Trumpu za rat protiv Irana treba Kina, ali Xi nema namjeru igrati po američkim pravilima

Kada je američki ministar finansija Scott Bessent predstavio „Operaciju Ekonomski izopćenik“, zaprijetivši novim i snažnim sankcijama zemljama koje odbijaju prekinuti poslovanje s Iranom, nije imenovao jednu državu koja bi mogla presudno odlučiti o uspjehu ili neuspjehu te strategije, Kinu.

Druga najveća svjetska ekonomija već godinama predstavlja ključnu ekonomsku žilu kucavicu za Teheran. Kina kupuje veliki dio iranske nafte, čija je vrijednost prošle godine procijenjena na desetine milijardi dolara, uz brojne druge oblike trgovine između dvije zemlje.

Upravo zato je uključivanje Pekinga u najnoviji pokušaj Bijele kuće da izvrši pritisak na iransko rukovodstvo izuzetno težak zadatak.

Iran se već gotovo šest mjeseci nalazi u ratu, a Trumpova administracija sada pokušava ekonomskim pritiskom dodatno oslabiti Teheran. Međutim, bez saradnje Kine, američka strategija mogla bi imati ozbiljna ograničenja.

Kina ne želi američke diktate

Peking odlučno odbacuje ono što naziva „jednostranim“ američkim sankcijama i godinama brani svoje pravo na normalnu trgovinu s partnerima poput Irana i Rusije.

Kina također računa na to da će Washington biti oprezan u pogledu pokretanja šireg ekonomskog sukoba koji bi mogao nanijeti štetu objema državama, posebno uoči američkih međuizbora.

U utorak je kinesko ministarstvo vanjskih poslova, nakon Bessentove konferencije za novinare, poručilo da će „poduzeti sve potrebne mjere“ kako bi zaštitilo vlastita „legitimna prava i interese“ suočeno s američkim prijetnjama sankcijama.

„Ekonomski rat i maksimalni pritisak neće pomoći u rješavanju problema. Oni će samo dodatno pojačati napetosti i sukobe, stvoriti rizik od prelijevanja krize i poremetiti globalni ekonomski i finansijski poredak“, rekao je glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova Lin Jian.

Bessentove prijetnje dolaze u posebno osjetljivom trenutku, uoči dugo očekivanog posjeta kineskog predsjednika Xi Jinpinga Sjedinjenim Američkim Državama sljedećeg mjeseca.

Tokom tog susreta dvije strane bi mogle pokušati postići napredak u produženju ključnog trgovinskog primirja koje ističe kasnije ove jeseni.

Američki predsjednik Donald Trump ranije je rekao da od Xija tokom njihovog sastanka u maju nije tražio „nikakve usluge“ u vezi s Iranom.

Ako je to zaista tako, kineskim vlastima bi nova američka strategija mogla izgledati kao znak da Washington sada očajnički traži način da okonča sukob.

Washington sada mora pažljivo računati svaki potez

Pred obje zemlje nalazi se složen diplomatski zadatak. Bessent je najavio period „tihe diplomatije“, što bi u praksi moglo značiti privatno postavljanje ultimatuma iranskim ekonomskim partnerima.

Ipak, kineski analitičari smatraju da je prostor za američke zahtjeve veoma ograničen.

„Malo je vjerovatno da će Kina prihvatiti situaciju u kojoj Washington određuje šta kineske kompanije mogu legalno trgovati s trećim zemljama“, rekao je Zhao Long, direktor Instituta za međunarodne strateške i sigurnosne studije pri Šangajskom institutu za međunarodne studije.

Prema njegovim riječima, takav potez stvorio bi presedan prema kojem bi američke sekundarne sankcije mogle određivati kineske trgovinske odnose s drugim državama.

Kina iransku naftu uvozi kroz složen sistem koji je u velikoj mjeri izolovan od američkog dolara i američkih sankcija.

Privatne kineske rafinerije, poznate kao „teapot“ rafinerije, kupuju i prerađuju iransku sirovu naftu pod američkim sankcijama.

Te kompanije koriste mrežu luka, finansijskih institucija i tankera koji su također uglavnom zaštićeni od direktne izloženosti međunarodnom finansijskom sistemu.

Kina ove kupovine godinama ne prikazuje službeno, posebno nakon što su Sjedinjene Američke Države ponovo uvele sankcije Iranu nakon povlačenja prve Trumpove administracije iz nuklearnog sporazuma iz Obamine ere.

Ipak, analitičari upozoravaju da Washington ima određene poluge pritiska.

„Kada pogledate vlasništvo nad tim subjektima uzvodno, vidjet ćete da mnoge od njih direktno ili indirektno kontrolišu veliki kineski državni subjekti koji su duboko integrisani u sistem američkog dolara“, rekao je Max Meizlish, viši istraživački analitičar Fondacije za odbranu demokratija u Washingtonu.

Prema njegovim riječima, Sjedinjene Američke Države mogle bi sankcionisati podružnice i tako izvršiti pritisak na njihove matične kompanije da prekinu poslovanje s Iranom.

Washington prijeti i kineskim bankama

Bessent je ranije ove godine rekao da je Washington upozorio dvije neimenovane kineske banke zbog njihove uloge u transakcijama povezanim s Iranom.

Kada je tokom konferencije za novinare upitan koje bi mjere Sjedinjene Američke Države mogle poduzeti protiv kineskih banaka i brodarskih kompanija koje ne poštuju američke propise, Bessent je poručio da „niko nije izvan“ dosega američkih sankcija.

Peking, međutim, već ima iskustvo s američkim prijetnjama sveobuhvatnim sankcijama, ali i s kasnijim povlačenjem takvih prijetnji.

Kina također dobro zna koliko snažne ekonomske poluge ima prema Sjedinjenim Američkim Državama, posebno zbog svoje dominantne pozicije u globalnom lancu snabdijevanja strateški važnim rijetkim zemnim metalima.

„Ako Washington pređe taj prag i uvede sankcije velikim kineskim bankama, Peking bi gotovo sigurno reagovao, a politička atmosfera uoči samita Trumpa i Xija naglo bi se pogoršala“, rekao je Sun Chenghao, viši saradnik Centra za međunarodnu sigurnost i strategiju Univerziteta Tsinghua u Pekingu.

Takav potez možda ne bi automatski otkazao sastanak dvojice lidera, ali bi, prema njegovim riječima, samit pretvorio iz pokušaja stabilizacije odnosa u pokušaj kontrole štete.

Šta Kina može ponuditi Washingtonu

Na predstojećem samitu obje strane morat će pažljivo procijeniti posljedice eventualne eskalacije.

Očekuje se da bi to mogao biti prvi državni posjet Xija Sjedinjenim Američkim Državama u posljednjih 11 godina.

Peking neće željeti ostaviti utisak da sarađuje s režimom američkih sankcija kojem se otvoreno protivi.

Ipak, Kina bi mogla napraviti određene oprezne poteze, poput postepenog smanjenja kupovine iranske nafte ili usmjeravanja političkih poruka prema Teheranu kako bi se podstakla veća suzdržanost.

Kineska kupovina iranske nafte već je značajno pala u odnosu na prošlu godinu, nakon što je američka blokada otežala izvoz iranske sirove nafte.

Istovremeno, kineski analitičari posljednjih sedmica ukazuju na određena podudaranja interesa Washingtona i Pekinga.

Jedno od njih odnosi se na obnovu trgovinskog prometa kroz Hormuški moreuz, koji je teško pogođen sukobom, kao i na uspostavljanje šire regionalne stabilnosti koja bi koristila međunarodnoj trgovini.

Peking želi mir, ali ne želi biti Trumpov instrument

Kina je posljednjih dana pojačala pozive na suzdržanost i normalizaciju situacije oko Hormuškog moreuza.

Nakon sastanka s jordanskim kraljem Abdullahom II. u Pekingu u ponedjeljak, Xi Jinping pozvao je na obnovu „normalnog prolaza“ kroz moreuz i na „sveobuhvatno rješenje“ sukoba.

Zamjenik kineskog ministra vanjskih poslova Miao Deyu prošle sedmice je, tokom sastanka s iranskim zvaničnicima u Pekingu, izjavio da je Kina „aktivno predana promovisanju mirovnih pregovora“.

Ipak, Peking pažljivo izbjegava preuzimanje direktne posredničke uloge. Kina želi zaštititi vlastite ekonomske interese, ali istovremeno želi izgraditi sliku stabilne sile koja podržava regionalni mir, za razliku od Washingtona, čija se politika prema Iranu često mijenja pod pritiskom trenutnih političkih okolnosti.

Zbog toga bi svaka saradnja sa Sjedinjenim Američkim Državama na obnovi regionalnog mira, smatra Zhao Long, morala imati jasne granice.

„To se ne bi trebalo svesti na činjenje usluge Trumpu“, rekao je.

Peking je spreman pomoći u okončanju krize, ali nije spreman postati instrument Washingtonove strategije maksimalnog pritiska.

Upravo tu se nalazi najveći Trumpov problem. Ako želi ekonomski izolovati Iran, potrebna mu je Kina. Ako želi pridobiti Xija na svoju stranu, morat će ponuditi mnogo više od prijetnji sankcijama.