Novi izazov za bh. izvoznike: Ognjenka Lalović za Forbes BiH o uredbi EU
Primjena nove Uredbe o ambalaži i ambalažnom otpadu (PPWR) na području Evropske unije zvanično je započela 12. augusta ove godine. Iako se ova pravila direktno ne primjenjuju na unutrašnjem tržištu Bosne i Hercegovine, ambalaža proizvoda koje naše kompanije izvoze u EU mora biti usklađena s ovim strožim zahtjevima.
Ognjenka Lalović, direktorica Sektora privrede VTK BiH za Forbes BiH kaže kako je Uredba jedan od složenijih akata koje je Evropska komisija donijela u posljednje vrijeme zato što tretira dva segmenta; ambalažu i ambalažni otpad.
Ambalaža i ambalažni otpad
“Svi koji izvoze ili planiraju izvoziti u Evropsku uniju moraju da ispunjavaju određene zahtjeve što se tiče ambalaže. Ali ambalaža se ne posmatra samo kao ambalaža. Ambalaža je i dio proizvoda, tako da i proizvođači koji sada svoje proizvode pakuju i plasiraju na tržište Evropske unije, i oni su također u ovom lancu koji se tretira uredbom. Treći korak uredbe jeste tretiranje ambalažnog otpada i svi uslovi koji se moraju ispuniti u tom smislu. Ovaj dio još uvijek nije decidno definisan uredbom jer se čekaju podzakonski akti s kojima će se definisati proširena odgovornost proizvođača”, pojašnjava Lalović.
Uredba nije jednostavna za primjenu, napominje ona.
“Ono što se mora napraviti odmah jeste tehnička dokumentacija proizvoda koje se izvoze u EU, a ona znači da svaki naš proizvođač ili ambalaže ili proizvoda koji se pakuje u ambalažu, a plasira se na tržište EU, mora da ima taj dokument o usklađenosti, ili kako oni to nazivaju, izjavu o usklađenosti. Ona podrazumijeva da ne smije biti štetnih materija koje su propisane u uredbi. To su vam olovo, kadmij i teški metali. Zatim imaju PFAS supstance koje se do određenog nivoa smiju sadržati u ambalaži. Tehnička dokumentacija od dobavljača: koja vrsta ambalaže je, koja je zapremina, koja je težina. Sada se sve ocjenjuje. Ne ocjenjuje se samo pakovanje proizvoda nego i sastav pakovanja proizvoda. I kada se završi tehnička dokumentacija, treba napraviti izjavu o usklađenosti. To jeste da naš proizvođač koji pakuje proizvod u BiH i plasira ga na tržište Evropske unije, a pogotovo ovaj dio iz prehrambene industrije koji ima malo strožije zahtjeve radi dodira sa hranom što se tiče ambalaže, pravi izjavu o usklađenosti, a ona garantuje da su ispunjeni uslovi propisani uredbom”, pojašnjava Lalović i na primjeru izvoza jednog konkretnog proizvoda, proizvedenog u BiH, i spremnog za plasman na EU tržište objašnjava detaljnije kako to u praksi izgleda.
Šta Uredba podrazumijeva
Naprimjer, ako izvozimo pileća krilica u Evropsku uniju. Svi znamo kako se sad pakuju ti proizvodi: da imate stiropor ili PET kućište koje je preko prevučeno sa folijom. Da ima deklaracija proizvoda koja sadrži određene informacije o proizvođaču i o samoj nutritivnoj vrijednosti itd. Sve ostalo što ide.
Sada, kada dobavljate ta kućišta za izvoz proizvoda, morate od dobavljača tog kućišta da zahtijevate tehničku dokumentaciju: da ne sadrži teške metale, da ne sadrži više od propisane norme opasne supstance, Streč folija koja ide preko mora da sadrži određenu miligražu, određenih hemikalija”, kaže ona.
Na deklaraciji, dodaje ona, mora biti jasno naznačeno, pored ostalih standardizovanih uslova, ko je odgovoran proizvođač, kao i ko je uvoznik ili distributer, u zavisnosti od poslovnih odnosa između bh. kompanije i kompanije u Evropskoj uniji, te način tretiranja otpada nakon što se završi upotreba proizvoda, a to znači da li je taj proizvod za ponovnu upotrebu, da li ga je moguće reciklirati, da li je za višekratnu ili jednokratnu upotrebu.
Šta je cilj?
Cilj Uredbe je, dodaje Lalović, da se smanji težina i obim pakovanja, tj. smanji otpad koji imamo od ambalaže i od pakovanja proizvoda na teritoriji Evropske unije.
Na pitanje koliko će primjena Uredbe za bh. izvoznike biti finansijski zahtjevna kada je riječ o troškovima proizvodnje, Lalović kaže: “Zahtijevaće ulaganja”.
“Možemo da zaboravimo na to da neko ko pakuje hranu, bezalkoholna pića ili bilo koji drugi proizvod može jednostavno otići kod proizvođača ambalaže i reći: „Uzeću ovu vrstu ambalaže u skladu s potrebama.“
Sada se od dobavljača, pojašnjava ona, mora tražiti ambalaža koja ispunjava tačno određene uslove: šta mora da sadrži, a šta ne smije da sadrži, uz sve propisane zabrane. Takođe, mora se tačno definisati da li se ambalaža može koristiti za višekratnu ili jednokratnu upotrebu, ili u okviru povratnog sistema ambalaže koji postoji u EU.
Koliki su troškovi
“Za sve to potrebno je da naša kompanija zahtijeva od svog dobavljača da proizvodi ambalažu onako kako ova uredba nalaže, kako bi se proizvod u takvom pakovanju uopšte mogao plasirati na teritoriju EU. To znači da i dobavljač ima ulaganja u tom lancu, ali ulaganja ima i naš proizvođač, odnosno izvoznik, jer sada on diktira dizajn i materijal ambalaže kako bi uopšte bio u mogućnosti da izveze svoj proizvod u EU”, kaže naša sagovornica i dodaje: “Prošle sedmice smo održali dvije izuzetno posjećene radionice u Spoljotrgovinskoj komori BiH baš na ovu temu. Sto privrednika je u dva dana prošlo ovu edukaciju. I imali smo ogledni primjer jedne naše firme koja je pionir u smislu da je već prilagodila svoje poslovanje ovoj uredbi na način da je testirala kolike su promjene u samom preduzeću bile potrebne za pet vrsta proizvoda. Radi se o srednjoj kompaniji iz BiH čiji je prosjek ulaganja samo za ovu godinu iznosio između 50.000 i 60.000 maraka.”
Izvoz BiH
Kada govorimo o trendovima izvoza iz Bosne i Hercegovine, naročito u pogledu proizvoda koje naša zemlja uvozi manje, a što je rezultat pojačane domaće proizvodnje, naša sagovornica uvid daje iz šire perspektive. BiH bilježi deficit kada je riječ o proizvodima opšte potrošnje, što je posljedica, kaže ona, toga što BiH nema dovoljno svoje domaće proizvodnje.
“Međutim, i u tom dijelu, postoje određene mikrogrupe koje godinama bilježe jako dobre rezultate što se tiče pozicioniranja na međunarodnom tržištu. Primjer koji često dajemo, to je proizvodnja i prodaja jaja. Iako imamo i uvoz i izvoz, taj odnos je takav da je izvoz četiri puta veći nego uvoz na tržište. Ako uzmemo u obzir da izvozimo samo jaja za industrijsku upotrebu, budući da još uvijek nemamo dozvolu za A klasu izvoza jaja, možemo samo zamisliti koliki potencijal jaja imaju za dalju supstituciju uvoza i jačanje naše izvozne pozicije u ovoj kategoriji”, govori Lalović.
Industrija vuče ekonomiju BiH
Ističe kako je industrija ta koja vuče ekonomiju Bosne i Hercegovine.
“Tu prvenstveno mislim na drvnu industriju koja godinama unazad bilježi suficit i pored svih problema koje ima sa plasiranjem svojih proizvoda, ali mi smo perjanica što se tiče izvoza dizajniranog namještaja, namještaja od masivnog drveta koji vuče našu drvnu industriju u tom segmentu. U okviru metalne i elektroindustrije, elektroindustrija je ta koja u zadnjih nekoliko godina bilježi dvostruki rast izvoza”, kaže Lalović.
BiH godinama bilježi konstantan rast izvoza izolirane žice i niskonaponskih kablova, dodaje ona.
“Ali u posljednjih četiri, pet godina, kompanije koje proizvode i izvoze ove proizvode na svjetska tržišta odlučile su da podignu svoju poziciju u lancu snabdijevanja na način da su u Bosni i Hercegovini počele da proizvode sirovinu koja im je potrebna za izradu niskonaponskih kablova za dalji izvoz. Budući da proizvođača u BiH nema puno; njih je svega 4 do 5 koji guraju ovu izvoznu podgranu u okviru metalne i elektroindustrije, oni su ostvarili ogroman skok; za osam mjeseci ove godine, u poređenju sa prošlom godinom, zabilježen je rast od 35% nominalne vrijednosti ovih proizvoda. Možete zamisliti koliki je to pozitivan efekat za bh. tržište kada zaokružimo proizvodnju u Bosni i Hercegovini i izvozimo polufinalni ili finalni proizvod na ovaj način. Također, dijelovi za mašine i autoindustriju dodatno vuku bh. izvoz. Uz dužno poštovanje svima koji vole govoriti o prehrambenim proizvodima, industrija je ta koja daje stabilnost ekonomiji Bosne i Hercegovine”, zaključuje Lalović.
