Hormuški moreuz, skrivena slabost američke ekonomije

Donald Trump ne može se odlučiti šta zaista misli o Hormuškom moreuzu, iako je njegov značaj mnogo veći nego što javno priznaje.

„Sjedinjene Američke Države gotovo uopće ne uvoze naftu kroz Hormuški moreuz i neće je uvoziti ni ubuduće. Ne treba nam. Nije nam trebala i ne treba nam“, rekao je Trump prošle srijede tokom obraćanja iz Bijele kuće.

Samo nekoliko dana kasnije, u objavi na mreži Truth Social, poručio je: „Otvorite prokleti moreuz, luđaci, ili ćete živjeti u paklu, samo gledajte!“

Šta se promijenilo? Prije svega, cijena nafte.

Američka nafta skočila je za više od 11 posto u četvrtak, dan nakon njegovog govora, dostigavši više od 111 dolara po barelu, što je najviši nivo u posljednje četiri godine i jedan od najvećih jednodnevnih skokova u historiji. Neposredno prije govora cijena je bila oko 100 dolara, a prije početka rata ispod 70.

Trump je u pravu kada kaže da se Sjedinjene Američke Države vrlo malo oslanjaju na bliskoistočnu naftu koja prolazi kroz Hormuški moreuz, uski morski prolaz kroz koji inače prolazi oko 20 posto svjetske nafte. Amerika iz tog pravca dobija oko pola miliona barela dnevno od ukupno 20 miliona koje troši, što je relativno mala količina koju bi mogla nadomjestiti iz drugih izvora.

Međutim, njegova nedavna prijetnja jasno pokazuje surovu realnost, stanje američke ekonomije mnogo više zavisi od Hormuškog moreuza nego što predsjednik priznaje.

Ponuda i potražnja

Sjedinjene Američke Države su u posljednjih petnaestak godina značajno preoblikovale svoju energetsku industriju zahvaljujući razvoju hidrauličkog frakturiranja i horizontalnog bušenja, posebno u permskom basenu u Teksasu. Danas proizvode oko 22 miliona barela nafte dnevno, dvostruko više od Saudijske Arabije, i čak nešto više nego što same troše.

Amerika jeste energetski nezavisna, ali samo djelimično.

I dalje uvozi više od šest miliona barela dnevno, odnosno oko trećinu svojih potreba, dok istovremeno izvozi oko četiri miliona barela dnevno.

Razlog je u tome što nije svaka nafta ista. Amerika proizvodi laganu i slatku naftu, pogodnu za benzin, ali manje korisnu za dizel, asfalt i lož ulje. Zbog toga mora uvoziti težu i kiseliju naftu iz regija poput Venecuele i Bliskog istoka.

Osim toga, tržište nafte je globalno. Kada ponuda padne u jednoj regiji, posljedice se osjećaju svugdje. U krizama poput ove, države se nadmeću za dostupne količine, što dodatno podiže cijene.

Energetska ekonomija

Visoke cijene energije logična su posljedica rata i efektivnog zatvaranja Hormuškog moreuza od strane Irana. Cijene nafte ostale su visoke i nakon Trumpovih prijetnji napadima na iransku infrastrukturu, dok je prosječna cijena goriva u SAD porasla na 4,11 dolara po galonu.

Takve cijene već opterećuju američku ekonomiju. Građani sa srednjim i nižim primanjima teško podnose skupo gorivo, a mala preduzeća koja ne mogu dodatno povećavati cijene suočavaju se s teškim odlukama o zapošljavanju.

Veći problem nastaje ako visoke cijene smanje potražnju za naftom. Iako bi to moglo dovesti do pada cijena, istovremeno bi značilo da građani ne mogu priuštiti osnovne troškove prijevoza, što bi ozbiljno pogodilo ekonomiju.

Ipak, ekonomiju vrijednu 30 biliona dolara nije lako srušiti. Iako je većina recesija bila povezana s naglim rastom cijena nafte, ovaj sukob još traje relativno kratko i morao bi potrajati znatno duže da izazove ozbiljniju krizu.

Analitičari procjenjuju da svaki rast cijene nafte od 10 dolara smanjuje bruto domaći proizvod za 0,1 do 0,4 procentna poena. Trenutni rast od oko 40 dolara mogao bi smanjiti BDP za oko jedan procentni poen, što nije zanemarivo, ali nije ni katastrofalno.

Ipak, situacija se može brzo pogoršati ako cijene dodatno porastu. Uz to, poskupljenja ne pogađaju samo gorivo. Skuplji dizel povećava cijene transporta, a poremećaji u trgovini kroz moreuz utiču i na cijene aluminija, helija, đubriva, građevinskog materijala, čipova i hrane.

Inflacija bi mogla porasti na oko 3,5 posto, čime bi se anulirao rast plata iz prethodne godine.

Istina o moreuzu

Sve to objašnjava zašto Trump ponovo izražava zabrinutost zbog Hormuškog moreuza.

Od početka rata njegove izjave su kontradiktorne. Administracija je obećala pratnju tankerima i osiguranje za brodove, ali je istovremeno poručio da zemlje koje zavise od bliskoistočne nafte same trebaju riješiti problem.

„Idite po svoju naftu“, napisao je na Truth Social.

Promjenjiva retorika izazvala je velike oscilacije cijena nafte, ali trend rasta ostaje jer postaje jasno da Iran ima ključnu kontrolu nad moreuzom, a američko povlačenje iz rata ne garantuje njegovo ponovno otvaranje.

Trgovci su zabrinuti jer Trump još nije ponudio jasnu strategiju izlaska iz sukoba, dok prijetnje eskalacijom dodatno ugrožavaju globalnu ponudu nafte.

Iran je u međuvremenu najavio mogućnost naplate prolaska kroz moreuz, što bi mnoge zemlje Zaljeva vjerovatno odbile. Čak i djelimično otvaranje značilo bi manjak od nekoliko miliona barela dnevno na svjetskom tržištu.

Trump je Iranu dao rok do utorka navečer da ponovo otvori moreuz. Ostaje neizvjesno kako će Iran odgovoriti i da li će Sjedinjene Američke Države uopće uspjeti izvršiti pritisak koji bi doveo do njegovog ponovnog otvaranja.