Koksara iz Lukavca je bila gigant teške industrije, sada se prodaje u 15 dijelova – glavni pogon za 46,5 miliona eura
Koksara iz Lukavca bila je gigant teške industrije u bivšoj Jugoslaviji, a sada se u stečaju, i nakon tri neuspjela pokušaja prodaje cijelog kompleksa, prodaje u dijelovima. Kako je navedeno u Javnom oglasu o prodaji pojedinačnih imovinskih cjelina stečajnog dužnika Koksara d.o.o. Lukavac, na pradaju je 15 dijelova, odnosno lotova, čija ukupna početna cijena iznosi približno 171 milion KM, dok je ukupna procijenjena vrijednost cjelokupne imovine preko 238 miliona KM.
Glavni proizvodni pogon; fabrika Koksara, najveća je i najskuplja pojedinačna cjelina koja se prodaje s početnom cijenom od 90,9 miliona KM (oko 46,5 miliona eura), a čija procijenjena vrijednost iznosi 129,86 miliona KM.
Šta se od imovine prodaje
Na prodaju su i prateće fabrike i energetski pogoni, među njima pogon za proizvodnju amonijeva sulfata, koji se koristi kao gnojivo, tvornica azota za potrebe hemijske industrije, kao i energana, koja je proizvodila energiju za rad Koksare. Osim Energane, Azotare, fabrike AMK, na prodaju je i pogon za remont i mašinsko održavanje, kao i infrastruktura i nekretnine, zemljišne parcele, Upravne zgrade, skladišta, laboratorije i radionički prostori.
Inače, početne cijene za svaku pojedinačnu cjelinu iznose 70% od procijenjene vrijednosti imovine.
Tako je procijenjena vrijednost fabrike AMK (Azot-mineralna goriva / hemijski pogoni 42.112.392,62 KM, dok je početna prodajna cijene 29.478.674,83 KM.
Procijenjena vrijednost Azotare je 28.106.671,59 KM, a početna prodajna cijena 19.674.670,11 KM. Početna prodajna cijena fabrike Energana iznosi 12.95 miliona KM, dok je njena procijenjena vrijednost 18.5 miliona KM. Fabrika Remont je procijenjena na 6.2 miliona KM, dok je njena početna cijena 4.340.000 KM
Nekretnine obuhvaćene javnim interesom uz magistralni put Tuzla–Doboj prodaju se po početnoj cijeni od 2.828.230,71 KM, Upravna zgrada sa pomoćnim objektima od 4.836.657,48 KM, nekretnina „Brdo“ u naselju Koksara 91.220,82 KM…
Javno nadmetanje (licitacija) zakazano je za 11. novembar 2026. godine u prostorijama Koksare Lukavac.
Kako se navodi u Javnom oglasu, ponuđači moraju pristupiti lično, odnosno putem zakonskog zastupnika ili putem punomoćnika sa odgovarajućom punomoći. Svaki lot predstavlja zasebnu prodajnu cjelinu i prodaje se metodom usmenog javnog nadmetanja. Za svaki pojedinačni lot utvrđuje se najpovoljniji kupac prema najvišoj ponuđenoj cijeni.
Odlasku Koksare u stečaj i naposljetku prodaji u dijelovima, prethodila je privatizacija. Ali, krenimo od njene historije.
Izgradnja Koksare odobrena 1949.godine
Rješenjem Vlade FNRJ od 27. aprila 1949. godine odobrena je izgradnja prve jugoslavenske koksare u Lukavcu. Kompleks je potom izrastao u važan oslonac metalurške i hemijske industrije, zapošljavajući hiljade radnika tokom svog razvoja.
Proizvodio je metalurški koks, neophodan za proizvodnju željeza i čelika, kao i niz hemijskih proizvoda. Njegov značaj nije se ogledao samo u proizvodnji već i u povezanosti s dobavljačima, željezničkim transportom i drugim industrijskim postrojenjima. Pored proizvodnje visokokvalitetnih koksnih i nekoksnih proizvoda poput sirovog benzena, sirovog katrana i amonijum sulfata, kompanija je snabdijevala evropsko tržište i maleinskim anhidridom, a do oktobra 2021. godine postrojenje je proizvodilo i mineralna gnojiva.
Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, 1992. godine, rad Koksare je potpuno obustavljen. Sanacija oštećenja i završni radovi na petoj koksnoj peći provedeni su u periodu od 1995. do 1998. godine.
Koksno-hemijski kombinat (KHK) bio je u državnom vlasništvu sve do 5. oktobra 2001. godine, kada započinje privatizacija.
Početak privatizacije
Država je te godine prodala 33% dionica matičnog kombinata KHK malim dioničarima.
Dvije godine kasnije, 2003. godine, sklopljen je ugovor o strateškom partnerstvu između Vlade TK (KHK) i britanske kompanije Global Steel Holdings Ltd., iza koje je stajao indijski milijarder Pramod Mittal.
Umjesto klasične prodaje cijele fabrike za gotov novac, osnovano je novo zajedničko preduzeće – GIKIL (Global Ispat Koksna Industrija Lukavac). Domaći KHK je u GIKIL unio proizvodne pogone, zemljište i infrastrukturu, dok se Mittalova kompanija obavezala na investicije i obrtni kapital. Time je indijski partner stekao većinski paket od 51% i upravljačku moć, dok je domaći partner zadržao manjinski udio.
Od obećanih više od 77 miliona KM, investitor je uplatio tek oko 32 miliona KM, dok je više od 45 miliona KM ostalo neplaćeno.
Zbog nagomilanih dugova iz ranijeg perioda (prema dobavljačima, partnerima poput Kemokompleksa, Inkometala, Messer plina) i pravosnažnih sudskih presuda, povjerioci su podnijeli zahtjev za stečaj.
Općinski sud u Tuzli je 22. februara 2019. godine zvanično otvorio stečajni postupak nad KHK d.d. Lukavac.
Godinu kasnije, Uprava GIKIL-a je zbog neizmirenja obaveza ulaganja iz upravljačke strukture isključila GSHL, te imenovala novu upravu bez Mittalovih kadrova.
Pred Arbitražnim tribunalom u Parizu u oktobru 2023. godine, pokrenut je međunarodni arbitražni postupak protiv Bosne i Hercegovine, pod oznakom PCA predmet br. 2023-44, u kojem su kao tužitelji navedeni Pramod Mittal, Sangeeta Mittal, Vartika Mittal, Shristi Mittal i Divyesh Mittal. U navedenom postupku tužitelji potražuju naknadu štete u iznosu od približno 400 miliona američkih dolara, pozivajući se na bilateralni sporazum o zaštiti investicija između BiH i Indije.
Britansko-indijski milijarder Pramod Mittal u BiH je optužen u januaru 2023. godine zajedno sa saradnicima za organizirani kriminal, zlouporabu položaja i izvlačenje novca iz koksare GIKIL u periodu od 2006. do 2015. godine. Tužilaštvo u Tuzli ga je teretilo da je iz ove bh. kompanije nezakonito izvukao 21 milion eura.
Stečaj, dugovi i konačna obustava proizvodnje
Problemi Koksare nastavili su se i nakon privatizacijskog perioda. Nagomilane obaveze, otežano poslovanje i izostanak održivog rješenja za nastavak proizvodnje doveli su do otvaranja stečajnog postupka nad društvom Koksara d.o.o. Lukavac 10. novembra 2025. godine.
U tom periodu kompanija je imala stotine zaposlenih, a tokom završne faze poslovanja broj radnika bio je skoro 800. Stečaj je otvorio pitanje kako održati proizvodnju, izmiriti tekuće obaveze i pronaći kupca ili partnera koji bi preuzeo kompleks.
U novembru 2025. godine zakup i upravljanje proizvodnim procesom preuzela je kompanija H&P Zvornik, članica grupacije Pavgord. Upravljanje nije dugo potrajalo. Tokom decembra 2025. pojavile su se informacije da H&P želi okončati aranžman zbog nepovoljnih finansijskih prilika i tržišnih okolnosti. Ugovor je, međutim, ostao na snazi tokom otkaznog roka, pa je H&P nastavio upravljati Koksarom do 22. februara 2026. godine. U februaru će Skupština povjerilaca donijeti odluku o gašenju koksne baterije, te je proizvodni proces postepeno obustavljen.
Tako je okončan rad fabrike koja je decenijama bila jedan od simbola industrijskog razvoja i života ne samo BiH već i bivše Jugoslavije.
