Brutalne rakete za rušenje velikih ruskih aviona: Kako je Ukrajina aktivirala sistem S-200
S-200 nije baš najprecizniji, a svakako je manje tačan nego što je Patriot. No, finese koje mu nedostaju, nadoknađuje snagom. Ostaje pitanje od milijardu dolara: Koliko raketa 5V28 iz tog sistema je Ukrajini ostalo, odnosno jesu li ih u međuvremenu nabavili od saveznika iz Poljske ili Bugarske, koji S-200 još drže operativnim.
Prema pisanju ukrajinskog časopisa Pravda, raketa ukrajinskih zračnih snaga koja je u petak iskorištena za rušenje A-50, jednog od rijetkih ruskih vojnih aviona s radarskim sistemom, nije bila američki Patriot, kao što su pretpostavili mnogi posmatrači.
Ne, prema dostupnim izvještajima, bila je to bivša sovjetska raketa 5V28, komponenta sistema protuzračne odbrane S-200.
Gledano unatrag, trebalo je biti očito da je nešto drugo, a ne Patriot, srušilo A-50. Golemi radarski avion bio je na oko 120 milja udaljen od linije fronte u južnoj Ukrajini kada se strmoglavio na tlo. Dok Patriot obično ima domet do 90 milja, S-200 može pogoditi ciljeve na i više 150 milja.
Već smo ranije znali da su Ukrajinci reaktivirali dio starih S-200 raketnih baterija – od njih 16 koje su sovjetske zračne snage nekad držale u Ukrajini – jer su ih ispaljivali na ciljeve na tlu u okupiranom dijelu Ukrajine te čak i na Rusiju. Do ovog tjedna nismo znali da Ukrajinci šalju te brutalne rakete na zračne ciljeve.
No, takav razvoj ima smisla.
S-200 nije baš najprecizniji sistem na svijetu za protuzračnu odbranu. Svakako je manje tačan nego što su Patrioti. No, finese koje sistemu S-200 nedostaju, on nadoknađuje čistom snagom. Teška osam tona, 5V28 je velika raketa s masivnom, preko 200 kilograma teškom bojevom glavom.
Sistem razvijen 1960-ih godina
Sovjetski Savez je razvio S-200 početkom 1960-ih godina specifično za gađanje teških bombardera američkih zračnih snaga. Ukrajina je te dinosaure protuzračne odbrane umirovila prije više od desetljeća zbog teškoća s upravljanjem – teški su i glomazni te problematični za transport – kao i visokih troškova za njihovo osavremenjivanje.
No, modernizacija je bila na stolu. Prije sadašnjeg, šireg rata, ukrajinska vlada je razmatrala reaktiviranje nekih S-200 sistema i njihovo naknadno opremanje istim radarskim tragačem koji je ukrajinska industrija razvila za manje S-125 protuzračne sisteme.
S obzirom na prilično dobru preciznost oživljenih ukrajinskih S-200 sustava u zemlja-zemlja ciljevima, postoji šansa da su kijevski inženjeri instalirali bolji sistem traženja za 5V28: ili novi koji je razvijen za S-125 ili neki drugi model. Može li isti sistem traženja djelovati u ulozi zemlja-zrak, otvoreno je pitanje.
Koliko 5V28 Ukrajinci imaju?
Bez obzira na to, rušenje A-50 u petak znači povratak u formu klasičnih raketa koje su Sovjeti specifično dizajnirali za uništavanje velikih, sporih aviona. A-50 je upravo takav, velik i spor.
Ostaje pitanje od milijardu dolara: Koliko raketa 5V28 je Ukrajini ostalo? Ukrajinske zračne snage su ih možda imale na stotine – čak i hiljade – kad je sistem S-200 umirovljen 2013. godine.
No velike rakete s hemijskim punjenjem ne traju zauvijek. Stoga je moguće da Ukrajinci imaju nove pošiljke raketa 5V28 od svojih saveznika koji još uvijek imaju operativne S-200 sisteme. Možda od Poljaka. Ili čak Bugara.
Autor originalnog članka: David Axe, Forbes
Link: Big Fat Missiles To Take Down Big Fat Russian Planes. How Ukraine Brought Back Its Massive S-200s.
