Korporativna okupacija: Kako Trump i Blair planiraju da korporacije upravljaju Gazom bez Palestinaca

Postavljanjem Gaze pod kontrolu tzv. “Odbora za mir”, Trump i Blair namjerno pokušavaju izbrisati palestinski identitet iz ove teritorije.

U narednim danima, Hamas će analizirati Trumpov 20-tačaka plan za Gazu.

Prijedlog, koji je već odobrio izraelski premijer Benjamin Netanyahu, imao bi za cilj razoružanje palestinskog pokreta i njegovo potpuno uklanjanje iz Pojasa Gaze.

U stvarnosti, ovaj plan bi Gazu u potpunosti izuzeo iz palestinskih ruku.

Iako određeni aspekti plana mogu naići na podršku u dijelovima palestinskog društva – kao što je puštanje na slobodu 250 zatvorenika osuđenih na doživotni zatvor, kao i 1.700 Palestinaca iz Gaze koji su od oktobra 2023. zadržavani u užasnim uslovima – suština prijedloga je duboko problematična.

U tekstu se navodi i da će “sve žene i djeca zadržana u tom kontekstu” biti oslobođena – što implicira priznanje da su oni namjerno korišteni kao pregovarački alat.

Plan također kaže da će, ukoliko se svi akteri slože, “puna humanitarna pomoć odmah biti poslana u Gazu”, putem UN-a, Crvenog polumjeseca i drugih organizacija koje nisu povezane ni s jednom stranom.

Ova formulacija efektivno označava kraj kontroverznoj Američko-Izraelskoj humanitarnoj fondaciji za Gazu, čije je postojanje bilo izvor oštrih kritika zbog netransparentnog i politički motivisanog distribuiranja pomoći.

Međutim, ključni problem leži u “fleksibilnosti” koju plan ostavlja Izraelu – posebno u neodređenim rokovima i uslovima za povlačenje.

U Gazu bi bila raspoređena tzv. “Međunarodna stabilizacijska sila” (ISF), dok bi izraelska vojska navodno napuštala teritoriju “na osnovu standarda, prekretnica i vremenskih okvira povezanih s demilitarizacijom” – koje bi zajednički definisali Izrael, ISF, SAD i drugi međunarodni garanti.

Drugim riječima, Izrael ostaje de facto u kontroli, a povlačenje može biti odgođeno unedogled.

Daniel Levy, britansko-izraelski analitičar i bivši mirovni pregovarač, za MEE je izjavio:

“Plan nije plan u pravom smislu – nedostaje mu konkretna struktura, precizni rokovi, karte, mehanizmi implementacije. To je namjerno urađeno. Omogućava Izraelu da za sve okrivi drugu stranu kada dogovor ne bude postignut ili kada Netanyahu odluči da nastavi genocidne napade.”

Annelle Sheline, bivša službenica američkog State Departmenta koja je podnijela ostavku zbog rata u Gazi, složila se i povukla paralelu s neuspjelim Sporazumima iz Osla iz 1993.

“Kao i Oslo, plan ne predviđa nikakve posljedice za Izrael ukoliko prekrši dogovor. To je već standard u američkim prijedlozima za ‘rješenje’ sukoba,” rekla je Sheline.

Za razliku od prethodnog sporazuma o prekidu vatre iz januara 2025, koji je nalagao izraelsko povlačenje na 900 metara od Gaze, Trumpov plan dopušta izraelsku okupaciju ključnih gradova kao što su Rafah, Khan Younis, Jabalia i Beit Hanoun.

Kraj etničkog čišćenja?

U pogledu raseljavanja Palestinaca, čini se da je došlo do promjene u Trumpovoj retorici.

U februaru je govorio o “vlasništvu nad Gazom” i protjerivanju njenog stanovništva kako bi se napravilo mjesto za “rivijeru Bliskog istoka”. Sada pak tvrdi:

“Niko neće biti prisiljen da napusti Gazu, a oni koji žele otići bit će slobodni da to učine i da se vrate.”

Također se navodi da će ljudi biti ohrabreni da ostanu i da će im se ponuditi prilika za “izgradnju boljeg života”.

Analitičari, međutim, izražavaju duboku sumnju da će se to desiti u stvarnosti.

Palestinski analitičar iz Jaffe, Abed Abou Shhadeh, kazao je za MEE:

“Dio razloga zašto prisilno raseljavanje nije eksplicitno navedeno jeste taj što Izrael još nije našao treću zemlju koja bi ih prihvatila. Ako je pronađu – raseljavanje će se nastaviti, bilo kroz dogovor ili zbog ‘humanitarnih razloga’.”

On napominje da Izrael već ima uspostavljenu vladinu agenciju posvećenu tzv. “dobrovoljnom odlasku”.

“Zapad podcjenjuje koliko su Izraelci ozbiljni u svom planu protjerivanja Palestinaca,” rekao je.

Qossay Hamed, stručnjak za Hamas i predavač na Otvorenom univerzitetu Al-Quds u Ramallahu, dodaje:

“Iako plan formalno ne predviđa raseljavanje, neljudski uslovi u Gazi bi mogli primorati stanovništvo da ode. Izraelci i Amerikanci znaju da Gaza više nije pogodna za ljudski život.”

Gaza kao korporativna kolonija

U pogledu budućeg upravljanja Gazom, plan predviđa formiranje međunarodnog tijela pod nazivom “Odbor za mir”, koje bi privremeno upravljalo teritorijom.

Trump bi bio na čelu tog odbora, uz podršku bivšeg britanskog premijera Tonyja Blaira i drugih svjetskih lidera i “utjecajnih ličnosti”.

Prema izvještaju koji je procurio u javnost putem lista Haaretz, odbor bi bio sastavljen od milijardera i poslovnih lidera na vrhu, dok bi na dnu bili “neutralni”, strogo selektirani palestinski administratori.

Daniel Levy je izjavio:

“To više liči na statut obnovljene Istočnoindijske kompanije nego na dokument 21. stoljeća.”

“Podsjetimo, plan je kreiran bez konsultacija s bilo kojom palestinskom frakcijom – ni s Hamasom, ni s Palestinskom upravom. Ni jedna ni druga nisu poželjne u ovoj korporativnoj konstrukciji.”

Abou Shhadeh dodaje:

“Za Blaira je sve pitanje BDP-a i ekonomije. Kao da palestinska historija, narativ ili svakodnevni život uopće ne postoje. U njihovom vokabularu postoji samo tržište i uprava, a ne narod.”

Plan predviđa i pokretanje međuverskog dijaloga “za promociju suživota i promjenu narativa među Palestincima i Izraelcima”.

Međutim, iako se u dokumentu priznaje težnja Palestinaca ka nezavisnoj državi, nigdje se ne navodi konkretna obaveza Izraela da tu državu i omogući.

Netanyahu je više puta izjavljivao da neće dozvoliti uspostavu palestinske države, dok podrška genocidnoj politici njegove vlade među izraelskim građanima ostaje visoka.

Annelle Sheline upozorava:

“Nigdje se ne spominje potreba za ‘deradikalizacijom’ izraelskog društva, koje u velikoj mjeri podržava politiku masovnog ubijanja i izgladnjivanja Palestinaca.”

“Okupacija će uvijek izazvati otpor. A ako plan predviđa trajnu okupaciju, bez pravde, bez povrata i bez priznanja višedecenijskih zločina nad Palestincima – uključujući genocid posljednje dvije godine – onda je iluzorno očekivati da će otpor u Gazi nestati.”