Iran gubi kontrolu nad Hormuzom, Amerika preuzima kontrolu nad ključnim vratima svjetske nafte

Više od 80 posto brodova sada bira omanski pravac, dok Teheran sve teže nameće svoja pravila na jednom od najvažnijih pomorskih prolaza na svijetu.

Hormuški moreuz postao je jedno od glavnih poprišta sukoba između Irana i Sjedinjenih Američkih Država. Teheran tvrdi da kontroliše ovaj strateški prolaz, Washington poručuje da je preuzeo potpunu kontrolu, ali podaci o kretanju brodova otkrivaju mnogo složeniju stvarnost.

Iran očigledno gubi dio kontrole nad Hormuzom.

Prema podacima kompanije Kpler, više od 80 posto brodova koji su u protekle dvije sedmice prošli kroz moreuz koristilo je plovni pravac uz obalu Omana. To je ruta kojoj se Iran protivi, ali je brodari sve češće biraju, posebno uz obećanje zaštite američkih pomorskih snaga.

Promjena je dramatična. Još prije mjesec dana kroz omanski pravac prolazio je gotovo zanemariv broj brodova.

Sada je upravo taj pravac postao dominantan.

Teheran više ne može diktirati pravila

Iran je pokušavao nametnuti vlastita pravila prolaska kroz Hormuški moreuz, uključujući zahtjeve za plaćanje naknada. Međutim, brodarske kompanije sve otvorenije ignorišu takve zahtjeve.

Za Iran je to ozbiljan udarac.

Jer kontrola nad pomorskim prolazom ne znači samo mogućnost napada na brodove. Ona znači sposobnost da se odredi ko prolazi, kojim pravcem prolazi i pod kojim uslovima.

Ako većina brodova jednostavno izabere drugu rutu i prihvati zaštitu američke mornarice, sposobnost Teherana da nametne svoja pravila dramatično slabi.

„Sve više izgleda kao da je Iran barem djelomično izgubio kontrolu nad moreuzom“, ocijenio je Homayoun Falakshahi iz Kplera.

Brodovi pronašli način da zaobiđu Iran

Veliki izvoznici nafte poput Saudijske Arabije, Kuvajta i Ujedinjenih Arapskih Emirata pokušavaju prilagoditi transport novoj stvarnosti.

Najveći tankeri za prijevoz sirove nafte ulaze u Hormuz, a dio tereta se zatim prebacuje na druga plovila izvan najopasnije zone, u Omanskom zaljevu.

Neki brodovi pritom isključuju svoje transpondere i sedmicama plove praktično nevidljivi za klasične sisteme praćenja.

Takav „tamni saobraćaj“ dodatno otežava procjenu stvarnog obima prometa.

Zbog toga je moguće da kroz Hormuz prolazi više nafte nego što pokazuju standardni sistemi praćenja.

Američke snage tvrde da zahvaljujući vojnom nadzoru imaju mnogo precizniju sliku o tome šta se događa na moru.

Trump tvrdi da Amerika ima potpunu kontrolu

Američki predsjednik Donald Trump nedavno je izjavio da Sjedinjene Američke Države imaju „potpunu kontrolu“ nad Hormuškim moreuzom.

Ali i ta tvrdnja zahtijeva oprez. Iran i dalje napada brodove, prijeti pomorskom saobraćaju i ima sposobnost da prolazak kroz tjesnac učini opasnim.

Istovremeno, promet nafte još nije dostigao nivo prije rata. Zato je preciznije reći da Iran gubi kontrolu, dok Amerika povećava svoj utjecaj, ali nijedna strana još ne može u potpunosti tvrditi da gospodari Hormuzom.

Najvažniji prolaz za svjetsku energiju

Razlog zbog kojeg je Hormuški moreuz toliko važan jednostavan je, kroz njega je prije rata prolazila ogromna količina svjetske nafte i ukapljenog prirodnog plina.

Svaki poremećaj na ovom prostoru odmah se osjeti na svjetskim tržištima.

Ako brodovi moraju koristiti alternativne rute, ako osiguravajuće kompanije povećavaju cijene, ako tankeri moraju ploviti pod vojnom pratnjom i ako se dio prometa odvija u takozvanom tamnom režimu, posljedice ne ostaju samo na Bliskom istoku.

One se prelijevaju na cijene goriva, troškove transporta i inflaciju širom svijeta.

Oman ulazi u ključnu ulogu

Situaciju dodatno komplikuju razgovori Irana i Omana o ponovnom uspostavljanju slobodne plovidbe kroz moreuz.

Washington u tim razgovorima nema direktnu ulogu, što pokazuje koliko se brzo mijenja diplomatska slika oko Hormuza.

Oman bi tako mogao postati ključni posrednik između dvije strane koje se bore za prevlast nad jednim od najvažnijih pomorskih prolaza na planeti.

Najvažniji zaključak nije da je Iran potpuno izgubio Hormuz. Nije. Ali je očigledno izgubio dio sposobnosti da diktira pravila.

Brodovi sve češće koriste omansku rutu, američka mornarica sve aktivnije prati pomorski saobraćaj, a Teheran više ne može računati da će njegovi zahtjevi automatski biti prihvaćeni.

Hormuz zato ulazi u novu fazu. Iran i dalje može ugroziti brodove, ali sve teže može kontrolisati njihovo kretanje. Amerika ima sve veći vojni utjecaj, ali još nema potpunu kontrolu.

A između njih se nalazi jedan uski morski prolaz kroz koji zavisi ogroman dio svjetske trgovine energentima.

Borba za Hormuz zato više nije samo pitanje ko kontroliše nekoliko desetaka kilometara mora. To je borba za kontrolu nad jednim od ključnih ventila svjetske ekonomije.