Kako se može manipulisati tržištem nafte radi zarade

Na tržištu nafte ponekad nije presudno znati šta će se dogoditi za pet godina, dovoljno je nekoliko sati unaprijed znati šta će predsjednik najveće svjetske ekonomije uskoro objaviti.

Upravo takav scenario otvara zanimljivo pitanje nakon objave Donalda Trumpa o, kako je sam nazvao, „najvećem naftnom sporazumu u historiji svijeta“, kojim bi Sjedinjene Američke Države dobile većinsku kontrolu nad više od 65 milijardi barela dokazanih rezervi nafte u Venecueli.

Važno je odmah naglasiti, nema dokaza da su Trump, članovi njegove porodice, zvaničnici administracije ili bilo ko drugi unaprijed trgovali na osnovu informacije o toj objavi. Ali sam događaj veoma jasno pokazuje kako bi povjerljiva informacija, ako bi neko do nje došao prije ostatka tržišta, mogla imati ogromnu finansijsku vrijednost.

Trump je svoju objavu iznio u petak navečer, nakon što je trgovanje terminskim ugovorima na West Texas Intermediate, jednu od ključnih referentnih cijena sirove nafte, već bilo završeno za sedmicu.

To stvara vremenski jaz. Dok je većina učesnika tržišta za vikend čekala ponovno otvaranje trgovanja, neko ko bi nekoliko sati ranije znao šta predsjednik namjerava objaviti imao bi informaciju koju drugi još nemaju.

Takav učesnik mogao bi prije zatvaranja tržišta zauzeti poziciju koja bi mu koristila ako cijena nafte nakon objave padne.

Ne bi bilo presudno da li bi koristio fjučerse, opcije, svopove ili neki drugi finansijski instrument. Suština je u informacijskoj prednosti.

Ako tržište procijeni da najava o ogromnom budućem povećanju ponude znači niže cijene nafte, reakcija može biti veoma brza kada se trgovanje ponovo otvori.

Osoba koja je unaprijed znala šta će tržište uskoro čuti tada bi imala nešto što ostali učesnici nemaju, vrijeme. To, naravno, samo po sebi nije dokaz da je takvo trgovanje zaista postojalo.

Posebnost tržišta nafte jeste to što današnju cijenu ne određuje samo količina nafte koja je trenutno dostupna. Cijena zavisi i od očekivanja.

Venecuela zaista raspolaže ogromnim naftnim rezervama, ali između postojanja rezervi i proizvodnje nafte za svjetsko tržište postoji ogroman jaz.

Venecuelanska naftna industrija godinama se suočava sa nedostatkom ulaganja, propadanjem infrastrukture i gubitkom stručnog kadra. Značajan dio rezervi čini veoma teška sirova nafta iz Orinoko pojasa, koju je složenije proizvoditi i prerađivati.

Čak i ako novi aranžman donese velika privatna ulaganja, povećanje proizvodnje ne bi se dogodilo preko noći. Ipak, finansijska tržišta ne čekaju da se novi bareli pojave.

Ako trgovci čuju da dolazi dodatna ponuda, mogu odmah promijeniti procjene buduće ravnoteže između ponude i potražnje.

Automatizovani sistemi trgovanja mogu reagovati još brže.

Zbog toga jedna politička izjava može pomjeriti cijenu nafte danas, iako se fizička količina nafte na tržištu nije promijenila ni za jedan barel.

Mogućnost većeg američkog angažmana u Venecueli nije nastala niotkuda. Postojale su informacije o pregovorima, a Chevron je već radio na širenju svojih aktivnosti u Venecueli. Tržište je, dakle, moglo znati da postoji mogućnost povećanja proizvodnje.

Ali postoji ogromna razlika između javne informacije i precizne informacije. Jedno je znati da se pregovara.

Sasvim drugo je nekoliko sati unaprijed znati da će predsjednik objaviti konkretan dogovor, da će ga predstaviti kao sporazum koji obuhvata 65 milijardi barela i da će javnosti poručiti kako će rezultat biti veća ponuda nafte i niže cijene benzina.

Upravo ta razlika može imati finansijsku vrijednost. Zamislimo da tržište u četvrtak čuje kako OPEC razgovara o povećanju proizvodnje. Trgovci mogu tu informaciju uračunati u cijenu.

Ali zamislimo da neko privatno zna da će OPEC sljedećeg dana objaviti veliko povećanje proizvodnje.

To su dvije potpuno različite informacijske pozicije. Kada informacijska prednost prelazi granicu?

Predsjednik koji objavljuje energetsku politiku koja utiče na cijenu nafte ne manipuliše automatski tržištem.

Političke odluke o sankcijama, ratovima, carinama, strateškim rezervama, proizvodnji nafte i međunarodnim sporazumima oduvijek su imale potencijal da pomjeraju cijene energenata.

Ni činjenica da neko predvidi određenu objavu i na osnovu toga zaradi novac sama po sebi ne predstavlja dokaz nezakonitog ponašanja.

Problem nastaje kada osoba koja ima pristup povjerljivoj informaciji iskoristi tu informaciju za vlastitu finansijsku korist.

Situacija postaje još ozbiljnija ako se informacije koje mogu pomjeriti tržište namjerno oblikuju, preuveličavaju ili vremenski tempiraju upravo zato da bi se izazvala određena reakcija cijene i na tome ostvarila zarada.

Američka Komisija za trgovinu robnim fjučersima, CFTC, ima pravila koja zabranjuju manipulativne i obmanjujuće postupke na tržištima roba, uključujući fjučerse i svopove.

Ali ni ovdje nema osnove da se zaključi da se takvo nešto dogodilo u ovom slučaju.

Ono što postoji jeste zanimljiv primjer situacije u kojoj bi potencijalna informacijska prednost mogla biti izuzetno vrijedna.

Nekada je predsjednička najava prolazila kroz konferenciju za novinare, pripremljeni govor i medije. Danas nekoliko rečenica može biti objavljeno direktno milionima ljudi. Tržišta mogu reagovati gotovo trenutno.

Zbog toga je posebno osjetljivo pitanje ko prvi dobija pristup informacijama koje mogu imati finansijske posljedice.

Trumpove objave na Truth Socialu već su pokazale koliko direktna komunikacija predsjednika može imati uticaja na finansijska tržišta. Dodatnu pažnju izaziva činjenica da platforma nudi plaćenim korisnicima mogućnost bržeg pristupa njegovim objavama.

Na tržištu nafte jedna rečenica o Iranu, Venecueli, Rusiji, Saudijskoj Arabiji, strateškim rezervama ili Ormuskom moreuzu može promijeniti očekivanja o budućoj ponudi i potražnji.

A kada se takva informacija pojavi, milijarde dolara mogu početi mijenjati vlasnika u veoma kratkom roku.

Najveći problem nije 65 milijardi barela, već nekoliko sati prednosti

Najvažnije pitanje zato nije može li Venecuela odmah proizvesti dodatnih 65 milijardi barela.

Ne može. Nije ključno ni hoće li Trumpova objava dugoročno zaista sniziti cijenu nafte. Pravo pitanje je šta se događa kada mali broj ljudi zna za potencijalno tržišno važnu odluku prije svih ostalih.

Ako neko unaprijed zna šta će predsjednik objaviti, kada će objaviti i kako će predstaviti događaj, ne mora znati kakva će biti cijena nafte za pet godina.

Dovoljno je da zna kako bi tržište moglo reagovati u prvih nekoliko minuta ili sati. Upravo zato vrijeme objave od petka samo po sebi nije dokaz nikakvog kršenja zakona, niti je dokaz da je Trump ili bilo ko njemu blizak profitirao.

Ali jeste podsjetnik na jednu od najvećih slabosti savremenih finansijskih tržišta. Kada jedna rečenica može pomjeriti milijarde dolara, informacija koja do tržišta stigne nekoliko sati prije svih ostalih može imati ogromnu cijenu.

A granica između legitimnog predviđanja tržišta i zloupotrebe povjerljive informacije upravo je mjesto na kojem bi regulatori trebali biti posebno oprezni.