Kako se djeca u BiH hrane, zašto su školarci u Srbiji fizički aktivniji i zbog čega je program Zdravo važan u podizanju zdravijih generacija, odgovaraju stručnjaci

U Bosni i Hercegovini samo 14,5 posto učenika u toku dana konzumira preporučenih pet obroka, dok 15,4 posto njih ima dva obroka dnevno. Ovi alarmirajući podaci rezultat su istraživanja koje je provedeno u okviru projekta Nestlé „Zdravo!“ – „Healthier kids“, u kojem se navodi i da 9,9 posto učenika u školi konzumira neadekvatnu hranu.

Konzumiranje hrane u ovom broju obroka nije primjereno za ishranu djece školskog uzrasta, a ovakve nezdrave prehrambene navike predispozicija su za nastanak i razvoj pretilosti kao i drugih zdravstvenih problema.

SZO debljinu smatra globalnom epidemijom i izazvom 21. vijeka

“Nažalost, imamo sve veći broj problema povezanih s prekomjernom težinom, nedostatkom energije i nedostatkom koncentracije među djecom, a sve je to i posljedica nezdravih prehrambenih navika. Našoj djeci bi trebali pružiti raznovrsnu ishranu bogatu voćem, povrćem, cjelovitim žitaricama, proteinima i zdravim masnoćama. Neka nam zdrava ishrana djece postane prioritet, ne samo danas, već svakog dana”, kaže Irzada Taljić, profesorica nutricionizma na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu u Sarajevu i predsjednica Udruženja nutricionista u Bosni i Hercegovini, koja je u utorak u Sarajevu bila jedna od učesnica razgovora stručnjaka iz područja nutricionizma i sporta na temu kako razviti zdrave prehrambene navike kod djece, kao i navike za fizičkom aktivnošću i doprinijeti podizanju zdravijih generacija.

Prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti, pretilost se svrstava u endokrine bolesti, bolesti prehrane i metabolizma. S tim u vezi Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) formulira debljinu kao globalnu epidemiju, nazivajući je jednim od najozbiljnijih javnozdravstvenih izazova 21. vijeka. Prema njenim procjenama 41 milion djece mlađe od pet godina i 340 miliona djece i adolescenata uzrasta od 5 do 19 godina ima prekomjernu tjelesnu težinu ili pretilost.

Kada je o BiH riječ, jako je malo podataka iz ove oblasti. Veliko istraživanje na nivou dječije populacije provedeno je 2017. godine u Kantonu Sarajevo, i pokazalo je da 50 posto djece ima poremećaj indeksa tjelesne mase. Studija koja je obuhvatila više od 33 hiljade učenika (više od 95 posto djece) osnovnih škola u KS, pokazala je da oko 41 posto djece ima povišen indeks tjelesne mase, a da ih je 18,1 posto pretilo.

Preciznije podatke imamo kada je riječ o fizičkoj aktivnosti djece, a ona pokazuju da samo 22 posto djece osnovnog školskog uzrasta ima optimalan nivo tjelesne aktivnosti, a on je jedan sat tjelesne aktivnosti svaki dan. Kada je o regiji riječ, slične rezultate pokazuje i Hrvatska, dok Srbija, a posebno Slovenija imaju najbolje rezultate.

Zašto su djeca u Sloveniji i Srbiji fizički aktivnija od djece u BiH?

Zašto su djeca u Sloveniji, a nakon njih i u Srbiji aktivnija na dnevnom nivou od djece u BiH, Erol Kovačević, profesor na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja u Sarajevu, kaže da se odgovor može dati samo na osnovu određenih pretpostavki, a ne i objektivnih pokazatelja, a on je vezan uz školski sistem.

“Prije svega u Sloveniji i u Srbiji imamo uređen školski sport, imamo aktivnosti koje su vannnastavnog, vanškolskog tipa, koje su na neki način planirane, programirane, kroz koje se zadovoljava optimalan nivo tjlesne aktivnosti.

Što se tiče BiH imamo neka istraživana parcijalnog tipa koja pokazuju da otprilike, pored ona dva sata obaveznog tjelesnog zdravstvenog odgoja u školama, svega 33 posto djece ima barem još jednu dodatnu aktivnost, bila ona u okviru škole ili van nje. Isto tako poprilično veliki probem je odsustvo sa nastave tjelesnog i zdravstvenog odgoja pogotovo u starijim razredima osnovnih i srednjih škola, i tu imamo još veći problem u kontekstu razlika prema spolu, kako idemo prema starijim razredima osnovne škole i srednje tako imamo sve manji nivo tjelesne aktivnosti kod djevojčica, iz raznoraznih razloga”, pojašnjava Kovačević.

Roditelji, škole i zajednice igraju ključnu ulogu u borbi protiv ovog problema. Edukacija o važnosti zdrave ishrane i fizičke aktivnosti treba da počne od najranijeg uzrasta, kako bi se formirale zdrave prehrambene navike koje će pratiti djecu tokom cijelog života. Škole mogu doprinijeti promjeni ovog trenda kroz uvođenje programa ishrane u školskim menzama koji su bogati voćem, povrćem i drugim nutritivno bogatim namirnicama, te kroz edukativne aktivnosti o zdravoj ishrani.

Šta je najveća vrijednost programa Zdravo

Kompanija Nestle, kao globalni lider u prehrambenoj industriji, godinama daje svoj diprinos u ublažavanju ove statistike i kroz svoj program “Zdravo”, koji na nivou BiH uspješno provodi već 14 godina. Projekat je dio njene globalne inicijative u okviru koje se obavezala da će do 2030. godine pomoći da 50 miliona djece vodi zdraviji život. U BiH je obuhvatio više od 30 škola koje kroz edukativne radionice i sadržaje sa svojim nastavnicima pomažu u stvaranju zdravije budućnosti za djecu ali i pomaže u usvajanju kvalitetnijih odluka u ishrani.

“Ponosni smo što dajemo značajan doprinos promociji zdravog načina života, i naša godišnja istraživanja već sad pokazuju trendove prehrambenih i fizičkih aktivnosti djece. Nestlé program Zdravo! jedini je koji se kontinuirano bavi prehranom djece kroz edukacije i sportske aktivnosti u Bosni i Hercegovini i nastavit ćemo brinuti o kvaliteti života i zdravlju djece“, kaže Koraljka Novina-Brkić, nutricionista kompanije Nestlé za Adriatic regiju dodajući da su postignuti rezultati jako dobri.

Možda je izgubljeno prvo poluvrijeme

“Djeca jako dobro prihvaćaju program, koji ima holistički prostup, a to znači da obuhvaća njegove provoditelje-nastavnike, djecu, a preko njih i roditelje. Svugdje i u regiji pa tako i u BiH imamo statistiku koja nije baš dobra, ali ja bih rekla da ipak se nešto u društvu radi po tom pitanju, i da idemo u dobrom smjeru, možemo li bolje sasvim sigurno da možemo, i upravo iz tog razloga mi ćemo ovaj program osvježiti sa novom školskom godinom”, kaže ona i dodaje:

“Godišnje educiramo negdje oko 4,5 do 5 hiljada djece svake školske godine, plus kroz sportske aktivnosti kroz Atletski savez BiH koji je naš snažan partner u ovom projektu, uključujemo još dodatnih četiri hiljade djece. U zadnjih nekoliko godina uspijevamo imati doseg do nekih devet hiljada djece koja slušaju i o pravilnoj prehrani, ali i važnosti kretanja u svakodnevnom životu. U narednom periodu želimo barem uduplati broj škola, te ćemo omogućiti svim školama koje to žele da se uključe u ovaj program.”

Profesor kineziologije u O.Š Z.J.Jovanović u Banjoj Luci Aleksandar Marić kaže da su program Zdravo implementirali u čitav školski sistem ove škole.

“Provodimo ga kroz sve predmete. Naprimjer, na času matematike nastavnik kroz računarske radnje daje učenicima zadatak da izračunaju nutritivne sastojke u namirnicima, na času geografije učenici sa svojim nastavnikom rade kartu svijetu sa namirnicama specifičnim za određeno podneblje, iz hemije pak, uče koja su hemijska jedinjenja štetna, a sastavni su dio nekih pića itd”, pojašnjava Marić za Forbes BiH i odgovara na pitanje da li je fizička aktivnost izgubila bitku sa tehnologijom koja je kao magija osvojila ne samo djecu već i njihove roditelje, što pokazuju i analize da djeca oko sedam sati dnevno provedu pred bilo kojim ekranom.

“Možda je izgubljeno prvo poluvrijeme, ali bitka sigurno nije. Djeca su sva dobra, samo imaju različita ponašanja, a na nama je da nađemo način da se motivišu da budu inovativna, da koriste racionalno tehnologiju.

Slavica Delibašić, bivša košarkašica, i ovogodišnja ambasadorica programa Zdravo! Baka/Nana podijelila je svoja iskustva, koja mogu biti od pomoći kada je o ulozi baka i djedova u ishrani najmlađih riječ.

“Sretna sam što su moji unuci kroz igru, razgovor i zajedničko kuhanje usvojili zdravije prehrambene navike i raduje me kad ih vidim da se bave sportom. Ohrabrujem sve roditelje, bake i djedove da prenose zdravi način života na djecu”, naglasila je Delibašić.

Gojaznost će koštat svjetsku ekonomiju 3,3 posto bruto domaćeg proizvoda

Naši sagovornici saglasni su da je bilo koji oblik tjelesne aktivnosti bolji od tjelesne neaktivnosti, te da djecu, koja su po svojoj prirodi predodređena da se kreću i igraju, roditelji trebaju podržavati da budu što je moguće više tjelesno aktivna, te im ne trebaju nuditi alternative koje podrazumijevaju da oni budu statični. Najvažnije od svega je da roditelji ne trebaju samo deklarativno podržavati djecu u fizičkoj aktivnosti već im u tome biti uzor.

U konačnici, borba protiv nezdrave ishrane i slabe fizičke aktivnosti kod najmlađih zahtijeva angažman svih relevantnih aktera u društvu, jer osim zdravstvenih, ovo pitanje ima i ekonomske posljedice. Rastući nivoi gojaznosti koštat će svjetsku ekonomiju 3,3 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) do 2060. godine, usporavajući razvoj u zemljama s nižim dohotkom i otežavajući ljudima da vode zdrav život, pokazuju rezultati nove studije objavljene u časopisu “BMJ Global Health”.