Zašto u BiH ne dolaze svjetske muzičke zvijezde? Odgovor je jednostavan
Fanovi su ove godine potrošili 355 funti (450 dolara) za karte najvećeg muzičkog festivala na svijetu Glastonbury, koje su rasprodate za manje od sat vremena još u novembru prošle godine.
Hiljade ljudi počele su da se slijevaju na Worthy Farm u jugozapadnoj Engleskoj kada je muzički festival Glastonbury počeo u srijedu, a stotine umjetnika, uključujući Dua Lipa, Coldplay i Shania Twain, oduševili su obožavatelje. Festival, koji se rasproda bez ulaznica u roku od nekoliko minuta čak i prije nego što bude otkriven line up, zatvorit će se u nedjelju R&B pjevačem SZA i “The Weekend” na glavnoj bini Pyramida, piše Reuters.
U ovogodišnjem izdanju će se naći i afrobeats senzacija Burna Boy, reper Little Simz, američka elektro-rok grupa LCD Soundsystem, engleski pjevač PJ Harvey i K-pop grupa Seventeen. Sunčano vrijeme dočekalo je fanove koji su na Worthy Farmu stigli noseći ruksake i opremu za kampovanje. James Trusson, 30, tonski inženjer iz Somerseta koji je preko noći stajao u redu da bude jedan od prvih koji će doći, rekao je da dolazi u Glastonbury već 11 godina.
“To je ta magija koju jednostavno nemate ni na jednom drugom festivalu”, rekao je. “Zaista nema boljeg osjećaja. Magičan je.”Od milja poznat kao Glasto, festival je pokrenuo farmer mlijeka Michael Eavis 1970. godine, a umjetnici su nastupali pred 1.500 ljudi koji su kupili ulaznice od 1 funte koje su uključivale besplatno mlijeko sa farme. Više od 50 godina i sa svojim trenutnim kapacitetom od preko 200.000 ljudi, lokacija postaje šareni i ponekad blatnjavi mali grad šatora na pet dana skoro svakog juna.
Ulaznice su skupe ali…
Cijena za najveći festival na svijetu je skupa i za Britance, ali im je utjeha što na jednom mjestu mogu vidjeti nabolje što nudi svjetska muzička industrija.
Priliku da slične izvođače vidite ako živite u zemljama bivše Jugoslavije je festival Exit u Novom Sadu. Cijene su prihvatljive i kreću se od 100 eura za četiri dana trajanja festivala. No, postavlja se logično pitanje, šta omogućava Novom Sadu, Zagrebu ili Beogradu da dovode najveće muzičke zvijezde i zašto ljudi iz Bosne i Hercegovine, osim ulaznica, novac moraju trošiti na prevoz i smještaj i zašto tako nešto nemaju u svojoj domovini? Infrastruktura! Vrlo jednostavno. BiH nema, kao ni glavni grad Sarajevo, infrastrukturu koja bi ispunila uslove velikih muzičkih zvijezda.
BiH zaobilaze jer se niko ne smije usuditi od organizatora na tako velike rizike, je dvorane u Sarajevu, Zetra i Skenderija, nemaju kapacitete da ispune zahtjeve agencija i menadžera Dua Lipe, Rolling Stonesa ili The Weekenda.
Zapuštene dvorane, užasna akustika, novinarske lože, backstage, požarni putevi, kanali komunikacije, mokri čvorovi, sve je to u veoma lošem stanju u dvije najveće dvorane u zemlji.
Ok, razumijemo i opravdanja da su ti izvođači i velike produkcije koje ih prate skupi, ali finansijske benefite koje donosi jedan takav događaj jednostavno mogu pokriti te troškove bez velikih analiza i procjene rizika.
Bilo je lijepih pokušaja kada su na OK festu na Tjentištu ili Demo festu u Banjaluci dolazili npr. Franz Ferdinand, ali je to davna prošlost.
Oni koji vode politike u BiH ne žele ili ne razumiju da takav jedan događaj gradu domaćinu i stanovnicima, te gradskom i državnom proračunu donosi milionske benefite. Primjer je Sarajevo Film Festiva koji Gradu Sarajevu donosi ogroman profit.
Šta bi nam falilo da imamo jednu dvoranu, arenu, koje imaju Beograd i Zagreb, pa da BiH bude poželjna destinacija za velike izvođače? Strategija! Nje očito nema i sve se svodi na festivale koji okupljaju regionalne izvođače. Ok, cijenu su, ako ništa, prihvatljive. Za 30 KM možete tri dana slušati omiljne regionalne izvođače i to je sve.
Možda ovih 450 dolara za Glastonbury i nije puno.
