Buljubašić: “Struja za domaćinstva ne poskupljuje do kraja 2026” – šta će odlučiti cijenu u 2027?

EKONOMIJA Forbes BiH 20. nov 2026. 14:12
featured image

20. nov 2026. 14:12

Najava povećanja cijena električne energije do 31% za privredu koja posluje na teritoriji bh. entiteta Federacija BiH (FBiH), otvorila je i novo pitanje – da li će lančano uslijediti i poskupljenje električne energije za domaćinstva.

Prema riječima generalnog direktora Elektroprivrede BiH Sanela Buljubašića, do kraja godine neće biti poskupljenja.

“Radimo trogodišnji plan poslovanja za period 2027–2029. godine, koji nije završen. Ono što mogu kazati je da do kraja ove godine sigurno neće biti poskupljenja i da podnesemo zahtjev. Za iduću godinu, u ovom trenutku kada imate ovako volatilno tržište električne energije, ne mogu uistinu kazati. Ni za prva tri mjeseca naredne godine. Šta će kazati poslovni plan, izračun poslovnog plana, to ćemo vidjeti kada bude usvojen na skupštini društva”, kazao je Buljubašić za N1.

Plan poslovanja usvaja skupština društva (po zakonu krajem godine) u kojoj Vlada Federacije ima više od 90% dionica.

Do kraja septembra zaključeno 2.600 ugovora

Govoreći i najavljenom poskupljenju električne energije za privredu, Buljubašić ističe kako ono nije hir uprave, nego posljedica tržišnog snabdijevanja koje u Federaciji traje od 1. januara 2015. godine i metodologije obračuna cijena koja se primjenjuje više od deset godina.

Po toj metodologiji, ponude kupcima vežu se za kretanja na berzi. Prodaja ispod tog okvira značila bi potpisivanje štetnih ugovora i pad prihoda.

“Sa 30.septembrom ove godine zaključili smo oko 2.600 ugovora, 11. novembra još 200 dodatnih, tako da je preostalo za zaključenje nekih 500-injak ugovora sa kupcima koji još uvijek razmatraju naše ponude. Dakle, većina je prihvatila ponudu. Mi ne donosimo odluku o cijeni. Po zakonu o električnoj energiji, na svaki upit od naših potencijalnih potrošača, sutrašnjih, mi dajemo ponudu vezano za taj dan kako se energija kreće na berzi, uvažavajući spomenutu metodologiju koja je već prisutna duž niz godina u Elektroprivredi BiH”, pojašnjava Buljubašić.

Direktor Elektroprivrede BiH Sanel Buljubašić: “Zaključno sa 30.9., 70% računa naših kupaca je u zelenoj tarifi. Prosječan račun iznosi 50,05 KM, za jednotarifno brojilo 52,50 KM, a za dvotarifno 48,50 KM, zato što imate mogućnost više i niže tarife”, Foto:N1

Kao poređenje navodi da je jutarnja cijena na berzi u Njemačkoj bila 244 eura po megavat-satu, dok je Elektroprivreda sa prvih 2000 i nešto ugovarača ugovorili isporuku energije po cijeni od 123 eura po megavat-satu, dok su posljednji ugovori do 129 eura po megavat-satu.

Buljubašić je također kazao kako su u tržišnom snabdijevanju u Federaciji BiH, prema podacima regulatorne komisije FERK, registrovana 22 snabdjevača, dok je javno snabdijevanje uređeno odlukom Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije.

Za domaćinstva, Buljubašić podsjeća na dvije tarifne promjene koje je sprovela aktuelna uprava i navodi da blok tarife podstiču racionalniju potrošnju i da daje efekte.

“Zaključno sa 30.9., 70% računa naših kupaca je u zelenoj tarifi. Prosječan račun iznosi 50,05 KM, za jednotarifno brojilo 52,50 KM, a za dvotarifno 48,50 KM, zato što imate mogućnost više i niže tarife.”

Porast potrošnje u javnom snabdijevanju 18 %

U posljednjih desetak godina, kada se govori o Elektroprivredi Bosne i Hercegovine, porast potrošnje u javnom snabdijevanju iznosi 18%, kazao je.

“Iz kojeg razloga ne mogu kazati. Mogu reći da dosta građana prelazi na zagrijavanje prostorija i hlađenje koje je, da tako kažem, neminovno i hlađenje i zagrijavanje, možda dodati uređaji koji se koriste u domaćinstvima. Sve to na neki način povećava potrošnju. S druge strane, moramo biti svjesni činjenice da smo mi, kao Bosna i Hercegovina, u velikom zaostatku kada govorimo o izgradnji novih objekata, proizvodnih objekata obnovljivih izvora energije. Nikada nisam rekao niti ću ikada reći da Bosna i Hercegovina, posebno Elektroprivreda Bosne i Hercegovine, treba da odustane od termoelektrana, od uglja. Mi jesmo 2017., potpisali Pariski sporazum i kazali da ćemo do 2050. izaći iz proizvodnje električne energije iz uglja. Međutim, sva globalna kretanja u svijetu ukazuju da ta 2050., ipak zaslužuje neko ponovno razmatranje i možda produženje. Ako budemo morali ugasiti 2050., ugasit ćemo u punom kapacitetu, ali do tada moramo proizvoditi potrebne količine uglja iz naših koncerna rudnika da bi zadovoljili potrebe našeg energetskog bilansa i zadovoljili potrebe potrošnje električne energije za privredu i za domaćinstva”, kaže Buljubašić.

Rudnici su za deset mjeseci isporučili oko 700.000 tona uglja manje od plana, jedva dostižući tri miliona tona godišnje, dok su ukupni dugovi rudnika u koncernu prešli 1,2 milijarde maraka.

Buljubašić odbacuje ocjene da je uzrok isključivo loše planiranje, navodeći da uvoz struje postoji i ranije u javnim izvještajima. Razdvaja havarijsku energiju, koja se u kratkom roku nabavlja pri ispadu blokova ili hidroelektrana, uz mogućnost da nezavisni operator sistema ispostavi fakturu po cijeni nabavke ako domaće ponude nema, od kupovine na berzi tokom dana kada su cijene solarne energije niže, što se može kombinovati s trgovinom u večernjim satima radi pokrivanja manjkova u javnom snabdijevanju.

Ipak, zaostajanje u proizvodnji uglja opisuje kao svoj najveći poraz u dosadašnjem mandatu. Dok je njegov prethodnik Admir Andelija u dokumentima od početka 2023. navodio manjak od oko 800.000 tona, sadašnji manjak iznosi 1.200.000 tona; pad je zaustavljen, ali proizvodnja nije dovoljno povećana.

Rudnici su 2009., ušli u koncern sa gubitkom od 38 miliona

“Ne volim upirati prstom, istraživati krivice. Volim iznositi jasne pokazatelje i to sam više puta govorio. Rudnici su 2009., ušli u koncern sa gubitkom od 38 miliona. I svaku godinu, koja se može provjeriti također u Elektroprivredi, pravili su dodatni gubitak. Prvi put je mijenjana cijena uglja koji se isporučuje iz rudnika koncerna prema Elektroprivredi 2009. godine, drugi put je to rađeno u 2021., a treći u 2024. godini. Period od 2009. do 2021. godine vjerovatno je zahtijevao možda i veću cijenu uglja kako bi se ulagalo u rudnike. Posebno u smislu otkrivke. Mi danas zaostajemo kada je u pitanju otkrivka sa 150 miliona metara kubnih čvrste mase. Kada to pretvorite u rastresitu masu, to je nekih 200 miliona metara kubnih rastresite mase. Znači, morate bukvalno skinuti brda da biste došli do uglja. Od 2009. godine do danas, sva ležišta koja su bila bliža površini praktično su iskorištena. Mi sada ugalj kopamo na većim dubinama, da ne govorimo o jamskoj eksploataciji, a govorimo o površinskoj koja daje puno više uglja u rudnicima koncerna nego jamska eksploatacija. Da građani shvate da nije samo proizvodnja uglja u jami. Znači, puno je veća proizvodnja na površinskoj eksploataciji, ali ne treba da odustanemo ni od jamske eksploatacije gdje ima opravdanosti da se tu, da tako kažem, kopa, da se snabdijeva Elektroprivreda”, kaže on i dodaje kako je kupovina uglja krenula od prošle uprave.

“I da sam ja bio generalni direktor prošle uprave, isti scenarij bi se morao raditi kao i što mi sada radimo. Znači, razliku nedostajuće količine uglja morate nabaviti na tržištu, bilo na domaćem, ako ga imate, ili ako nemate, raspisujete javni poziv, međunarodni poziv gdje se može javiti bilo ko da bi se zadovoljili bilansi.

Buljubašić tvrdi da uvozni ugalj nije znatno skuplji od uglja iz rudnika koncerna kada se uračunaju raniji avansi i predkoncerni ugovori pretvoreni u pozajmice; tada razlika iznosi oko 20 feninga. Elektroprivreda je u rudnike uložila više od 850 miliona maraka kroz dokapitalizaciju i modernizaciju opreme, te kroz pretvaranje avansa u pozajmice i odobravanje pozajmica. Preduzeće je Vladi Federacije uputilo dokumente, uključujući decembarski o potrebi finansijske pomoći rudnicima i kasniji koji ukazuje na neodrživost postojećeg modela koncerna, dok u okruženju; poput Slovenije i Srbije država na različite načine podržava rudarstvo ili površinsku eksploataciju. Brža intervencija na otkrivci trebala bi smanjiti potrebu za tenderima.

Kredit od 50 miliona

Povodom navoda o kreditu od 50 miliona maraka za tekuću likvidnost i tvrdnji bivšeg direktora o nesolventnosti, Buljubašić kaže da nije riječ o nesolventnosti, već o otežanoj kratkoročnoj likvidnosti i klasičnim overdraft kreditima kod komercijalnih banaka na rok do godinu, uz garanciju mjenicama i vraćanje uz kamatu.

Drugim riječima, deponovana sredstva na računu u slučaju potrebe da se iskoriste i ponovo vrate na račun uz određenu kamatu.

“Zašto smo to radili u ovom periodu? Imamo poteškoće u naplati prihoda za isporučenu električnu energiju. Naplata od rudnika je preko 30 miliona maraka, da ne pominjem i neke druge javne institucije. Znači, to sve računamo da ćemo uspjeti zatvoriti i naplatiti u nekom doglednom periodu. U ovom periodu smo također nabavili električnu energiju i morate imati sredstva za nabavku električne energije. To morate platiti, znači tamo vas niko neće čekati da to platite. Znači, ovo je klasični overdraft kredit koji, da tako kažem, se koristi za godinu dana. Iskoristi se, ne iskoristi se, mora se vratiti. I garancije za taj kredit, klasična garancija su mjenice”, kazao je Buljubašić za N1.