Finansijski ostvarivo, ali moralno i politički nemoguće: Zašto je plan za ‘Gaza Rivijeru’ osuđen na propast
Jedan izraelski plan koji zamišlja Gazu kao futurističku enklavu nalik Dubaiju ne bi samo pružio paravan za prisilno raseljavanje Palestinaca, već bi – prema mišljenju stručnjaka – bio i ekonomski neodrživ osim ako investitori ne odluče zanemariti svaku racionalnu procjenu rizika.
Prema procjeni Ujedinjenih nacija, samo uklanjanje oko 42 miliona tona ruševina u Gazi koštalo bi oko 600 miliona dolara – i to prije nego što se uopće započne s izgradnjom temelja, kanalizacije, vodosnabdijevanja i struje za grad futurističkih nebodera, kanala i centara za vještačku inteligenciju.
Žestina izraelskog bombardovanja Gaze već se upoređuje – pa čak i nadmašuje – savezničko bombardovanje nacističke Njemačke tokom Drugog svjetskog rata.
Mark Jarzombek, profesor historije arhitekture na MIT-u, koji je proučavao obnovu nakon Drugog svjetskog rata, kaže da tu sličnosti prestaju.
“Njemačka je obnovljena zahvaljujući Maršalovom planu,” rekao je za Middle East Eye, govoreći o američkom programu kredita za obnovu zapadne Evrope.
“Ali Maršalov plan bio je podržan industrijskom snagom njemačke države. Njemačka je postala izvozni gigant da bi vratila dugove. A šta je Gaza imala prije rata? Masline i ribu? Koje finansijske institucije će stati iza ovog projekta?”
Sadistički paravan
Detalji plana prvi su objavljeni u Financial Timesu, a potom i u Washington Postu, koji je objavio cijelu 38-straničnu PowerPoint prezentaciju. Autori prijedloga su Michael Eisenberg, izraelsko-američki investitor, i Liran Tancman, izraelski tehnološki poduzetnik i bivši obavještajni oficir.
Plan podsjeća na raniju ideju bivšeg predsjednika SAD-a Donalda Trumpa, koja podrazumijeva “dobrovoljno” preseljenje Palestinaca u privremene smještajne zone – ideju koju je međunarodna zajednica gotovo jednoglasno odbacila.
“Ovo je sadistički paravan za plan da se Gaza pretvori u ‘zonu ruševina’,” kaže Jarzombek. “Prvo će Palestinci biti ubijeni, pa protjerani. Jer u ime ‘razvoja’, nikoga neće biti briga za raseljene.”
Fantazija od 100 milijardi dolara
Plan uključuje niz nerealnih komponenti: pametni grad po uzoru na Elona Muska, “tehnološku rivijeru”, luksuzne hotele i nebodere. Procijenjeni trošak? 100 milijardi dolara, bez američkog finansiranja – sve bi trebala pokriti kombinacija privatnih i javnih ulaganja.
Iako neki analitičari navode da takva cijena nije nerealna u poređenju s projektima poput nove egipatske prijestolnice (procijenjene na 60 milijardi), skepticizam je ipak prisutan.
“Plan se očito plasira bogatim zemljama Zaljeva, ali će autori vjerovatno ostati razočarani,” kaže Jim Krane, stručnjak za Bliski istok s Rice univerziteta. “Nafta nije dovoljno skupa da bi se generisao višak kapitala za obnovu Gaze. A i kada su ranije pomagali, Izrael bi sve opet uništio.”
Dubaifikacija Bliskog istoka
Autori projekta oslanjaju se na regionalni trend tzv. “Dubaifikacije”: blještavi gradovi koji se grade iz ničega, bez realne ekonomske osnove.
Ali za razliku od Dubaija, Gaza nema infrastrukturu, stabilnost, niti političku podršku međunarodne zajednice.
“Model je tehnički izvodiv, ali Gaza je drugačija – jer ovdje je u toku genocid,” kaže Yasser Elsheshtawy, profesor arhitekture na Univerzitetu Columbia.
“Novac nije problem. Problem su političke i društvene posljedice. Kada Gaza bude izbrisana s lica zemlje, ostaje samo ‘atraktivna nekretnina’.”
Prema analizi, što više Palestinaca napusti Gazu, projekt je jeftiniji. Autori procjenjuju da bi svaki procenat raseljenih stanovnika smanjio troškove izgradnje za 23.000 dolara. Nude i “rješenje”: svakom Palestincu dati 5.000 dolara, platiti mu kiriju četiri godine i obezbijediti hranu godinu dana – zauzvrat da odu.
“Da, grad se može izgraditi – ali pod uslovom da se sve sravni sa zemljom i da investitori nemaju moralnih dilema oko etničkog čišćenja,” kaže Abdalrahman Kittana, arhitekta i profesor s Univerziteta Birzeit na Zapadnoj obali.
Gaza nije na prodaju
Kittana ističe da poređenja s Dubaijem ili NEOM-om u Saudijskoj Arabiji promašuju suštinu:
“Možda idete u Dubai jer ste pozvani, jer postoji poslovna prilika. Ali ko ovdje poziva investitore? Ko će stanovati u tim zgradama?”
“Nemoguće je da neko iz Italije poželi živjeti u mjestu za koje cijeli svijet zna da je etnički očišćeno.”
“Nekretnine se mogu kupovati i prodavati, ali Gaza ima značenje koje prevazilazi novac. Veza s ovom zemljom ne može se kupiti za 5.000 dolara.”
Plan za izgradnju futurističke “Gaza Rivijere” možda djeluje finansijski ostvariv na papiru, ali u stvarnosti počiva na etničkom čišćenju, potpunom uništenju i moralnoj bankrotiranosti.
Bez političkog konsenzusa, bez uključenja Palestinaca i bez priznanja njihove državnosti, ovakve ideje neće donijeti ni razvoj, ni mir – samo će produbiti tragediju naroda koji već decenijama živi pod opsadom.
