Kraj američke dominacije: Kineske zastave na jednoj od najvećih luka na svijetu

Da li je na pomolu novi, inovativniji Hladni rat i kraj američke dominacije? Od bunkera u Bagdadu i 800 miliona dolara za ‘tvrđavu’ u Erbilu do kineskih “nevidljivih” baza u Pacifiku i kontroverzne ambasade u Londonu. Ko je novi diplomatski vladar?

U Bagdadu 2026. godine, moć i sila još uvijek se izražavaju američkim riječima, ali sigurnost, obrazovanje i svakodnevni život sve više oblikuju kineski algoritmi, infrastruktura i kapital. Dok Washington drži prst na okidaču u Hariru, Peking potpisuje ugovore koji mu osiguravaju utjecaj u Iraku za narednih pedeset godina.

Dok američka baza u Hariru strahuje od iranskih raketa, na jugu Iraka, gdje se pustinja spaja s Perzijskim zaljevom, odjekuju kineske vojne i logističke vježbe. Dok se Amerika bavila dometom projektila, Kina je provela možda najuspješniju „opsadu“ modernog doba, bez ijednog ispaljenog metka.

Zapadni energetski giganti poput Exxon Mobil i BP potisnuti su iz ključnih iračkih naftnih polja Majnoon i Rumaila. Ključ kineskog uspjeha nije bila vojska, već infrastruktura. Prije svega, luka Fao.

Velika luka Fao, kineska kapija Bliskog istoka

Tamo gdje su nakon 2003. godine stajale zastave zapadnih korporacija kao simboli američkog „oslobađanja“, danas dominiraju kineske kompanije poput China National Petroleum Corporation i China National Offshore Oil Corporation.

Vrhunac kineskog utjecaja nije samo nafta, već i projekat luke Grand Faw, poznate i kao Al Faw. Ta luka predstavlja logističko srce kineske strategije na Bliskom istoku. Iako je glavni izvođač radova južnokorejski Daewoo Engineering & Construction, upravo Kina integriše projekat u svoju globalnu inicijativu „Pojas i put“.

Luka Fao bit će jedna od najvećih na svijetu. Sa gazom od gotovo 20 metara moći će primati i najveće teretne brodove, ali i potencijalno služiti kao logistička podrška kineskoj mornarici.

Projekat vrijedan 17 milijardi dolara povezuje Irak s kineskim Pomorskim putem svile, te željezničkim i autoputnim koridorima prema Turskoj i Evropi, potpuno zaobilazeći Suecki kanal. Time Kina pretvara Irak u kopneni most između Azije i Evrope, dok američke strategije pomorske blokade Malajskog prolaza postaju sve manje relevantne.

Odlazak Exxona, simbol kraja američke energetske ere

Američki gigant Exxon Mobil je 1. januara 2024. godine zvanično predao upravljanje naftnim poljem West Qurna 1 kineskoj kompaniji PetroChina.

Za razliku od američkog modela, Kina nije postavljala političke uslove. Dok je Exxon tražio sigurnosne garancije od Washingtona i Bagdada, kineske kompanije su jednostavno dovele radnike, podigle kampove i nastavile bušenje.

Poruka Iraku bila je jasna, Zapad donosi komplikacije, Istok donosi rješenja i novac.

Još važnije, Exxon je decenijama imao gotovo nezamjenjivu ulogu zahvaljujući naprednim EOR tehnologijama za iscrpljivanje posljednjih rezervi iz starih naftnih polja. Kina je sada dostigla tehnološki nivo koji je nekada bio isključivi američki monopol, što predstavlja ozbiljan udarac američkoj energetskoj dominaciji.

West Qurna 1 jedno je od najvećih naftnih polja na svijetu, sa rezervama većim od 20 milijardi barela. Odlaskom Exxona, Amerika je praktično ostala bez većeg energetskog projekta na jugu Iraka, dok Kina postaje apsolutni gospodar tog prostora.

Zanimljivo je da je Irak krajem 2025. godine pozvao Exxon da se vrati, ali ne radi eksploatacije nafte, nego zbog modernizacije infrastrukture i skladišnih kapaciteta u Singapuru. Time je nekadašnji strateški partner sveden na ulogu tehničkog izvođača.

Kina gradi škole, Amerika čuva baze

Kina je u Iraku uspostavila model koji Sjedinjene Države teško mogu pratiti, sistem „nafta za projekte“.

Irak kineskim kompanijama plaća naftom, dok zauzvrat dobija škole, puteve, luke i elektrane. Na taj način dolar i američki finansijski utjecaj postaju gotovo nepotrebni.

Bivši irački premijer Mohammed Shia’ Al Sudani je u aprilu 2025. godine objavio završetak prve faze izgradnje 1.000 modernih škola širom zemlje.

Tokom 2025. godine završene su desetine novih škola u Bagdadu, Maysanu i Diwaniyi, dok je druga faza projekta, koja predviđa dodatnih 3.000 škola, već ušla u realizaciju.

Kako bi finansirao novi investicioni ciklus vrijedan oko dvije milijarde dolara godišnje, Irak je u augustu 2025. povećao izvoz sirove nafte Kini sa 100.000 na 150.000 barela dnevno.

Aerodromi, autoputevi i energetska revolucija

Kineski građevinski gigant China State Construction Engineering Corporation privodi kraju izgradnju međunarodnog aerodroma Nasiriyah. Projekat uključuje moderan terminal, kontrolni toranj, hotel sa četiri zvjezdice i autoput dug 25 kilometara koji povezuje aerodrom sa gradom.

Nasiriyah se time pretvara u novi logistički centar južnog Iraka.

U provinciji Karbala kineska kompanija CITIC Group gradi jednu od najvećih termoelektrana u zemlji, Al Qairat.

Istovremeno, PowerChina razvija prvi dio ogromnog solarnog parka kapaciteta 2.000 MW, čime Kina pokušava preuzeti vodeću ulogu i u zelenoj tranziciji Iraka.

U provinciji Di Kar kineske firme grade veliki medicinski kompleks poznat kao „Medicinski grad“, dok je početkom 2026. godine PowerChina potpisala ugovor vrijedan oko 2,4 milijarde dolara za izgradnju postrojenja za desalinizaciju morske vode u Basri.

Pored infrastrukture, Kina mijenja i urbani izgled iračkih gradova. Projekti poput luksuznog kompleksa „Akoya 3“ u Bagdadu uključuju moderne stambene jedinice, trgovačke centre i rekreativne zone.

Juan protiv dolara

Trgovinska razmjena između Kine i Iraka dostigla je 54 milijarde dolara tokom 2024. godine, dok je kineski izvoz u Irak tokom 2025. premašio 17 milijardi dolara, što je rast od 57 posto u odnosu na 2020.

Irak je danas treći najveći izvor sirove nafte za Kinu.

Kako bi smanjio zavisnost od američkog finansijskog sistema, Centralna banka Iraka omogućila je direktna plaćanja kineskim partnerima u juanima. Time irački trgovci mogu brže poslovati bez ograničenja američkog Ministarstva finansija.

Huawei i Bagdad pod digitalnim nadzorom

Kompanija Huawei u Bagdadu ne prodaje samo telekomunikacijsku opremu. Ona gradi kompletan sistem digitalnog nadzora pod nazivom „Safe City Solution“.

Projekat je započeo u četvrti Karada, a planirano je postavljanje više od 20.000 kamera širom glavnog grada.

Te kamere koriste vještačku inteligenciju za prepoznavanje lica u realnom vremenu. Dok su američki kontrolni punktovi vidljivi, spori i često frustrirajući za građane, Huawei nudi nevidljive digitalne kontrolne tačke.

Paradoksalno, iračka država sada zavisi od kineskog softvera kako bi održavala red i sigurnost u vlastitom glavnom gradu.

Huawei je, kroz saradnju s iračkim operaterom Asiacell, uspostavio i prvi inteligentni IP mrežni sistem u regiji, infrastrukturu koja omogućava razvoj pametnih gradova, inspekcijskih dronova i digitalne ekonomije.

Kina nije morala rušiti zidove američkih baza. Jednostavno je izgradila novi digitalni svijet oko njih i pretvorila američke baze u izolovana ostrva unutar kineskog okeana podataka.

Novi hladni rat više se ne vodi tenkovima

Dok se američki utjecaj u Iraku polako topi na naftnim poljima Majnoona i u hodnicima kineskih škola, Peking paralelno gradi nova uporišta širom svijeta, od kambodžanske baze Ream do Džibutija i Solomonskih ostrva.

Jedan potpis na infrastrukturnom ugovoru danas može imati veći geopolitički značaj nego decenije vojnih patrola.

Od iračkih 5G mreža do pacifičkih luka, arhitektura globalne moći se promijenila. Novi hladni rat ne vodi se samo oružjem, već cestama, podacima, energijom i algoritmima.