIS) u Bazelu.
U pismu nominacije, španski ministar ekonomije Carlos Cuerpo ga je opisao kao izuzetnog kandidata, sa priznatim međunarodnim ugledom koji je u svom radu pokazao liderstvo, nezavisnost i sposobnost vođenja dijaloga.
De Cos ima reputaciju zagovornika ekspanzivnije monetarne politike, piše 24ore, te posvećuje veću pažnju efektima monetarne politike na ekonomski rast.
“Ovaj umjereni ‘golublji’ stav ga više povezuje s politikama južnoevropskih zemalja, koje pozivaju na veću fiskalnu fleksibilnost. Njegova politika stavlja veći naglasak na finansijsku stabilnost i realnu ekonomiju”, navodi se.
Dok je bio guverner Banke Španije kao član upravnog vijeća ECB-a pomogao je u određivanju kamatnih stopa eurozone.
Oba kandidata dolaze u izazovnom trenutku za ECB i uopće evropsku ekonomiju. ECB važi za jednu od najmoćnijih institucija ne samo u Evropi, te je odgovorna za određivanje kamatnih stopa u cilju očuvanja stabilnosti cijena na 2% u srednjoročnom periodu.
Koja je moguća slejdeća pozicija za Lagarde?
Upravno vijeće Evropske centralne banke (ECB) u septembru je odlučilo povećati tri ključne kamatne stope za 25 baznih poena (0,25 %). Sve tri kamatne stope rastu od 16. septembra ove godine. Stopa na depozite raste na 2,50%, glavna stopa za pozajmljivanje na 2,65%, a marginalna na 2,90%. Kako su pojasnili na svom zvaničnom sajtu, sukob na Bliskom istoku i dalje stvara inflatorne pritiske, a inflacija će ostati znatno iznad ciljanog nivoa u dužem periodu.
“Današnja odluka naglašava posvećenost Upravnog vijeća uspostavljanju monetarne politike kako bi se osigurala stabilizacija inflacije na ciljanom nivou od 2% u srednjoročnom periodu”, navode.
O razlozima ranijeg odlaska Lagarde sa pozicije predsjednice ECB ne govori se mnogo, niti je ona detaljno objasnila svoju odluku, izuzev da je priznala kako se više ne osjeća ugodno sa zahtjevom da evropski centralni bankari budu neutralni u sve polarizovanijem svijetu. Njena sljedeća pozicija, iako nema potvrde od Lagarde za to, je da bi mogla postati predsjedavajuća Svjetskog ekonomskog foruma.