Kupujemo li ono što želimo ili ono što možemo: Plan štednje u vrijeme inflacije

NOVAC Šerif Kapetanović 19. nov 2026. 14:17
featured image

19. nov 2026. 14:17

Svijet trenutno prolazi kroz nešto što se zove kasni kapitalizam. Taj izraz se koristi za opisivanje savremene ere modernog kapitalizma, a karakterišu je hiperkomodifikacija, ekstremna korporativna konsolidacija, ogromna nejednakost i širenje tržišne logike na sve sfere svakodnevnog života. Za one sa prosječnim primanjima, to znači beskrajna inflacija i borba za preživljavanje.

Čak i kada se dobije povišica ona se uvijek čini nedovoljnom zbog rastuće inflacije koju više nije moguće kontrolisati kao prije. Tržišta su postala nepredvidiva a centralne banke su izgubile mogućnost lakog predviđanja ekonomskih kretanja, pa samim time i moć brzog obuzdavanja inflacije. I upravo to nas vraća na problem preživljavanja i upravljanja novcem.

Savremeni život nas također tjera da trošimo novac na neke stvari za koje naši roditelji nisu ni znali da postoje ili da će im ikada trebati. Jedna takva stvar je mobilni telefon, ili pak razne komponente automobila koje u njihovo vrijeme nisu ni postojale. Tu je također i društveni pritisak da se održi određeni nivo potrošnje kako bi se moglo participirati u određenim slojevima društva, ali sve to zajedno ne znači da štednja novca za crne dane, ili jednostavno da se ima nešto novca na računu, nije moguća.

Jedan od načina na koji je moguće štediti ćemo predstaviti u ovom tekstu, ali i za njega su potrebna striktna pravila i stalni oprez.

Kako je u našoj zemlji prosječna plata u augustu iznosila 1.701 KM, uzmimo da su naša ukupna neto primanja tačno 2.000 KM. Kako bismo imali predstavu gdje da počnemo, prvo moramo da izračunamo što precizniju sumu novca koju ćemo odrediti za stambene režije i za hranu. Kada govorimo o hrani, cilj je imati što izbalansiraniju i zdraviju ishranu za svoj budžet. Za ove dvije kategorije troškova potrebno je biti što realniji, kako ne bismo trošili previše ili premalo, a što nas može koštati u drugom dijeli kalkulacija.

Recimo da je ta cifra 1.000 KM. Ona se odmah ostavlja po stranu, bilo fizički, odnosno podizanjem novca sa računa, ili njegovim prebacivanjem na podračun ili čak držanjem na umu koliko se potrošilo novca u svakom trenutku. To znači da nam je ostalo 1.000 KM za ostale troškove i ušteđevinu. Sada trebamo izračunati koliko nas koštaju drugi dnevni troškovi i nakon toga procijeniti koliko nam novca preostaje za štednju.

Na papir staviti sve druge troškove, poput dnevnih troškova na hranu na poslu, prevoz, socijaliziranje, odjeću i obuću, razonodu i dr. Nakon toga moguće je vidjeti šta nam je preostalo. Ako je to nula, onda je to znak da trošimo više novca nego što zarađujemo. U tom slučaju pristupamo rezanju troškova. Jako je važno da u ovom dijelu ne ugrozimo svoje interese do te mjere da počnemo ispuštati zbog toga.

Objasnit ćemo to kroz jednu metaforu:U svijetu odgovornog uzgoja kućnih ljubimaca, uzgajivači će svakom budućem kupcu reći “kupite ljubimca koji vam treba, a ne onog kojeg želite”. I tu leži rješenje našeg problema. Ako bismo kupovali sve što želimo, nikada ne bismo imali dovoljno novca, a stvari koje kupujemo ne bismo mogli iskoristiti do granice da nam se zaista isplate.

Koliko ste puta stali pred pun ormar i rekli sebi da nemate šta obući? Koliko ste puta otvorili prepun frižider i rekli sebi da nemate šta jesti, samo da biste kasnije bacili pola hrane iz frižidera i izbacili pola ormara jer su vam sve stvari postale ili premale ili vam se više ne sviđaju?

Kada završimo sa svim kalkulacijama, trebali bismo imati okvirni broj koliko nam novca ostane nakon što uračunamo sve moguće troškove koji nam omogućavaju ugodan život, ali ne i “rasipništvo”. Recimo da je taj broj 100KM. Sada znamo da možemo štedjeti po 100KM mjesečno, ali i dalje živjeti potpuno zadovoljno.

Kupovina i upravljanje sa ušteđevinom

Kupovina novih stvari koje se tek pojavljuju na tržištu, može biti zamka za mnoge budžete. Ukoliko ste se odlučili za štednju, disciplina će se značajno testirati upravo pri kupovini novog odjevnog predmeta ili naprimjer najnovije serije mobitela. Umjesto da se kupe odmah, po najvišim cijenama, sačekat ćete ipak da proizvod dođe na sniženje. Ako se približava još i neki praznik, to znači da će dobiti još jedno sniženje i da će se približiti najrealnijoj cijeni iz koje i prodavač i vi možete da izvučete neku dobit. Naravno, isto se odnosi i za kućni budžet. Ako je neka hrana na popustu, uzet ćete je više, jer ćete tako povećati i svoj kućni budžet i količinu kvalitetne hrane koju konzumirate.

Ako ste, pak, vozač, a većina jeste, kupovina auta treba biti pragmatična, radije birajte auto koje je zaista potrebno, nego nužno ono koje najviše želite. Svi bismo voljeli skupe i luksuzne automobile, neko možda i trkaći automobil, ali malo ko to može priuštiti. Želite da kupite sebi automobil koji će vama služiti, a ne vi njemu. Mislite na registraciju, redovno održavanje, popravke, gorivo i vanredne slučajeve. Da li možete da priuštite sve to i na kraju mjeseca ostanete sa minimum 100 KM u džepu? Ako je odgovor NE, možda je pametnije razmisliti o skromnijem ili jeftinijem izboru; cilj je da vam auto olakšava svakodnevicu, a ne da vam stalno drži finansije na ivici.

Sa skoro 4KM po litru goriva, koliko ono iznosi u vrijeme pisanja ovog teksta, teško je priuštiti svakodnevno ležerno kretanje automobilom po gradu. Mjesečna karta za gradski prevoz je, još uvijek, cjenovno daleko ispod troškova održavanja automobila. Uvedite sebi praksu odlaska na posao gradskim saobraćajem, makar samo nekoliko dana sedmično. Istina je da gradski saobraćaj u većini slučajeva ne pruža komfor i privatnost koju pruža automobil, ali vam pruža monetarnu olakšicu koju s autom nećete dobiti. Na kraju krajeva, ne morate svuda ići automobilom i nije sramota nekada prošetati do odredišta ili sjesti u autobus.

Foto: Shutterstock

Izlasci i opuštanje

Svima nam je potreban odušak od svakodnevnice. Svi imamo svoje “ventile” za rješavanje stresa. Nekada je to cigareta, čaša pića ili neki slatkiš, ali te sitnice koje sebi opravdavate kao “jedinu razonodu u životu” u stvari nisu razonode, već ritualne ovisnosti koje svake godine koštaju sve više.

Njihovo reduciranje, odnosno odluka da ih se ponekad zamijeni i alternativama za razonodu, može donijeti uštedu na mjesečnom nivou. Izlazak u šetnju, posjeta lokalnim izletištima do kojih se možete doći gradskim prevozom, kafa sa prijateljima u lokalnom kafiću, mogu biti alternative skupim restoranima, barovima ili udaljenoj lokaciji za koju vam je potrebno auto. I na kraju krajeva, počnite se baviti hobijima koje ste imali u mladosti ili o kojima ste sanjali ali nikad niste imali vremena ranije. To može biti bilo šta, od čitanja knjiga do samog gaminga. Recimo da naiđete na neku knjigu i ona vam se učini skupom. Isti princip sniženja vrijedi i za nju. Za najveću uštedu, kupite sebi e-book reader i čekajte da navedeni naslov bude na sniženju. Elektronska izdanja knjiga su uvijek jeftinija od printanih, te je ušteda dupla.

Ako se pak odlučite za gaming, to naizgled može izgledati kao skup hobi, ali i nije. Ako smo uspjeli da uštedimo nešto novca, uložit ćemo dio te ušteđevine u gaming opremu koja ne mora biti skupa. Ako još kupimo neki PC, on vam može služiti za posao podjednako kao i za igranje video igara. Video igre često koštaju i po 80 eura, ali ako razmislite malo o toj cijeni, to je jedan dobar izlazak sa društvom u neki bolji bar ili skuplji restoran. Toliko ćete pojesti ili popiti za samo jednu ili dvije noći. Video igru ćete igrati sedmicama ako ne i mjesecima ili čak godinama – ako je u pitanju multiplayer igra. A tu su i besplatne video igre…

Upravljanje preostalim aktivnim novcem

Sada kada znamo da je 1.000KM namijenjeno za hranu, 100KM minimalna suma novca koju možemo da uštedimo a da, pri tome, ne narušimo normalno funkcionisanje, preostaje nam 900KM za dnevne troškove poput izlazaka, hrane dok smo na poslu, kupovine odjeće i obuće, razonode i drugih stvari. Devetsto KM nije mnogo, ali nije ni malo. Uz oprez, s tom sumom možemo preživjeti cijeli mjesec i još se i počastiti nekom sitnicom. Ako se budemo pridržavali svega što smo već spomenuli, imat ćemo prostora i za dodatne uštede povrh onih 100KM koje smo stavili po strani.

Ali šta ako smo blizu da potrošimo sav preostali aktivni budžet i pomislimo kako do kraja mjeseca imamo još tih 100KM? Ukoliko želimo da oni ostanu ušteđevina, tada sve prestaje. Sva potrošnja koja nije nužna, svi troškovi i sve aktivnosti koje nam iziskuju novac. Ručak na posao nosimo od kuće, a ne naručujemo iz restorana; preskačemo odlaske na kafe i pića, ne kupujemo cigarete, ne palimo automobil, osim ako nije za neku hitnu situaciju, niti pravimo planove koji bi uključivali njegovo korištenje. Tada za nas život ulazi u hibernaciju i preživljavanje na minimalnim sredstvima a sve u cilju dolaska do datuma kada primamo platu.

Svi ovi primjeri možda jesu, naizgled, naivni i banalni, ali idu u prilog činjenici da želimo da izvučemo što više iz što manje novca. Podjednako, aktivnosti poput korištenja automobila, kupovine bez ustezanja zaista jesu elementano pravo svih nas i ne predstavljaju istinski luksuz, ali dok ne budemo u mogućnosti da zarađujemo dovoljno da sebi možemo to i da priuštimo, a postavili smo cilj da određeni, barem minimalni iznos, želimo i da uštedimo, postavljanje granica je nužno.

Na gore opisani način, uvodimo kontrolu nad vlastitom potrošnjom i osmišljamo plan mikro investicija koje nas malo koštaju ali za uzvrat pružaju velike benefite. Kada na računu budemo imali neku značajniju sumu koja nam može pružiti neki osjećaj sigurnosti u slučaju nepredvidivih troškova, tada ćemo biti u stanju priuštiti i veće investicije za poboljšanje životnog standarda, ali i dalje štediti novac bez mnogo odricanja. I naravno, na kraju moramo naglasiti da su cifre navedene u primjeru ovog teksta samo hipotetičke i da će svako doći do vlastitih brojeva, uzimajući u obzir vlastite troškove, obaveze i primanja.