Voda nestaje, a ono što je trebalo biti posljednja rezerva za struju i snabdijevanje sada ruši historijske rekorde

Jezero Powell, drugi najveći rezervoar u Sjedinjenim Američkim Državama, snabdijeva vodom i električnom energijom milione ljudi na zapadu zemlje. Sada je dostiglo najniži nivo otkako se vrše mjerenja, što je novi alarmantan znak krize koja sve dublje pogađa rijeku Colorado.

Nivo vode u akumulaciji u subotu je pao na 3.519,91 stopu, čime je oboren prethodni rekord od 3.519,92 stope, postavljen u aprilu 2023. godine, prema podacima američkog Zavoda za melioraciju objavljenim u nedjelju.

Jezero je sada manje od 30 stopa udaljeno od nivoa na kojem brana više neće moći proizvoditi hidroenergiju.

Novi rekord postavljen je samo devet dana nakon što je nizvodno jezero Mead, najveći rezervoar u SAD-u, palo na najniži nivo od kada je prvi put napunjeno prije gotovo devet decenija.

„Nalazimo se na nepoznatom teritoriju“, rekao je Jack Schmidt, direktor Centra za proučavanje rijeke Colorado na Državnom univerzitetu Utah.

Dva jezera drže većinu vode rijeke Colorado

Jezera Mead i Powell praktično čine jedan ogroman rezervoar, razdvojen Velikim kanjonom. Zajedno sadrže nešto manje od 60 posto ukupne vode koja je trenutno pohranjena u slivu rijeke Colorado.

Njihov dramatičan pad, koji traje već više od dvije decenije, dodatno ukazuje na sve ozbiljnije probleme rijeke koja ih napaja.

Rijeka Colorado, poznata kao žila kucavica američkog jugozapada, izvire u Stjenjaku, napaja se topljenjem snijega i završava u Kalifornijskom zaljevu u Meksiku. Vodu osigurava za oko 40 miliona ljudi, a navodnjava više od pet miliona hektara poljoprivrednog zemljišta u sedam saveznih država, Kaliforniji, Arizoni, Nevadi, Novom Meksiku, Wyomingu, Coloradu i Utahu.

Suša i rast temperatura povezani s klimatskim promjenama, zajedno s višedecenijskom velikom potrošnjom vode, smanjili su protok rijeke za oko 20 posto od 2000. godine.

Najveće posljedice osjećaju upravo Mead i Powell.

Jezero koje je trebalo biti sigurnosna rezerva

Jezero Powell prostire se kroz dijelove Arizone i Utaha, a nastalo je izgradnjom brane Glen Canyon tokom 1950 ih godina. Punjenje je počelo 1963. godine, a trebalo je 17 godina da voda dostigne punu nadmorsku visinu od 3.700 stopa.

Desetljećima je Powell služio kao svojevrsni „bankovni račun“ za vodu, rezerva koja se može koristiti tokom sušnih perioda kako bi se voda isporučivala gradovima, farmama i kompanijama nizvodno.

Nivo jezera prirodno se mijenja tokom godine. Od maja do jula raste zahvaljujući vodi nastaloj topljenjem snijega, a zatim se tokom ostatka godine smanjuje, ostavljajući na stijenama karakteristične tragove koji podsjećaju na prsten kade.

Ove godine, međutim, vode je bilo premalo. Kao i prethodnih godina, Powell je teško pogođen nedostatkom snijega. Prošla zima bila je jedna od najsušnijih i najtoplijih u historiji zapadnog dijela SAD-a.

Sljedeći problem, električna energija

Najveća neposredna zabrinutost odnosi se na proizvodnju električne energije.

Voda iz rijeke Colorado pokreće osam ogromnih turbina brane Glen Canyon, koje godišnje proizvode dovoljno električne energije za gotovo 500.000 domaćinstava.

Na tu energiju oslanjaju se Colorado, Utah, Wyoming, Novi Meksiko, Arizona, Nevada i Nebraska.

Jezero bi sada moglo dosegnuti takozvani minimalni nivo za proizvodnju električne energije, oko 1.090 metara nadmorske visine. Ispod te granice nivo vode više neće biti dovoljan za pokretanje turbina.

Brad Udall, viši naučnik za istraživanje vode i klime na Državnom univerzitetu Colorado, upozorio je da bi taj „zastrašujući prag“ mogao biti dostignut ove godine ukoliko se ne preduzmu „izvanredne mjere“.

Među mogućim mjerama je smanjenje ispuštanja vode iz jezera Powell, kao i smanjenje dotoka vode iz područja uzvodno.

Još ozbiljniji scenarij bio bi da Powell padne ispod 3.370 stopa, nivoa poznatog kao „mrtvi bazen“. Tada voda više ne bi mogla normalno teći nizvodno kroz branu.

„Vrlo je teško zamisliti ovo“, rekao je Schmidt. „Očekivao bih drastične mjere za smanjenje potrošnje vode kako bi se to spriječilo. Ali ko zna?“

Glasnogovornik američkog Zavoda za melioraciju rekao je da su ta institucija i Ministarstvo unutrašnjih poslova i dalje „posvećeni smanjenju kolektivnog rizika od pada jezera Powell i jezera Mead ispod kritičnih nivoa“, kako bi zaštitili ključnu infrastrukturu i nastavili osiguravati vodu i hidroenergiju za područje sliva.

Neće presušiti slavine, ali problem je sve veći

Stručnjaci zasad ne vjeruju da postoji neposredna opasnost da će gradovima presušiti slavine. Kriza rijeke Colorado razvija se postepeno, a brojni upravitelji vodnih sistema već su poduzeli mjere kako bi se pripremili.

Gradovi poput Phoenixa i Tucsona „izuzetno su svjesni da su prvi na redu za smanjenja“ i već su osigurali alternativne izvore vode, rekla je Sarah Porter, direktorica Kyl Centra za vodnu politiku na Državnom univerzitetu Arizona.

Ipak, bogati gradovi lakše mogu platiti alternativne izvore vode nego plemena i manje zajednice koje zavise od rijeke Colorado.

Rekordno nizak nivo Powella dolazi u posebno osjetljivom trenutku. Sedam saveznih država koje dijele vodu rijeke Colorado još čekaju da saznaju kolika će smanjenja potrošnje biti uvedena.

Nakon godina neuspješnih i napetih pregovora među državama, u proces su se uključile savezne vlasti. Očekuje se da će u narednim danima objaviti plan kojim će biti određena konkretna smanjenja za svaku državu do 2028. godine.

Postoji nada da bi vremenski obrazac El Niño, koji obično donosi više kiše i snijega na jugozapad SAD a, mogao pomoći.

Ali stručnjaci upozoravaju da ni jedna izuzetno vlažna zima vjerovatno neće biti dovoljna da se rijeka Colorado izvuče iz krize.

„Čak ni rekordna količina snijega ove zime neće biti dovoljna da nas izvuče iz opasne zone“, rekla je Porter.