Zašto je debljina vaš najopasniji „organ“
„Debljina je vaš najopasniji organ. Da, organ. Iako se često pogrešno opisuje kao puki izraz lijenosti ili proždrljivosti, masno tkivo je neophodno za zdravlje jer kontroliše i usmjerava ključne procese u vašem tijelu. Međutim, ako ga imate previše, ono počinje da narušava vaš metabolizam i postaje jedna od najpogubnijih stvari koje mogu da se dogode vašem organizmu“, navodi popularni njemački YouTube kanal Kurzgesagt – In a Nutshell, koji pravi kratke, naučno zasnovane animirane video-klipove.
Kanal se fokusira na obrađivanje tema iz oblasti nauke, svemira, biologije, filozofije, tehnologije, društvenih pojava i pitanja o ljudskoj civilizaciji.
Više ljudi je gojazno nego što gladuje
Kažu, danas je više ljudi gojazno nego što gladuje, što je ogromna civilizacijska pobjeda. Postoji više teorija o uzrocima gojaznosti, ali suština je da su ljudi milionima godina morali da ulažu mnogo energije da bi došli do hrane i često su se suočavali sa glađu.
„Naša tijela su evoluirala da čuvaju svaki gram energije. A onda smo odjednom dobili obilje hrane za koju više nije bilo potrebno mnogo kretanja. Hranu smo učinili izuzetno ukusnom i visoko prerađenom, sa mnogo nezdravih masti, soli i šećera. Naš mozak to obožava, pa je takvoj hrani izuzetno teško odoljeti – do te mjere da može djelovati kao da izaziva zavisnost. Također je veoma dostupna, jeftina i energetski gusta – ali ne zasiti dovoljno“, ističu.
Do čega nas to dovodi? Većina nas redovno jede i više nego što je potrebno, a da toga nismo ni svjesni, a uz to se hrana agresivno reklamira.
„Debljinu prati mnogo stida i okrivljavanja, što je prilično nepravedno u svijetu punom stvari koje pružaju trenutni užitak i dostupne su u roku od nekoliko minuta. Tjelesna mast se često nepravedno demonizuje, a zapravo je od ključne važnosti za zdravlje. Ako je nemate dovoljno, možete imati probleme poput neplodnosti, oslabljenog imuniteta, hroničnog umora, mentalnih tegoba i osteoporoze. Ipak, ništa od toga ne mijenja činjenicu koliko je višak masti štetan“, ističu.
Kako to da onda naš „masni organ“ postaje destruktivan i možemo li da pomognemo sebi?
Šta je mast
„Ako unosite više energije nego što trošite, višak skladištite u obliku triglicerida, organskih ‘baterija’ prepunih energije. Oni se skupljaju u velikoj kapljici masti unutar bijele masne ćelije. Kada se gojite, bijele masne ćelije se šire; kada mršavite, one se smanjuju. Tek posljednjih nekoliko decenija shvatili smo najvažniju ulogu masti: ona je endokrini organ, dio sistema koji proizvodi i reguliše hormone – hemijske signale za vaš mozak, jetru, mišiće, digestivni trakt i imuni sistem, omogućavajući im da pravilno sarađuju. Nažalost, ako postanete gojazni, vaš masni organ i brojni hormoni koje oslobađa izlaze iz ravnoteže“, navode u svom videu.
Ističu i da kod odraslih postoje dvije vrste bijele masti. Veći dio je potkožna mast, meko tkivo ispod kože koje štiti od hladnoće i služi kao skladište energije. Druga vrsta masti je visceralna mast i ona je smještena između organa gdje pruža meku zaštitu osjetljivim unutrašnjim strukturama.
„Upravo ova druga je opasnija. Ove masne ćelije su izuzetno osjetljive na hormone stresa poput kortizola i adrenalina. Kada registruju nalet stresa, oslobađaju masne kiseline direktno u krvotok, odakle ih jetra preuzima kao brzi izvor energije. Pored toga, visceralna mast je metabolički veoma aktivna i stalno hormonski ‘razgovara’ sa ostatkom tijela. Zbog toga dvoje ljudi iste težine i sa istom količinom masti mogu imati potpuno različito zdravstveno stanje“.
Kako su istakli, ukoliko imate „kruškoliki“ oblik tijela i mast vam je uglavnom raspoređena na kukovima i ekstremitetima, rizik je znatno manji nego kod osoba „jabukolikog“ oblika, sa viškom masti u predjelu stomaka.
Kada je tijelo pod „prijateljskom vatrom“
Kada dobijete nezdravu tjelesnu težinu, višak visceralne masti pokreće lanac negativnih promjena.
„Masne ćelije se uvećavaju do krajnjih granica, prerastaju sopstveno snabdijevanje krvlju i ostaju bez kiseonika. Postaju pod jakim stresom ili odumiru. Ako ste gojazni, vaša mast postaje praktično povrijeđeni organ koji ‘curi’ stres i toksične supstance u organizam. Posebno visceralna mast, dodatno podstaknuta hormonima stresa, povećava nivo masnoća u krvi. Organi poput jetre i mišića bivaju preopterećeni i počinju da trpe oštećenja“, navode.
Stres na ćelijskom nivou i mrtve masne ćelije šalju signal za uzbunu imunom sistemu.
„Makrofagi, ćelije imunog sistema, nagomilavaju se u masnom tkivu pokušavajući da otklone uzrok stresa, ali bez uspjeha. Zato ostaju i pozivaju pojačanje. Kod vitkih osoba, imune ćelije čine oko 5% ćelija u masnom tkivu, kod gojaznih i do 40%. Aktivne imune ćelije izazivaju upalu, oticanje tkiva i oslobađanje dodatnih alarmnih signala. Kratkoročno je to korisno kada ste bolesni. Ali ako postane hronično, kao da je cijelo tijelo pod stalnom ‘prijateljskom vatrom’“, navode.
Kada se „termostat za hranu“ pokvari
Upalne molekule i masne kiseline oštećuju unutrašnjost krvnih sudova, stvaraju se plakovi koji ih sužavaju i smanjuju protok krvi bogate kiseonikom. Krvni pritisak raste, srce mora jače da radi, a rizik od srčanog i moždanog udara se drastično povećava.
„Istovremeno, hormonska ravnoteža masnog organa se remeti. Na primjer, leptin – hormon sitosti. Kada imate zdravu količinu masti, leptin signalizira mozgu da imate dovoljno energije, pa možete manje da jedete i više trošite. Ali kada masti ima previše, mozak postaje otporan na stalni nalet leptina. Unutrašnji ‘termostat za hranu’ se kvari, zbog čega mnogi gojazni ljudi osjećaju snažnu glad. Mast ‘viče’ mozgu da ima dovoljno energije, ali mozak više ne čuje poruku“, objašnjavaju.
Oni su u videu istakli i da su poremećeni i polni hormoni. Nivo testosterona opada, dok se estrogen prekomjerno proizvodi. To kod žena značajno povećava rizik od raka dojke.
„Mnogi nijesu svjesni koliko rizik od raka raste sa viškom masti. U SAD je skoro 10% svih karcinoma direktno povezano sa prekomjernom težinom ili gojaznošću. Uz to, gojazni pacijenti sa rakom često imaju lošije ishode i kraći životni vijek“, dodaju.
Kada hormonski svijet eksplodira
Ipak, još ozbiljnije je ono što se dešava sa jednim od najvažnijih hormona u organizmu – insulinom. Njega proizvodi pankreas i on signalizira ćelijama da preuzmu glukozu iz krvi. Kao da tijelo uzvikuje „vrijeme je za večeru“.
„Pod stalnim stresom izazvanim viškom masti, ćelije širom tijela postaju rezistentne na insulin – slabije preuzimaju glukozu. Tijelo pokušava da nadoknadi to lučeći još više insulina. To može trajati godinama bez jasnih simptoma i prerasti u predijabetes – uz blage znake poput umora ili pojačane gladi. Ali kako oštećenja napreduju, dolazi do preloma – razvija se dijabetes tipa 2“, objašnjavaju.
Ćelije koje proizvode insulin postaju iscrpljene i počinju da otkazuju. Nivo insulina naglo opada, dok je krv prezasićena glukozom. Iako je šećer u krvi visok, ćelije gladuju.
„Zamislite to kao trilione sitnih oštrih čestica koje kruže tijelom i oštećuju krvne sudove, nerve i organe, sporo, ali stalno. Bubrezi su preopterećeni, mokrite češće, vid postaje zamućen, imunitet slabi, rane sporije zarastaju, oštećenje nerava izaziva utrnulost i bol. Mogu se javiti otežano disanje, bol u grudima, erektilna disfunkcija, visok krvni pritisak, problemi sa pamćenjem, koncentracijom, raspoloženjem pa i depresija. Rizik od gotovo svih smrtonosnih bolesti naglo raste“, navode.
Kažu i da u prosjeku dijabetes tipa 2 skraćuje život za oko 10 godina i značajno smanjuje period života proveden u dobrom zdravlju. Ako se trend gojaznosti nastavi, do 2050. godine svaki treći Amerikanac mogao bi da ima dijabetes.
„Prekomjerna količina masti opterećuje gotovo svaki organski sistem, ubrzava starenje i često dovodi do višesistemskih oštećenja i disfunkcija. A ipak, o masti se i dalje prvenstveno govori kroz prizmu estetike, a tek potom zdravlja. Što je zbunjujuće, jer se većina, ako ne i svi, toksični efekti viška masti povlače čim je izgubite i počnete da se hranite zdravije“, kažu.
Kada se masne ćelije ponovo smanje, prestaju da budu pod stresom, imuni sistem se smiruje, nivo masnoća i šećera u krvi se normalizuje, a tijelo počinje da se oporavlja.
„Čak i ako već imate dijabetes tipa 2, gubitak težine može preokrenuti mnoge negativne efekte i značajno produžiti život i poboljšati njegov kvalitet. Ako ste čekali znak da počnete – sada je pravo vrijeme“.
Hristina Kovačević, Forbes Srbija
