Čovjek ispred tenka: Kako su novinari prokrijumčarili kultnu fotografiju s Trga Tiananmen 

featured image

4. jun 2024. 14:55

Snimak je kultni: neidentifikovani muškarac u bijeloj košulji, s torbama u ruci, suočava se sa kolonom tenkova na pekinškoj Aveniji vječnog mira, nakon što je Komunistička partija Kine naredila krvavi vojni udar na prodemokratske demonstrante.

Fotografija i snimci takozvanog “tenka” postali su simbol borbe koja je ugašena vonom silom.

U noći 3. juna 1989. godine, nakon skoro dva mjeseca demonstracija studenata i radnika koji su zahtijevali bržu političku reformu i okončanje korupcije, konvoji naoružanih trupa ušli su u centar Pekinga kako bi očistili trg. Bilo je to krvoproliće; svjedoci su opisali tenkove koji su vozili nenaoružane demonstrante i vojnike koji su pucali neselektivno na gomilu.

Do danas masakr ostaje jedan od najosjetljivijih političkih tabua u kontinentalnoj Kini, a sva spominjanja su strogo cenzurirana. Komemoracija može dovesti do zatvorske kazne. Kineske vlasti nisu objavile zvaničan broj mrtvih, ali se procjene kreću od nekoliko stotina do hiljada.

Ipak, svakog 4. juna od tada, zajednice dijaspore i preživjeli demonstranti u egzilu širom svijeta obilježavaju taj događaj  – često ponovno dijele historijsku fotografiju Jeffa Widenera, tada fotografa za Associated Pressa (AP), kao i snimke koje su snimile ekipe CNN-a .

Putovanje fotografije je imalo svoj put. Krijumčarila se mimo vlasti i preko granica. Do tog trenutka, kineska vlada je očajnički pokušavala da kontroliše poruku koja je izašla u svijet – i pokušavala je da spriječi sve američke novinske kuće, uključujući CNN, da emituju program uživo iz Pekinga.

Ovi intervjui, izvod iz “Assignment China: An Oral History of American Journalists in the People’s Republic” Mikea Chinoya, šefa biroa CNN-a u Pekingu tokom obračuna, nude priču iza scene o možda najpoznatijem trenutku krize. Chinoy je bio tamo, pratio proteste i razgovarao sa svjedocima tokom i nakon historijskog događaja.

Reuters: Ilustracija Muhammed Džafer Kamali

Ulazak i šverc opreme

Bio je ponedjeljak, 5. jun 1989. godine, a Peking se oporavljao od obračuna dan ranije. Liu Heung-shing, urednik fotografija za AP u Pekingu, zamolio je Widenera da mu pomogne u dobijanju fotografija.

Widener je doletio iz kancelarije novinske agencije u Bangkoku nedjelju dana ranije kako bi pomogao u izvještavanju, i bio je povrijeđen kada je obračun počeo, rekao je ranije za CNN – nakon što ga je udario kamen u glavu.

Krenuo je sa opremom za kameru skrivenom u sakou – dugačkim objektivom od 400 milimetara u jednom džepu, većim objektivom u drugom džepu, filmom u donjem vešu i fotoaparatom u zadnjem džepu.

„Vozim biciklom prema hotelu Peking, a na zemlji su samo krhotine i ugljenisani autobusi“, rekao je on. „Odjednom dolaze četiri tenka, sa vojnicima i teškim mitraljezima. Na biciklu sam i mislim da ne mogu vjerovati da ovo radim.”

“Čujem glasine da su drugim novinarima oduzeti filmovi i kamere. Morao sam smisliti način da uđem u hotel”, dodao je. „Gledam u zamračeno predvorje, i tamo je taj klinac sa Zapadnog fakulteta. Prišao sam mu i šapnuo: ‘Ja sam iz Associated Pressa, možeš li me pustiti u svoju sobu?’ Odmah je to shvatio i rekao: ‘Naravno’.”

Taj mladić bio je Kirk Martsen – američki student na razmjeni koji je ušunjao Widenera u njegovu hotelsku sobu na šestom spratu.

Odatle je Widener počeo da fotografiše tenkove kako prolaze po putevima ispod – ponekad je čuo rotacije bolničkih kola koja su prevozili povrijeđene.

Snimanje snimka

U hotelu su bili i drugi novinari – uključujući Jonathana Schaera, kamermana CNN-a sa sjedištem u SAD-u koji je doletio u Peking da podrži svoje iscrpljene kolege. Postavio je kameru na balkon sobe CNN-a u hotelu, gdje je mreža emitovala izvještaje uživo o razbijanju akcija tokom vikenda.

“Drugi kamerman je rekao: ‘Hej, pogledaj tipa ispred tenkova!’ Samo sam zumirao i počeo da snimam”, prisjetio se Schaer.

“Kada se kolona zaustavila, a čovjek blokirao tenkove, pokušali su ga uplašiti pucanjem preko glave. Pa, pucanje preko njegove glave je u osnovi bila naša pozicija. Meci su bili toliko blizu da ste mogli čuti kako šištaju.”

Nazad u Martsenovoj sobi, Widener je bio na prozoru, spremajući se da fotografiše kolonu tenkova koja se spušta niz cestu, kada “ovaj tip sa kesama za kupovinu izlazi ispred i počinje da maše njima”, rekao je. “Samo čekam da ga upucaju, držim fokus na njemu, čekam i čekam.”

Tenk se zaustavio i pokušao zaobići čovjeka. Čovjek se kretao s tenkom, ponovo mu blokirajući put. U jednom trenutku tokom sukoba, muškarac se popeo na olovni rezervoar i činilo se da razgovara sa onim ko je bio unutra.

Ali Widener je imao problem – scena je bila predaleko za njegov objektiv od 400 mm. Njegov objektiv, koji bi mu omogućio duplo veći zum, ležao je na krevetu, ostavljajući mu izbor: da li da ga zgrabi i rizikuje da izgubi fotografiju?

Iskoristio je šansu, ubacio objektiv na kameru, snimio. Onda je bilo gotovo”, rekao je. “Došli su neki ljudi, zgrabili ovog tipa i pobjegli. Sjećam se kako sam sjeo na malu sofu pored prozora i student (Martsen) je rekao: ‘Jesi li dobio? Da li si dobio?’

Liu se sjeća da je dobio poziv od Widenera i odmah dao instrukcije: zamotajte film, idite u predvorje i zamolite jednog od mnogih stranih studenata da ga donese u kancelariju AP-a.

Slike su ubrzo prenijete telefonskim linijama u ostatak svijeta.

Widener je to učinio, poslavši studenta da vozi bicikl sa filmom skrivenim u donjem rublju. Četrdeset pet minuta kasnije, “ pojavio se jedan Amerikanac s repom i rancem s kovertom za AP”, rekao je Liu. Brzo su razvili film.”

Schaer, fotoreporter CNN-a, u početku nije shvatio šta su snimili na traku. To je bilo u ranim danima e-pošte, koja još nije obrađivala velike video zapise – tako da je CNN koristio “gizmo koji je mogao poslati video… prototip koji nam je Sony dao da isprobamo”, kojem je trebalo sat vremena da skenira jedan kadar videa i pošaljete ga preko telefonske linije, rekao je.

Zato su poslali pet kadrova, napravili kopije trake i poslali je na aerodrom u Pekingu – gdje su angažovali turistu da odnese traku u Hong Kong, koji je u to vrijeme još uvijek bio britanska kolonija i nije bio pod kineskom vlašću.

Nekoliko medija je fotografisalo “Tank Mana”, ali je Widenerov snimak bio najčešće korišten. Pojavio se na naslovnim stranicama novina širom svijeta, a te je godine nominiran za Pulitzerovu nagradu.

Widener je rekao da nije znao da je slika ostavila takav uticaj sve do sljedećeg jutra, kada je stigao u kancelariju AP-a da pronađe poruke od gledalaca i novinara širom svijeta.

Do danas ne znamo ko je taj čovjek i šta mu se dogodilo. Ali on ostaje snažan simbol pojedinca koji se suprotstavlja moći države.

„Pretpostavljam da je za mnoge ljude to nešto lično, jer ovaj tip predstavlja sve u našim životima protiv kojih se borimo, jer se svi borimo protiv nečega“, rekao je Widener. “On je zaista postao simbol za mnoge ljude.”