Tajne flat tax-a: Kako bogati u Evropi plaćaju fiksni porez
Italijanski „flat tax“ postaje sve popularniji među globalnim bogatašima. Država ima velike koristi, jer uprihoduje stotine miliona eura, dok korisnici dobijaju jednostavniji i povoljniji poreski tretman. Prema podacima Državne revizorske institucije (Corte dei Conti), od 2020. godine, kada je olakšica počela da se primjenjuje, pa do 2023, broj prijava – uključujući poreske obveznike i njihove porodice – porastao je sa 549 na 1.495, dok je i ukupni prihod države od ove mjere utrostručen: sa 43,9 miliona eura na 117,7 miliona eura.
U četiri godine primjene, država je zahvaljujući ovoj mjeri od skoro četiri hiljade poreznih obveznika uprihodila ukupno 315,4 miliona eura.
Kako funkcionira flat tax? Dovoljno je da stranac prebaci prebivalište u Italiju i u tom slučaju će plaćati fiksni godišnji porez na sve prihode ostvarene u inozemstvu. Iznos je do prošle godine bio 100.000 eura, da bi od augusta prošle godine bio povećan na 200.000 eura. Ali i dalje, za one sa velikim prihodima, to je relativno mali iznos. Mjera je poznata i kao „Pravilo CR7“ jer ju je koristio fudbaler Cristiano Ronaldo i druge sportske zvijezde.
Za koga je poreski režim najprivlačniji
Osim sportskih zvijezda ovaj poreski tretman privlači sve više međunarodnih preduzetnika sa poslovima u više država, menadžere i direktorea multinacionalnih kompanija, showbusiness zvijezde, kao i italijanske iseljenike koji se vraćaju nakon duge karijere u inozemstvu.
Osim Italije flat tax uvode i druge države svjesne važnosti međunarodnog kapitala. Naprimjer, Grčka nudi poseban poreski režim pod nazivom non-dom ili “HNWI režim”, osmišljen da privuče strane ultra bogate osobe. Prema njemu, sve osobe koje prebace poresko prebivalište u Grčku plaćat će fiksni godišnji porez od 100.000 eura na sve prihode ostvarene iz inozemstva, bez obzira na visinu prihoda. Također, oakšica se odnosi na prihode iz bilo kojeg izvora u inozemstvu, uključujući kapitalne dobitke, a poreski obveznici ne moraju da prijavljuju te prihode u Grčkoj.
Međutim, ono što je uslov da bi se koristila ova olakšica je to da osoba nije bila poreski rezident Grčke u posljednjih sedam do osam godina prije preseljenja, te, poreski rezident mora uložiti najmanje 500.000 u grčke nekretnine, kompaniju, državne hartije ili fondove, unutar tri godine. Režim, izvještavaju lokalni mediji važi maksimalno 15 godina. Moguće je uključiti i članove porodice (supruga, djeca, roditelji) uz dodatni godišnji porez od 20.000 eura po osobi.
Jedna od svjetskih sportskih zvijezda za koju su posljednjih mjeseci mediji izvještavali kako planira da se s porodicom preseli u Grčku je Novak Đoković. Do kraja jula ove godine, mediji su prenijeli da je navodno dobio neophodnu boravišnu dozvolu putem Golden Visa sistema. Kod non-dom programa, ako je osoba već učesnik Golden Visa programa, investicija se ponekad ne mora dodatno dokazivati.
Cristiano Ronaldo jedan od najistaknutijih korisnika
Tehnički, Đoković bi mogao da se kvalifikuje za non-dom režim ako postane grčki poreski rezident i ispuni uslove (npr. ulaganje 500.000 eura ili Golden Visa status). Međutim, nema podataka iz medija da on ima namjeru da koristi ovaj poreski režim.
Njegova motivacija za preseljenje, prema dostupnim izvorima, više se odnosi na porodični život, a ne na poresku optimizaciju.
Reddit komentari i medijski izvještaji otkrivaju da su mnogi superbogataši kupovali luksuzne nekretnine u Rimu i Milanu vrijedne desetine miliona eura zahvaljujući flat tax režimu:
“Stranci milijarderi koji napuštaju Švicarsku, Dubai i Kajmanska ostrva dolaze u Italiju zbog “dolce vita” i finansijske povoljnosti poreskog režima.”
Cristiano Ronaldo je jedan od najistaknutijih korisnika: prebacio je poresko rezidencijalno prebivalište u Italiju tokom perioda dok je igrao za Juventus, koristeći flat tax režim za strane prihode.
Richard Gnodde (Goldman Sachs) i Rolly van Rappard (CVC Capital) su se, između ostalih, preselili u Milano kako bi iskoristili flat tax i povoljnije kapitalne stope.
Oko 21% italijanskih poreskih obveznika zarađuje između 29.000 i 75.000 eura godišnje, što doprinosi više od 40% prihoda od poreza na dohodak, izvijestio je Reuters, pozivajući se na podatke Ministarstva finansija.
Prebacivanje bogatstva s generacije na generaciju
Jedan od ključnih načina na koji najbogatiji Italijani koriste poreski sistem, piše Fortune, jeste prenos bogatstva s generacije na generaciju, budući da je porez na nasljedstvo zapanjujuće nizak u poređenju s drugim velikim evropskim ekonomijama. Prikupljanje poreza na nasljedstvo za italijansku vladu iznosi milijardu eura godišnje, u poređenju sa devet milijardi eura u Velikoj Britaniji i 18 milijardi eura u Francuskoj.
Italija se smatra zemljom s visokim porezima, s omjerom poreza i BDP-a od gotovo 43% – što je znatno iznad prosjeka OECD-a od 34%. Međutim, problem je raspodjela poreza, koja iskrivljuje koliko neki Italijani zarađuju u poređenju s drugima.
