Ideja, nomadski život i neprospavane noći ostvaruju ciljeve: Kako je nastala galerija savremenih umjetnosti Manifesto u Sarajevu

“Manifesto je, nažalost, trenutno jedina aktivna nezavisna galerija posvećena produkciji savremene umjetnosti u Sarajevu”, kaže za Forbes BiH magistrica na Akademiji likovnih umjetnosti Sarajevo na Nastavničkom odsjeku Adna Muslija, kustosica Galerije Manifesto.

Tim umjetnika iz Sarajeva, svjesni da je glavni grad BiH uskraćen za galerije koje produciraju savremenu umjetnost i da je odnos svih nivoa vlasti u BiH prema umjetnosi nedefinisan, indolentan i bez jasne strategije, odlučili su se na revolucionaran korak 2021. godine – vlastitim snagama ući u projekat otvaranja galerije.

“Galerija savremenih umjetnosti Manifesto zapravo je, kao i većina dobrih ideja, rođena na kafi. Sa prijateljicom Adnom Muslijom sam dogovarao saradnju na jednom internacionalnom projektu kada je ona rekla kako bi voljela pokrenuti galeriju. U tom trenutku, uz nas dvoje su bili Ajla Salkić i Kemil Bekteši, koji su kasnije shvatili da ne mogu da se posvete galeriji koliko bi voljeli. Obzirom da nismo dobili jedan prostor za koji smo aplicirali već deset dana nakon te kafe, odlučili smo da radimo kao nomadska galerija, posuđujući prostore od drugih institucija ili pretvarajući prostore druge namjene u galerijske”, kaže nam direktor Galerije Manifesto Banjamin Čengić koji je diplomirao na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu na odsjeku za Produkciju i menadžment.

Period nomadskog života i iznajmljivanja prostora je trajao tri mjeseca – oktobar, novembar i decembar 2021. godine. U januaru naredne godine, od općine Stari grad su dobili na najam prostor u kojem je galerija trenutno smještena.

“Zapravo smo predali zahtjev za dodjelu prostora u zakup bez da smo uopšte ušli u prostor i vidjeli u kakvom je stanju. Gledajući kroz prozore, pretpostavili smo da nam je potrebno oko 2.000 KM i deset dana renoviranja. Kad smo prvi put ušli u prostor, nakon što smo već potpisali ugovor i riješili sve administrativne poslove, shvatili smo da će za renoviranje ipak trebati malo više novca – otprilike 60.000 KM”, kaže kustosica Adna Muslija.

Crowdfunding kampanja

Njihova vizija je bila da kreiraju prostor za sve ljude, za zajednicu, te svjesni da većina fondova, grantova i sličnih načina finansiranja ne pokriva kapitalne i građevinske projekte, odlučili su da pokrenu crowdfunding kampanju zahvaljujući kojoj su u mjesec dana skupili potreban iznos.

“Mogu reći da su Manifesto zapravo napravili ljudi, raja, 90% njih iz Sarajeva, koji su prepoznali važnost ovog prostora u našem društvu i njegov potencijal”.

Dodaju da je važno je razumjeti i to, da je administrativni aparat naše države takav da nemamo državno Ministarstvo kulture, što je samo po sebi jasna indikacija – kultura se nastoji producirati unutar postavljenih nacionalnih okvira.

Ideje na kojima je Manifesto postavljen radikalno su suprotne takvim konstrukcijama. Ipak, smatraju da donosioci odluka moraju biti u izravnoj komunikaciji sa onima kojih se te odluke tiču, ali i obratno, da svaki građanin ima pravo da lobira za zakonske okvire unutar kojih djeluje i živi.

“Bez obzira na to koja stranka, ili koalicija je na vlasti, mi imamo odgovornost da komuniciramo sa njom, jer ako se za dobrobit kulture i umjetnosti ne bore oni koji za nju žive, od koga drugog možemo to očekivati?! Mi smo sretni što smo do sada nailazili i na razumijevanje i otvorenost institucija za razgovor i saradnju. Galerija Manifesto je od početka imala podršku Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo, koje je podržalo realizaciju godišnjeg izlagačkog programa, a prošle godine smo ostvarili i saradnju sa Federalnim Ministarstvom kulture i sporta”, objašnjavaju nam iz Galerije Manifesto.

Spomenute saradnje inicirane su kroz javne pozive za sufinansiranje projekata u oblasti kulture. Međutim, osim finansijske podrške, direktna komunikacija koju imaju sa ovim institucijama, kao pokazatelj obostranog povjerenja, dugoročno je puno važnija.

Pokretanje kulturne revolucije znači prigrliti hronični umor Raditi na realizaciji ideje kao što je Manifesto, odnosno pokušaju pokretanja male kulturne revolucije, znači zaboraviti na radno vrijeme od osam sati i slobodan vikend, a prigrliti hronični umor.

Kada je strast i ljubav prema profesiji toliko jaka da jedino što vas može pokrenuti ujutro jeste rad, onda se lako pomirite sa svim onim preprekama koje se nude da budu alibi za odustajanje.

“Mi još uvijek samo sanjamo i radimo. Odustati se može od mnogo čega, ali Manifesto nije jedna od tih stvari.”

Više od 400 ljudi je prisustvovalo otvorenju Galerije Manifesto 2022. u Despićevoj ulici u Sarajevu i to je dovoljan uvid u reakcije zajednice. To nije uobičajan broj, a samim time ni lako dokučiv. Kada u galeriju dolaze mladi bračni parovi sa djecom, profesori sa učenicima, penzioneri i studenti, to znači da je priča o umjetnosti dospjela do različitih društvenih zajednica i da je nametnulna dovoljno relevantne teme i sadržaja da može rezonovati sa svima njima.

“Posjećenost izložbi i događaja za nas je jedan od najvažnijih reakcija. Jedan od naših ciljeva bio je da osluškujemo potrebe, teženje i čežnje naše zajednice i da kroz umjetnost kreiramo prostor za promišljanje i razgovor o njima. Zbog toga mala crna sveska utisaka nije samo prikaz reakcija publike, već i velika motivacija za rad – potvrda da naše djelovanje ima svrhu”, kaže Adna.

Kako su premostili krizni period?

Tim Galerije Manifesto djeluje od oktobra 2021. godine, a u sadašnjim prostornim kapacitetima egzistira od decembra 2022. godine. Kada su istraživali različite procese osnivanja galerija i načine njihovog rukovođenja, saznali su da 90% posto galerija zatvori svoja vrata nakon prve godine rada, zbog nedostatka sredstava za pokrivanje osnovnih troškova, poput kirije i režijia.

“Mi smo taj krizni period prevazišli zahvaljujući podršci lokalne IT kompanije Mistral koja je osigurala sredstava za najamninu za prve dvije godine. To nam je omogućilo da se fokusiramo na razvoj programa i aktivnosti, ali i da eksperimentišemo – testiramo različite modele poslovanja. Teško je reći da smo samoodrživi, ali definitivno jesmo uporni u namjeri da Manifesto opstane. I opstat će.”

Apliciranje na projekte samo je dio tzv. fundraisinga. Manifesto je konstituisan kao hibridna platforma, što znači da dio sredstava za rad osiguravaju putem grantovskih shema, dio zahvaljujući direktnim donacijama pravnih lica, a dio kroz komercijalne usluge koje nude, poput organizacije prijema i drugih javnih događaja.

Jedan od razloga zašto su odabrali hibridni model poslovanja jeste taj što grantovske sheme nerijetko imaju jasno definisane tematske okvire i politike koje nastoje afirmirati kroz kulturu i umjetnost. Takve konstrukcije često mogu biti zamka koja vodi ka instrumentalizaciji umjetnosti, a to nije kompromis na koji žele pristati, pa se često znalo desite da i ne pokušavaju aplicirati na neke projekte, jer oni suštinski nisu bili okvirom unutar kojeg žele djelovati.

“Međutim, neke od prvih izložbi i aktivnosti koje smo realizirali u Galeriji bili su finansirani kroz projekte British Councila, mnogih ambasada i drugih međunarodnih organizacija. Organizacije i donatori sa kojima mi surađujemo zahtijevaju transparentan utrošak sredstava i dokaz opravdanosti svakog troška. Procesi izvještavanja nešto su što mi radimo bez obzira da li naši donatori to zahtijevaju od nas ili ne, jer oni generiraju parametre pomoću kojih se na kraju godine može utvrditi stepen uspjeha, a samoevaluacija je
neophodan korak svakog rasta.”

Manifesto je, nažalost, trenutno jedina aktivna nezavisna galerija posvećena produkciji savremene umjetnosti u Sarajevu. Muzej savremene umjetnosti Ars Aevi jedna je od mnogih institucija koje imaju čast zvati svoji partnerima.

“Početkom godine smo u koprodukciji realizirali izložbu umjetnika Andreja Đerkovića. Historijski muzej BiH koji pored stalnih postavki ima sjajan izložbeni program, koji nerijetko podrazumijeva i izložbe savremene umjetnosti, prva je institucija koja nam je ukazala povjerenje i u danima našeg nomadizma, ustupio svoj prostor kako bismo realizirali izložbu “Ne sporazum”.

Međutim, nastoje uspostaviti saradnju i djelovati u sinergiji i solidarno i sa galerijama van Sarajeva. Tako su nekoliko izložbi i događaja producirali u saradnji sa KRAK Centrom za savremenu kulturu iz Bihaća i Vagon galerijom iz Banja Luke. Podrška Akademije likovnih umjetnosti, te Akademije scenskih umjetnosti nije izostala, na čemu su im, kao njihovi alumniji, izuzetno zahvalni.

“Sve dosadašnje saradnje koje smo uspostavili, a naveo sam samo dio njih, tu je i Muzej ratnog djetinjstva koji je nam je pružio pomoć u ključnim trenucima osnivanja galerije, Collegium Artisticum i Galerije Charlama Depot i Zvono, uvjerile su nas da sami i izolovani, ne trebamo djelovati. Ni jedna institucija i organizacija kulture nema idealne uslove za rad, ali kada imate partnere od povjerenja izazovi se lakše i ljepše prevaziđu”, kaže Benjamin Čengić.

Galerija Manifesto ugostila nekoliko značajnih internacionalnih imena

Do sada su većinom sarađivali sa lokalnim i regionalnim umjetnicima_cama, ali su imali priliku ugostiti i nekoliko značajnih internacionalnih imena. Prošle godine su realizirali 12 izložbi, 4 prostorne instalacije, 6 muzičkih performansa i na desetine događaja diskurzivnog i edukativnog karaktera.

Neki od umjetnika i umjetnica koje su imali priliku predstaviti bili su već poznati našoj publici, a neki su se prvi put predstavljali u Sarajevu, što znači da je potrebno izdvojiti više vremena da se njihov rad kroz različite medijske kanale predstavi.

“Mi smo od početka veliku pažnju posvećivali komunikaciji s javnošću, jer da biste imali publiku, do nje morate doći, morate je zainteresovati i na koncu, obrazovati. Već sam ranije rekao da je naša publika heterogena. Ta činjenica podrazumijeva i to da načini i kanali komunikacije sami po sebi moraju biti raznovrsni. Društvene mreže jesu nevjerovatan kanal komunikacije, ali nama je uvijek stalo i do tradicionalnih medija, pa se trudimo da vijesti o našem programu budu zastupljene i u takvom medijskom prostoru.”

Marketing u kulturi na našim prostorima je još u fazi početnog razvoja. Srećom, postoje nevjerovatne mlade osobe, poput Selme Obračanin i njenog tima iz SO, Agencije koje svoj fokus stavljaju upravo na ovo polje i nesebično pomažu radu kulturnih organizacija i institucija u Sarajevu. Ove su godine započeli saradnju sa njima i vjeruju da će biti plodonosna, te da će glas o Manifestu stići daleko.

Kažu kako im je teško je izdvojiti neki od projekata, jer je svaki od njih bio specifičan na svoj način. Neke pamte po nevjerovatnoj posjećenosti, kao što je bila izložba “POV” kojom su otvorili renovirani prostor.

Neke pamte po eksperimentalnosti, kao što je bila totalna instalacija “Naša kuća je od papira, a sobe su gluhe” koja je ujedno bila ambijent u kojem je realiziran akustični muzički performans Armana Hasanbegovića pod nazivom “Sobni demo” – galeriju sutransformisali u prostor življenja i rada.

Neke pamte po sjajnim reakcijama publike, kao što je eksperimentalno-participativni projekat pod nazivom # – zajedno sa našom publikom, ali i slučajnim prolaznicima smo galeriju pretvorili u prostor ulice i ohrabrili ljude da taj prostor obilježavaju svojim potpisima, grafitima, crtežima i porukama.

“Ovaj projekat, ali i mnogi drugi poput performansa Basheskie ABSNC, omogućili su nam da svjedočimo transformativnoj i emancipatorskoj moći umjetnosti. Svaki projekat donosi svoje produkcijske izazove i prolazi kroz nekoliko faza, od konceptualizacije i kustoske obrade, preko dizajna postavke/prostora i produkcije umjetničkih radova i postavke, do pripreme marketinške i PR strategije i organizacije samog događaja otvorenja.”

Obzirom da su to kompleksni procesi, a oni gotovo uvijek paralelno pripremaju nekoliko projekata u isto vrijeme (dok je jedan u fazi konceptualizacije, drugi je već u fazi produkcije), vode svojevrsnim protokolom koji spomenute faze raščlanjuje na specifične korake koje je neophodno napraviti.

U prosjeku taj protokol podrazumijeva pedeset koraka koji vode ka finalnoj prezentaciji događaja, izložbe, performanse.

Nastavljaju istim tempom i u 2024.

Prvi dio programa za 2024. godinu posvećen je video umjetnosti, odnosno realizaciji projekta “Slike u pokretu – ideologije u tranziciji” kroz koji nastoje revitalizirati ovaj medij na našoj savremenoj sceni.

On podrazumijeva niz samostalnih i grupnih izložbi, ali i obrazovni i produkcijski segment, koji će mladim autorima i autoricama omogućiti prilike za profesionalni rast i realizaciju ideja.

“Prva izložba kojom smo javnosti i predstavili ovaj projekat, otvorena je nedavno. Riječ je o izložbi Grupe ZVONO pod nazivom “Protrčali smo kroz zidove”. Drugi dio programa posvećen je projektu “Gastarbeiter 2.0.” koji u realiziramo u partnerstvu s berlinskom organizacijom Ambasada. Ovaj projekat će prvo biti predstavljen u Berlinu u galeriji nGbK, a potom i u Manifestu. Problematizirajući savremene odnose migracija, radnih uslova i prekarijata Gastarbeiter 2.0. predstavit će neke od najznačajnijih autora i autorica s prostora bivše Jugoslavije. Osim toga, nastavljamo sa našim muzičkim programom ManifestoLIVE, koji ove godine započinjemo s performansom grupe Ambrosia, 16. februara.”

Obojena klapa i Fasada festival

“Moja lična misija je Sarajevo učiniti prijestolnicom kulture. Moj prvi dodir sa umjetnošću bio je na ulici – graffiti su bili alat pomoću kojeg sam ispoljavao svoj tinejdžerski bunt i sticao osjećaj slobode”.”, kaže Benjamin Čengić kojeg javnost poznaje kao idejnog tvorca Obojene klape i Fasada festivala.

Murali na zgradama u Sarajevu i Mostaru, te graffiti na zidovima, realizovani su preko Obojene klape i Fasada festivala koji se održava u Sarajevu a koji okuplja veliki broj umjetnika.

Vrlo vjerovatno iz tog osjećaja slobode proizilazi njegova strast prema kulturi. Naprosto je želi podijeliti za drugima i potaknuti ih da i oni kroz umjetnost tragaju za svojim prostorima slobode.

“Od graffita sam došao do murala, prije svega zato što sam shvatio da se javni prostor može markirati i prikazima ideja, ne samo tagiranjem. Murali su me uvukli u svijet slikarstva, a ono pak dovelo do savremene umjetnosti u širem smislu. Sva moja dječačka maštanja i lične strasti su se na kraju konkretizirale u ideji kulturne revolucije, koju mikronskim koracima pokrećemo svaki dan – kroz Galeriju, murale, obrazovanje mladih i konstantan i direktan kontakt sa zajednicom”, kaže Čengić.

Obojena klapa je kao organizacija zapravo kišobran ispod kojeg se u sinergiji planiraju i organizuju i FASADA festival i program Manifesta, ali i drugi manji projekti u saradnji s drugim institucijama, poput projekta oslikavanja terena u Hastahani koji susproveli sa IZI inicijativom.

Metode i forme onoga što radi nekada izgledaju radikalno različitima, ali suština je ista – stepenasto osvajanje slobode kroz kulturu.

Sarajevo je ujedno i izazovno i podsticajno i inspirativno. Smatra da ne treba računati na apriornu afirmativnost i okolnosti u kojima ti neko nešto da na pladnju, jer to je kontekst u kojem se vrlo lako počnemo baviti “kozmetikom” i zaboravimo suštinu.

“Kada se borite da vas neko vidi, prepozna vaš rad, energiju ulažete u promišljanje kanala putem kojih ćete prezentovati ideju. To nerijetko znači da ćete improzivati, praviti kompromise i biti prinuđeni da koristite kreativnost kako biste prevazišli prepreke. Novo se ne treba očekivati, ili podrazumijevati, već samostalno otkrivati na mjestima gdje to najmanje očekujete. Mi konstantno “rudarimo” da bismo došli do tog “novog”, iako je ono u današnjem vremenu i više nego upitno i često zapravo podrazumijeva drugačiji, svjež pogled na nešto “staro”.”

Tim Galerije Manifesto

Tim Galerije Manifesto čine Benjamin Čengić kao diplomirani menadžer i producent u kulturi i filmu koji obnaša funkciju direktora i producenta.

Produkcijski tim Galerije čine i Bekir Idrizović, student kriznog menadžmenta kao izvršni producent, te student arhitekture Emir Mušić, koji obnaša funkciju projektnog koordinatora.

Suosnivačica Galerije Manifesto Adna Muslija, magistrica Edukacija likovne umjetnosti i slikarstva, koja trenutno završava i master studije Historije umjetnosti i komparativne književnosti, je kustosica Galerije, a u kustoskom timu je i Rijad Hadžić, student Akademije likovnih umjetnosti.