Vlasnici tankera žive najbolje dane zbog Irana i Venecuele: Vojne akcije im donose veliko bogatstvo
Najnoviji napadi SAD-a mogli bi povećati cijene goriva na pumpama, ali Trumpove vojne operacije već su pomogle da se bogatstvo milijardera u brodarskom sektoru poveća za 45 milijardi dolara, a taj broj raste.
Trećeg dana američkih i izraelskih napada na Iran, tajkun naftnih tankera Nikolas Tsakos Tsakos primao je česte pozive od svog tima u Londonu. Pokušavali su osigurati osiguranje za svoje tankere koji plove tik uz Perzijski zaljev, jer su premije porasle zbog Teheranove odmazde energetskim postrojenjima u regiji.
“U pripravnosti smo. Imamo tri broda u tom području”, rekao je Tsakos za Forbes u telefonskom razgovoru iz svoje kancelarije u Atini. “Ali vremena su zanimljiva. Koristimo prednost spot tržišta, koje je vrlo povoljno.”
Tsakos se decenijama bavi tankerskim poslom. Osnovao je kompaniju Tsakos Energy Navigation – grčku kompaniju za transport sirove nafte i naftnih derivata – 1993. godine, u dobi od 30 godina. Kompanija je izašla na berzu u New Yorku 2002. godine. Njom upravljaju on i njegov 89-godišnji otac Panagiotis, grčki milijarder iz oblasti brodarstva.
Iako je posao s tankerima oduvijek varirao s cijenama nafte i geopolitičkim događajima, ova godina je bila izuzetno dobra za Cakosa i njegovu kompaniju. Iz, moglo bi se reći, neobičnih razloga.
Ogroman skok cijena prijevoza tankerima
Administracija Donalda Trumpa uhvatila je venecuelanskog predsjednika Nicolasa Madura 3. januara. Njegovo uklanjanje otvorilo je izvoz nafte iz zemlje i omogućilo većem broju zapadnih tankerskih kompanija da nastave s radom tamo. Jedan od Tsakosovih brodova, Mediterranean Voyager, bio je prvi tanker koji je tog dana utovario naftu u Venecueli.
Tsakos kaže da su cijene spot čartera za njegove brodove u Venecueli porasle na 110.000 dolara dnevno do kraja januara, u odnosu na prethodnih 70.000 dolara. Toliko klijent – poput naftne kompanije ili trgovca naftom – plaća tankerskoj kompaniji za jedan brod dnevno s trenutnim utovarom. Sada, nakon napada na Iran, kaže da cijena za neke brodove dostiže 160.000 dolara dnevno. “To je dobra stvar. Nadao sam se da sve ovo neće biti zbog ove situacije [u Iranu], ali eto gdje smo”, dodaje.
Više cijene su također potaknute poremećajima na pomorskim rutama, kako u Crvenom moru – gdje je proiranska milicija Huta ciljala zapadne brodove – tako i sada u Hormuškom moreuzu. Teheran praktično zatvara ključni prolaz kroz koji svakodnevno prolazi oko 20% svjetskih zaliha nafte. To je dovelo do povećanja cijena dionica tankerskih kompanija.
Skok cijene dionica
Dionice kompanije Tsakos Energy Navigation porasle su za 69% od početka godine. Uključujući više od 4% u ponedjeljak, prvog dana trgovanja nakon napada na Iran. Dionice Frontlinea, pete najveće svjetske kompanije za naftne tankere, u kojoj milijarder John Fredriksen ima značajan udio, postigle su još bolji rezultat. Porasle su za 93% u posljednjih 60 dana.
Svi ovi faktori su povećali bogatstvo 13 najbogatijih vlasnika tankera koje prati Forbes za više od 50% u protekloj godini, na ukupno 130 milijardi dolara, uglavnom zahvaljujući višim cijenama dionica i vrijednosti brodova.
Čak i prije poteza američke vojske, cijene pojedinačnih tankera su brzo rasle. Na primjer, potražnja za ogromnim tankerima poznatim kao VLCC (Very Large Crude Carriers – Vrlo veliki prijevoznici sirove nafte), koji mogu obavljati duga putovanja, počela je naglo rasti u decembru.
Veliki tankeri i “sjenovita” flota
Veliki dio toga je potaknut južnokorejskim Sinocorom, koji je potrošio više od 2,5 milijardi dolara za otprilike tri mjeseca na povećanu kupovinu vrlo tankerskih brodova (VLCC) kako bi formirao jednu od najvećih svjetskih flota. (Postoje navodi da Sinocor zapravo djeluje kao paravan za švicarsko-italijanskog milijardera Gianluigija Apontea i njegovu firmu MSC, najveću svjetsku kompaniju za prijevoz kontejnera. Predstavnik MSC-a nije odmah odgovorio na zahtjev za komentar.) Nedavno su cijene polovnih VLCC-a dostigle nivoe kakve nisu viđene u posljednjoj deceniji. Deset godina stari brodovi prodaju se za više od 100 miliona dolara po komadu, prema Wesson Nautical and Signal Group.
“Svi ovi brodovi su kupljeni po cijenama znatno višim nego kada su prethodno prodani”, kaže Fredrik Dybwad. On je analitičar u investicijskoj banci Fearnley Securities sa sjedištem u Oslu, specijaliziranoj za brodarstvo i energetiku.
Američka kampanja protiv takozvane “sive” ili “sjenovite” flote daje tankerskim kompanijama dodatni podsticaj. Riječ je o grupi od više od 1.000 zastarjelih tankera registrovanih u nejasnim jurisdikcijama. Oni plove bez zapadnog osiguranja i kriju svoju lokaciju ili pretovaruju naftu s broda na brod. Ovu flotu Iran i Venecuela dugo koriste za izvoz nafte uprkos zapadnim sankcijama, a od 2022. godine i Rusija nakon invazije na Ukrajinu.
Dobri dani tek dolaze
Od decembra prošle godine, SAD su zaplijenile 10 tankera iz “sjene” flote koja prevozi naftu iz Irana, Rusije i Venecuele i uvele sankcije na još oko 300 brodova. Ta represija, zajedno sa smjenom Madura, otvorila je prostor kompanijama koje posluju pod sankcijama da preuzmu dio tog tržišta. Kina je ranije bila najveći kupac venecuelanske nafte, oslanjajući se uglavnom na “sivu” flotu za transport.
„Sada postoji novo tržište“, kaže Tsakos. „Kina neće prestati uvoziti. Plaćali su ogromne svote sivoj floti, ali sada će plaćati dobar novac legitimnim brodovima.“
Tsakos Energy Navigation ima nekoliko plovila iznajmljenih Chevronu. To je jedina američka naftna kompanija koja je nastavila poslovati u Venecueli tokom Madurovog režima. Kako zemlja počinje obnavljati svoju naftnu industriju i izdavati više dozvola stranim firmama, kompanije koje već imaju prisustvo poput Chevrona – i tankerske firme poput Tsakosove – spremne su za profit.
„Dugoročno gledano, kada se proizvodnja nafte nastavi punim kapacitetom, vidjet ćete pozitivan utjecaj na sektor tankera“, kaže Dybwad.
Šta ako iranski režim padne?
Bez obzira na konačni ishod američkih napada na Iran, tankerske kompanije će vjerovatno profitirati. Kina je najveći kupac iranske nafte, ali rat otežava Iranu nastavak izvoza. Ako se sukob odugovlači i nastavi poremetiti protok nafte, Kina će morati pronaći alternativne izvore. To bi vjerovatno dodatno koristilo tankerskim kompanijama. “Vidjet ćete više cijene nafte u kratkom roku”, kaže Dybwad. “I tu naftu morate nabaviti negdje drugdje. Najvjerovatnije iz zemalja koje nisu pod sankcijama, što bi trebalo biti pozitivno za tankere za sirovu naftu.”
Ako bi režim u Iranu pao – i ako bi zapadne sankcije bile ukinute – to bi otvorilo iransku naftu i najvećim svjetskim tankerskim kompanijama. I praktično bi Rusija ostala jedina zemlja koja se oslanja na „flotu u sjeni“.
Kako Tsakos zaključuje: „Bit će više proizvodnje iz Irana, više proizvodnje iz Venecuele i, bez sive flote u igri, mnogo veća potražnja za legitimnim brodovima.“
Giacomo Tognini, novinar Forbesa
