Kako nastaje tržišna cijena goriva i kako je objašnjava ekonomista

Trenutno se među posmatračima tržišta vodi velika rasprava između onih koji ukazuju na to da je cijena sirove nafte (sve do obnavljanja sukoba na Bliskom istoku) pala blizu nivoa prije rata i onih koji tvrde da bi tržišni fundamenti, zajedno sa geopolitičkim rizicima, trebalo da podrže mnogo više cijene – čak i preko 100 dolara po barelu. Javnosti bi se moglo oprostiti ako je zbunjena ili je skeptična u vezi sa tim šta se dešava sa cijenama i koliko smo uopšte sposobni da ih objasnimo.

Ovo je stvarni problem sa kojim se ekonomisti često suočavaju, imajući u vidu da se mnoga njihova predviđanja kasnije nisu pokazala tačnim. Kako je jednom rekao Greg Mankiw, ekonomista sa Harvarda: „Oduvijek smo bili loši u prognoziranju. Da li to narušava naš kredibilitet? Vjerovatno“.

Ekonomisti bi se mogli braniti tvrdnjom da i političari često daju predviđanja koja se ne ostvare. Uključujući i ona o trenutnom ratu sa Iranom i njegovom uticaju na cijene. Ali, političari ne tvrde da se bave naukom.

Dio problema proizlazi iz naizgled nelogičnog ponašanja cijena. Jednom prilikom, tokom radijske emisije, slušalac me je pitao zašto različite benzinske stanice imaju različite cijene, dok je drugi pitao zašto različite pumpe imaju iste cijene. Mucao sam i pokušavao da odgovorim na ta pitanja, ali suština je da ljudi doživljavaju cijene kao nešto što određuju ljudi, često neka konkretna osoba, jer mogu da vide kada benzinska stanica promijeni cijenu.

To nas dovodi do filozofa Davida Humea, koji je primijetio: „…ništa ne postoji bez uzroka svog postojanja…“. Kada je govorio o slučajnosti, smatrao je da je ona samo način da se prikrije pravi uzrok.

Ako umjesto „slučajnosti“ ubacimo čuvenu ideju Adama Smitha o „nevidljivoj ruci tržišta“, dobijamo ono čemu mnogi ekonomisti pribjegavaju kao deus ex machina. Svojevrsnom izgovoru kojim se kretanje cijena objašnjava djelovanjem spoljašnjih, često nejasnih sila.

Šta pokreće cijene goriva?

Tačno je da vlasnik benzinske pumpe primjećuje cijene na drugim pumpama i mora da odluči da li će ih pratiti, podići cijenu i izgubiti kupce. Ili sniziti cijenu i povećati prodaju, ali uz manju zaradu. Međutim, korak prije toga jeste veleprodajna cijena koju vlasnik plaća.

Većina benzinskih stanica suočava se sa približno istom veleprodajnom cijenom, zbog čega se cijene na različitim pumpama rijetko značajno razlikuju. Ipak, različite lokacije mogu značiti veoma različite troškove. Cijena zemljišta pored autoputa obično je mnogo viša nego u ruralnim oblastima. Troškovi dostave zavise od toga koliko je pumpa udaljena od veletrgovca i da li se gorivo prevozi na velike udaljenosti cisternama.

Ali veleprodajna cijena ne postoji u vakuumu niti je određuje jedna konkretna osoba. Veletrgovci kupuju gorivo od rafinerija, a ograničen broj rafinerija znači da su oni često u poziciji onih koji prihvataju cijenu. Plaćaju ono što rafinerije odrede, sa malo mogućnosti za izbor.

Možda bi izgledalo logično da rafinerije svoje cijene određuju na osnovu cijene sirove nafte i troškova prerade, ali u stvarnosti ih određuje spot tržišna cijena proizvoda.

Ako prodajete ispod te cijene, prodaja će naglo porasti dok ne ostanete bez zaliha, a vi ćete gubiti novac na svakom litru. Ako cijenu postavite iznad tržišnog nivoa, kupci će otići kod drugih.

Odakle dolazi tržišna cijena goriva?

Tu dolazi do izražaja ne baš tako nevidljiva ruka tržišta.

Prije nekoliko decenija, spot cijenu su određivali trgovci na glavnim tržištima. Posebno na američkoj obali Meksičkog zaliva, u Roterdamu i Singapuru. Cijene bi se pomjerale naviše ili naniže kako bi se uravnotežilo tržište. Ako niko ne kupuje, cijena pada, ako niko ne prodaje, cijena raste.

To je slično klasičnom crtežu iz časopisa New Yorkes u kojem voditelj kaže da je tržište palo jer niko nije želio da kupuje. (Naravno, to je pojednostavljeno objašnjenje.)

Naravno, u priči postoji mnogo više od same vidljive ponude i potražnje za gorivom u trgovačkom centru, što se naziva fundamentima tržišta.

Veliku ulogu imaju očekivanja, uključujući očekivanja u vezi sa samim fundamentima. Da li se približava sezona ljetnjih putovanja, da li će lokalna rafinerija ući u period održavanja. Tu su i manje opipljivi faktori: da li bi mogao izbiti rat na Bliskom istoku i slično.

Dakle, fizička ravnoteža ponude i potražnje – fundamenti – također je pod uticajem nematerijalnih faktora: očekivanja i percepcije.

Kada percepcija pomjera tržište

Ovo je danas još bliže konceptu nevidljive ruke tržišta, posebno zato što se trgovina često odvija elektronski, a kupci i prodavci nisu više toliko vidljivi jedni drugima.

Ipak, mnoge od tih online transakcija i dalje potiču sa trgovačkih mjesta poput NYMEX-a, gdje su nekada trgovci glasno uzvikivali naloge za kupovinu i prodaju, reagujući na ono što ljudi oko njih rade.

Klasična komedija „Kolo sreće“ (sa Eddijem Murphyjem i Danom Aykroyd) veoma dobro prikazuje ovaj proces. Uključujući način na koji trgovci reaguju na ono što misle da drugi trgovci misle i rade.

Upravo tu tržišta mogu izgledati kao da se udaljavaju od stvarnosti. Nasilje u Izraelu možda nema veliki direktan utjecaj na tržište, ali trgovci znaju da drugi trgovci prate vijesti i reaguju na njih.

Teroristički napad u Izraelu možda nema nikakve veze sa tržištem nafte, ali trgovci strahuju da će drugi reagovati. Zato i oni reaguju.

Ovakvi faktori obično nemaju dugotrajan uticaj na tržište, ali na nivou sata ili dana mogu izazvati značajna pomjeranja cijena, ponekad veoma velika.

Trenutno se čini da trgovci na finansijskim tržištima reaguju na kombinaciju trenutnog odnosa ponude i potražnje, očekivanja u vezi sa globalnom ekonomijom i potražnjom, kao i geopolitičkih rizika. Od prijetnji po snabdijevanje do mogućnosti prekida vatre čije bi trajanje bilo neizvjesno.

I dok brojni analitičari komentarišu političku situaciju na Bliskom istoku, pri čemu se razmatra gotovo svaki scenario osim invazije vanzemaljaca, postoje i brojna mišljenja o osnovnim tržišnim faktorima.

Zašto je tržište nafte teško predvidjeti

Za razliku od sistema zaliha „tačno na vrijeme“, globalno tržište nafte je samo djelimično transparentno.

Satelitski snimci danas pružaju mnogo bolje informacije o globalnim zalihama nafte nego ranije. Ali, procjene ponude i potražnje i dalje predstavljaju kombinaciju analize i nagađanja.

Američka Uprava za energetske informacije (EIA), Međunarodna agencija za energiju (IEA) i OPEK, zajedno sa brojnim konsultantskim firmama, objavljuju detaljne prognoze tržišne ravnoteže godinu ili više unaprijed, ali one su indikativne, a ne konačne.

Trgovci reaguju na objavljivanje tih izvještaja ne zato što ih smatraju nepogrešivim, već zato što znaju da će drugi trgovci reagovati na njih.

Prije četvrt vijeka napisao sam izvještaj pod nazivom „Pokretači volatilnosti cijena nafte“ za sastanak Međunarodnog energetskog foruma u Osaki 2002. godine, koji je kasnije objavljen. U njemu su kvantifikovane neke od neizvjesnosti u vezi sa podacima o trenutnom stanju tržišta i kratkoročnim prognozama.

Danas ažurirani podaci pokazuju razliku između globalne ponude, potražnje i promjene zaliha.

Drugim riječima, u julu 2026. nisu mogli da objasne približno 1,2 miliona barela dnevno nafte u drugom kvartalu 2025.

To izgleda kao velika količina, sve dok ne shvatite da predstavlja manje od 1% ukupne potrošnje nafte.

Ipak, parafrazirajući Everetta Dirksena: milion barela dnevno ovdje, milion barela dnevno tamo. Uskoro govorimo o stvarnom novcu.

Kao što biste očekivali, prognoze su mnogo promjenljivije i neizvjesnije. Teorijski, predviđanje globalne potražnje za naftom trebalo bi da bude mnogo jednostavnije nego predviđanje cijena ili ponude. Ali, podaci pokazuju da se procjene kvartalnih promjena globalne potražnje razlikuju čak za dva miliona barela dnevno. Posebno na trenutno poremećenom tržištu.

I ponovo, trgovci ne reaguju samo na promjene u objavljenim prognozama, već i na činjenicu da će drugi trgovci reagovati na njih. Čak i kada sami ne smatraju te prognoze pouzdanim.

Ekonomista koji objašnjava cijenu goriva

To nas dovodi do ekonomiste koji objašnjava cijene goriva.

John Maynard Keynes je zaradio bogatstvo na berzi, ali je prije toga dva puta izgubio veliko bogatstvo. Ipak, u najboljoj akademskoj tradiciji (ili bi bar tako trebalo da bude), prepoznao je slabost svoje strategije, prilagodio je i završio život kao bogat čovjek.

Pouka je sljedeća: ekonomija sama po sebi ne određuje cijenu nekog finansijskog sredstva. Cijenu određuje percepcija trgovaca o ekonomiji.

A sadašnje tržište nas uči da se te percepcije mogu veoma razlikovati.

Michael Lynch, saradnik Forbesa