Upoznajte zmiju dugu 13 metara koja je vladala Zemljom nakon dinosaura
U vlažnim močvarama današnje Kolumbije nekada je živjela zmija duga kao gradski autobus i teška poput manjeg automobila, koja je dominirala čitavim ekosistemom. Naučnici su je nazvali Titanoboa cerrejonensis, a riječ “titan” samo djelimično opisuje njene stvarne razmjere. Procjenjuje se da je bila duga oko 13 metara i teška više od 1.100 kilograma. Titanoboa je, do danas, najveća zmija koju su paleontolozi ikada otkrili.
Ali osim svoje ogromne veličine, Titanoboa nam otkriva i to kako je klima oblikovala evoluciju života na Zemlji u periodu kada se planeta oporavljala od najvećeg masovnog izumiranja nakon nestanka dinosaura.
Gigantska zmija otkrivena ispod rudnika uglja
Titanoboa je prvi put otkrivena 2009. godine, kada su naučnici tokom iskopavanja u rudniku uglja Cerrejón u La Guajiri u Kolumbiji pronašli ogromni pršljen. U početku je bio toliko velik da su istraživači mislili da pripada krokodilu. Međutim, struktura same kosti otkrivala je da je riječ o pršljenu zmije, ali ne bilo koje, već daleko veće od svih poznatih vrsta.
Kako je opisano u studiji objavljenoj iste godine u časopisu Nature, naučnici su kasnije uspjeli identifikovati 28 fosila Titanoboe, što im je omogućilo veoma preciznu rekonstrukciju njene ukupne veličine. Prečnik njenih pršljenova bio je gotovo dvostruko veći od onih kod današnje anakonde.
S obzirom na ogromnu razliku u veličini između Titanoboe i najvećih savremenih zmija, postavlja se pitanje: zašto je evolucija proizvela ovako gigantskog gmizavca? Odgovor leži u činjenici da zmije, za razliku od sisara, ne mogu regulisati vlastitu tjelesnu temperaturu.
Metabolička aktivnost zmija i time njihova maksimalna tjelesna veličina zavisi od temperature okoline. Što je zmija veća, potrebna joj je toplija klima da bi mogla da se kreće, lovi i vari hranu. Analizirajući veličinu Titanoboe, naučnici su uspjeli “obrnutim putem” procijeniti kakva je klima postojala u to vrijeme.
Antička Kolumbija imala je prosječnu dnevnu temperaturu između 30 i 34 stepena Celzijusa, znatno topliju od današnjih tropskih područja. Titanoboa tako postaje prirodni termometar paleocenskog svijeta.
Predatorski vladar svijeta gmizavaca
U ekološkom smislu, Titanoboa je bila vršni predator. Nakon što su dinosauri izumrli, sisari su još uvijek bili mali, često teški manje od pet kilograma. To znači da je Titanoboina glavna konkurencija i plijen zapravo dolazio iz svijeta drugih gmizavaca.
Fosili iz formacije Cerrejón otkrivaju da je Paleocen bio period gigantskih životinja. Studija iz 2012. objavljena u Journal of Systematic Palaeontology opisuje kornjače čiji su oklopi bili širi od 1,5 metara (Carbonemys cofrinii). Slično tome, studija iz 2011. objavljena u Paleontology opisuje krokodilima slične reptile duge oko šest metara (Acherontisuchus guajiraensis).
Titanoboa je vjerovatno lovila ovakve životinje u vodi, oslanjajući se na prikrivanje i ogromnu snagu stezanja. Za razliku od modernih pitona, brzi napadi joj nisu bili mogući zbog njene mase. Umjesto toga, ponašala se poput džinovske anakonde, čekala bi skrivena u vodi, zasjedala plijen i gušila ga silinom većom od 400 psi, što je dovoljno da zgnječi grudni koš i najvećim reptilima.
Šta Titanoboa otkriva o evoluciji zmija
Prije njenog otkrića, paleontolozi su vjerovali da su zmije razvile ekstremne veličine tek mnogo kasnije u evoluciji. Fosili Titanoboe promijenili su to shvatanje, jer su pokazali:
- da pripada lozi booidnih zmija, srodnih današnjim boama i anakondama
- da je imala vodene prilagodbe, slične modernim poluakvatičnim davećim zmijama
Titanoboa je odgovorila i na staro pitanje: zašto danas ne postoje ovako velike zmije? Ponovo, zbog klime. Današnji tropski predjeli nisu dovoljno topli da podrže metabolizam toliko velikih hladnokrvnih životinja. Titanoboi je bila potrebna konstantno visoka temperatura s malim sezonskim oscilacijama, takvi uslovi danas ne postoje.
To znači da gigantske zmije poput Titanoboe ne bi mogle preživjeti u današnjim ekosistemima. Kako se globalne temperature s vremenom snižavale, tako su nestajali i gigantski krokodili, kornjače i zmije.
Ipak, Titanoboa nosi i važnu pouku: ukoliko bi globalne temperature ponovo počele drastično rasti, ekološka pravila koja su nekada omogućila razvoj megafaune mogla bi se ponovo aktivirati. Ne bismo dobili novu Titanobou, ali bi veći gmizavci i promjene u ekosistemima ponovo mogle postati realnost.
Scott Travers, Forbes
