Iran drži svjetsku ekonomiju kao taoca, Trumpovo primirje potvrđuje njegovu moć
Predsjednik Donald Trump predstavio je krhko dvosedmično primirje između Sjedinjenih Američkih Država i Iran kao „potpunu i apsolutnu pobjedu“. Međutim, uslovi primirja jasno pokazuju kako je Iran iskoristio kontrolu nad Hormuškim moreuzom kako bi stekao ogroman uticaj nad globalnom ekonomijom.
Činjenica da primirje zavisi od toga hoće li Iran pristati da ponovo otvori ovaj ključni plovni put predstavlja prešutno priznanje uticaja Teherana nad najvažnijim svjetskim naftnim uskim grlom, a time i nad značajnim dijelovima globalne ekonomije.
„Iranu nije potrebna velika vojna sila da izazove ogromne poremećaje u globalnoj ekonomiji“, izjavila je prošlog mjeseca stručnjakinja za energiju iz Brookings Institution, Samantha Gross.
Investitori i trgovci pozdravili su primirje, iako analitičari upozoravaju da zabrinutost oko globalne ponude nafte nije nestala. Cijene sirove nafte pale su za 15 do 20 posto u srijedu, dok su referentne evropske cijene prirodnog gasa zabilježile sličan pad.
„Postoje značajne prepreke koje treba prevazići prije nego što sporazum o primirju između SAD-a, Izraela i Irana može dovesti do trajnog kraja rata“, upozorio je Neil Shearing, glavni ekonomista u Capital Economics. „Za tržišta, najvažnije pitanje ostaje status Hormuškog moreuza.“
Još uvijek nije jasno hoće li se pomorski saobraćaj u potpunosti obnoviti, a nakon prvih znakova prolaska tankera u srijedu ujutro, Iran je, prema izvještajima, ponovo obustavio promet nakon izraelskog napada na Liban. Za sada iranska vojska kontroliše ta kretanja, što joj daje jedinstvenu moć kada je riječ o globalnim energetskim tržištima.
Iran je praktično blokirao Hormuški moreuz za većinu brodova više od šest sedmica, što je ranije bilo nezamislivo za plovni put kojim se inače transportuje oko petine svjetskih zaliha nafte i prirodnog gasa, kao i trećina globalnog izvoza uree.
„Ovo je scenarij kojeg su se analitičari energetske sigurnosti oduvijek pribojavali“, dodala je Gross.
Zemlje širom svijeta suočavaju se s historijskim šokom u snabdijevanju naftom.
U Aziji, prijeteće nestašice goriva tjeraju vlade na drastične mjere, pa su Filipini proglasili nacionalno energetsko vanredno stanje. Evropa se istovremeno suočava s naglim rastom cijena električne energije upravo u trenutku kada izlazi iz krize izazvane ratom između Rusija i Ukrajina. Čak i u Sjedinjenim Američkim Državama, bogatim naftom, cijene benzina su porasle.
Uticaj Irana nad moreuzom „bio je dovoljan da osigura primirje“, i to uprkos činjenici da je njegov režim oslabljen, ali i dalje opstaje, izjavio je Dan Alamariu iz Oxford Economics. Iran je, kako kaže, pretvorio Hormuški moreuz u oružje za vođenje „ekonomskog rata“.
Iranska nafta dostiže rekordne cijene
Kontrola nad Hormuškim moreuzom donijela je Iranu dvije ključne prednosti, ekonomsku polugu nad ostatkom svijeta i mogućnost da puni ratnu blagajnu prihodima od prodaje nafte po uvećanim cijenama.
Vašington je čak privremeno ublažio sankcije na oko 140 miliona barela iranske nafte koja se transportuje morem kako bi ublažio globalni manjak ponude.
Izvoz iranske nafte iznosio je u prosjeku oko 1,85 miliona barela dnevno do marta, što je oko 100 hiljada barela više nego u periodu od decembra do februara, prema podacima analitičara Homayoun Falakshahi iz kompanije Kpler.
Iran sada zarađuje više od izvoza nafte, koja se u normalnim okolnostima prodaje uz popust od oko 10 dolara po barelu u odnosu na Brent. U nekim nedavnim prodajama u Kini, koja inače kupuje najveći dio iranske nafte, cijena je bila oko 3 dolara viša od Brent referentne vrijednosti. U Indiji je ta razlika u pojedinim slučajevima dostizala i 7 dolara.
„Veći broj kupaca i nedostatak konkurentske nafte sa Bliskog istoka podigli su cijene iranske nafte“, rekao je Falakshahi.
Iranski adut
Teheran želi nastaviti koristiti svoju novoosnaženu ekonomsku moć zadržavanjem uticaja nad pristupom moreuzu čak i nakon završetka rata, prema prijedlogu od deset tačaka koji je osnova pregovora sa Sjedinjenim Američkim Državama.
„Iranski režim je vjerovatno učvrstio svoju političku kontrolu i pokazao sposobnost da globalna tržišta nafte i gasa dovede na koljena“, napisao je Karl Schamotta iz Corpay.
Trump je, s druge strane, opisao iranske prijedloge kao „izvodivu osnovu za pregovore“, prema objavi na društvenoj mreži Truth Social.
Nekoliko analitičara sada razmatra mogućnost trajnog sistema naplate za brodove koji prolaze kroz moreuz, uz određene važne uslove.
„Primirje je dodatno učvrstilo Hormuški moreuz kao tačku pritiska i pregovarački mehanizam“, naveli su analitičari Kplera.
Kao primjer, Kpler sugeriše da bi Oman mogao djelovati kao neutralni posrednik koji bi prikupljao uplate i potom prosljeđivao dogovoreni dio Iranu. Formalizacija naplate prolaza kroz Hormuški moreuz mogla bi pomoći u ispunjavanju još jednog ključnog zahtjeva Irana, ekonomske kompenzacije za štetu nastalu tokom sukoba.
Teheran je već počeo naplaćivati prolaz brodovima posljednjih sedmica, a prema podacima kompanije Lloyd's List, najmanje jedno plovilo platilo je 2 miliona dolara za tranzit.
U srijedu je iranska poluzvanična novinska agencija Tasnim News Agency objavila da Iran i Oman planiraju uvesti tranzitne takse. CNN je kontaktirao ministarstvo vanjskih poslova Omana za komentar.
Komercijalne brodarske kompanije i osiguravatelji vjerovatno će prihvatiti tranzitne takse „brže nego kreatori politika“, navodi Kpler. Za veliki dio izvoznog kapaciteta zemalja Zaljeva ne postoji značajna alternativna ruta.
