Najveća greška koju prave najinteligentniji ljudi
Većina ljudi poznaje osjećaj kada se toliko udubi u neki zadatak da vrijeme kao da nestane. Psiholozi to nazivaju stanjem toka. Otkako ga je psiholog Mihalj Čiksentmihalji opisao kao „optimalno iskustvo“ u svojoj knjizi iz 1990. godine, ono se široko smatra stanjem u kojem um funkcioniše na najbolji mogući način.
Studija objavljena u junu 2026. u časopisu Psychology of Consciousness: Theory, Research, and Practice ispitala je da li je takva reputacija opravdana. Istraživači su učesnicima zadali vremenski ograničen test pažnje u kojem su se nagrađivali i brzina i tačnost. Nakon toga su ih pitali u kojoj mjeri su tokom rješavanja testa osjećali stanje toka.
Osobe koje su prijavile izraženiji osjećaj toka postigle su tek nešto bolje rezultate. Međutim, prednost se ogledala u brzini. Radile su brže, a da pritom nisu pravile primjetno manje grešaka, i sopstveni učinak su ocjenjivale povoljnije.
Ova razlika mogla bi da bude posebno važna za inteligentne ljude. Kada je neko dobar u određenoj aktivnosti, veći dio njegovog rada odvija se bez teškoća, pa više vremena provodi u tom stanju lakoće i potpune udubljenosti.
Vremenom takvi ljudi uče i da rad koji teče glatko obično daje dobre rezultate, što je često tačno. Međutim, zbog toga osjećaj lakoće počinje da zamjenjuje stvarnu provjeru urađenog posla, čak i u situacijama kada se lakoća i tačnost ne poklapaju. Ovu sklonost nazivam „zabludom toka“. Riječ je o navici da se način na koji je posao tekao glatko uzima kao dokaz njegovog kvaliteta.
Zašto inteligentni ljudi podliježu „zabludi toka“
Autori studije zaključili su da stanje toka doprinosi lakšem odvijanju procesa pažnje i čini da napor djeluje prijatnije. Ljudi koji su bili u tom stanju takođe su prijavljivali manje frustracije tokom testa. Tok je više utjecao na to kako su doživljavali rad nego na tačnost njihovog učinka.
Studija ima ograničenja. Korišten je samo jedan zadatak koji je testirao pažnju, umjesto složenih poslova kojima se ljudi bave na radnom mjestu, a istraživači nisu mjerili ni da li su učesnici bili pretjerano samouvjereni. Ipak, osnovna poruka istraživanja ostaje korisna. Osjećaj da smo nešto dobro uradili i stvarna tačnost urađenog mogu da se razlikuju, a „zabluda toka“ nastaje kada ljudi ne primijete da se to dogodilo.
Psiholozi koriste izraz lakoća obrade informacija da opišu koliko lako um obrađuje informacije. Ljudi često procjenjuju da su informacije koje se lako obrađuju vjerovatnije tačne. Kod osoba sa stvarnim stručnim znanjem ova prečica uglavnom funkcioniše pouzdano, jer se njihov osjećaj lakoće zasniva na istinskom razumijevanju. Upravo zbog te pouzdanosti povremene greške teško je uočiti.
Istraživanja metakognicije, odnosno sposobnosti praćenja i procjenjivanja sopstvenog razmišljanja, dosljedno pokazuju da su samopouzdanje i tačnost samo slabo povezani. Stručnost ne uklanja taj jaz. Kod inteligentnih ljudi greška napravljena u stanju toka može da djeluje potpuno isto kao i tačan odgovor, jer oba prate isti osjećaj lakoće. Osoba sa manje iskustva možda će osjetiti nesigurnost i ponovo provjeriti svoj rad. Veoma iskusna osoba često neće vidjeti razlog za to.
Postoji i emocionalna privlačnost. Stanje toka je prijatno i nagrađujuće, pa ponovno pregledanje rada koji nam je pružio dobar osjećaj može djelovati besmisleno. Što se češće u prošlosti pokazalo da je rad koji je tekao glatko bio dobar, to je ta privlačnost snažnija.
Kako inteligentno izbjeći „zabludu toka“
Rješenje nije u tome da izbjegavamo stanje toka. Studija ukazuje na to da ono pomaže ljudima da obavljaju zahtjevne poslove uz manje napora i opterećenja. Rješenje je da prestanemo da očekujemo od tog stanja da obavlja posao za koji nije namijenjeno.
Stanje toka veoma je korisno za stvaranje i obavljanje posla, kada je brzina važnija od preciznosti. Provjera urađenog posla zaseban je korak. Efikasnije je obaviti je nakon pauze, jer nam vremenska distanca olakšava da vidimo šta zaista piše na stranici, umjesto da čitamo ono što smo namjeravali da napišemo. Provjera je takođe djelotvornija kada nam je cilj da pronađemo gdje je greška, a ne da potvrdimo da je nema.
Za inteligentne ljude najkorisnija navika jeste da najpažljivije provjeravaju upravo one oblasti u kojima su najsigurniji u sebe. To su oblasti u kojima im stručnost omogućava da posao obavljaju sa lakoćom. Upravo su tu najveće šanse da „zabluda toka“ prođe neprimjećeno.
Kada smo u nečemu dobri, posao nam djeluje lakše, a taj osjećaj lakoće obično je zaslužen. Greška nastaje kada dozvolimo da on zamijeni provjeru urađenog.
Inteligentni ljudi nisu nepažljiviji od drugih. Njihova stručnost jednostavno čini osjećaj da su u pravu uvjerljivijim. Upravo zato je navika da provjeravaju svoj rad za njih važnija, a ne manje važna.
Mark Travers, saradnik Forbes
