Zašto ovaj startup stavlja kamere na glave kućnih pomoćnica
U utorak navečer početkom jula, Anushka Ahuja, stomatologinja iz Gurgaona u Indiji, otvara vrata kućnoj pomoćnici koju je angažovala samo 10 minuta ranije putem Pronto aplikacije. Firma pruža profesionalne usluge čišćenja na poziv – kao što su metenje, brisanje i pranje rublja – u 11 indijskih gradova. Žena u urednoj uniformi dočekuje je s prijateljskim osmijehom, a zatim postavlja jedno pitanje: Može li pričvrstiti malu kameru na glavu kako bi snimala svoj rad?
Kamera ne iznenađuje Ahuju. Naprotiv, platila je dodatnih devet rupija (oko devet američkih centi) da bi njen čistač snimio sve što radi – od laktova do vrhova prstiju. Nekoliko sati kasnije on će dobiti snimak. To joj daje uvjerenje da je kuća zaista kako treba očišćena i da ništa nije ukradeno ili oštećeno tokom njenog odsustva.
Iako je sve navedeno u potpisanom obrascu saglasnosti, Ahuja u početku nije shvatila da snimci imaju drugu svrhu: prikupljanje podataka za obuku vještačke inteligencije. Nakon što je čišćenje završeno, svi lični podaci, poput identifikacionih dokumenata i lica ljudi, uklanjaju se sa snimka, a zatim se prodaju američkim kompanijama za vještačku inteligenciju.
Kontroverze
Kompanija Pronto sa sjedištem u Bangaloreu pokrenula je u maju ovu uslugu snimanja pod nazivom Pronto Verified. To je izazvalo snažne reakcije u Indiji i privuklo pažnju vladinih vlasti zbog zabrinutosti oko privatnosti. Korisnici daju saglasnost za snimanje, a radnici za poslove unutar usluge Pronto Verified primaju dvostruku naknadu, kaže izvršna direktorica Anjali Sardana.
„Svake godine se ulažu trilioni dolara u kapitalne investicije povezane s umjetnom inteligencijom. Sav novac svijeta se ulaže u umjetnu inteligenciju, ali manualni radnici u Indiji od toga uopće nemaju koristi“, rekao je dvadesetčetverogodišnji Sardana za Forbes. „Postoji prilika da se dio tog kapitala zaista preraspodijeli.“
Ahuja kaže da joj ne smeta što će snimci unutrašnjosti njenog doma završiti u skupu podataka za obuku AI modela.
„Svi danas prikupljaju podatke… Mislim da su svuda oko nas, tako da mi to ne smeta“, kaže ona. „Sada je to van naše kontrole.“
Potražnja za Prontovim videozapisima eksplodirala je posljednjih godina, jer je robotika postala najnoviji veliki trend u vještačkoj inteligenciji, kaže Ajay Agarwal, partner u Bain Capital Ventures, koji je uložio 2 miliona dolara u startup kada je osnovan u februaru 2025. godine.
Za razliku od velikih jezičkih modela, koji se obučavaju na podacima prikupljenim s cijelog interneta, startupima koji razvijaju robote potrebni su podaci do kojih je mnogo teže doći, uključujući videozapise ljudi koji obavljaju fizičke aktivnosti u stvarnim prostorima.
„Laboratorijama za vještačku inteligenciju možemo ponuditi nevjerovatnu raznolikost okruženja, sa 50.000 pregleda dnevno, velikim brojem ljudi koji obavljaju različite zadatke pregleda, i to u obimu koji, iskreno, niko drugi nema“, kaže Agarwal.
Velike investicije
Pronto nije otkrio koje kompanije za vještačku inteligenciju koriste njihove podatke.
Najneposrednija primjena Prontovih podataka je razvoj univerzalnog kućnog robota koji bi mogao obavljati većinu zadataka koje danas obavljaju domaćice. Međutim, Prontovi radnici za sada nemaju mnogo razloga za strah od zamjene robotima. Korisnici plaćaju između 49 rupija (oko 50 centi) i 249 rupija (oko 2,6 dolara) po satu za njihove usluge. Robot bi morao biti izuzetno jeftin da bi se takmičio po toj cijeni.
Pronto nije jedina kompanija koja je otkrila potencijalni zlatni rudnik u podacima. U maju je startup Sh i ft , koji je osnovala njemačka kompanija MicroAGI, počeo nuditi besplatne usluge čišćenja domaćinstava u New Yorku, ali uz jedan uslov – čistači moraju nositi kamere na glavama koje snimaju stanove korisnika kako bi prikupljali podatke za obuku humanoidnih robota.
“Dobijate besprijekorno čist stan. Mi dobijamo podatke za obuku. Svi pobjeđuju”, piše na web stranici kompanije.
Prodaja podataka o obuci je novi posao za Pronto. Njihova osnovna usluga je slanje čistača u domove korisnika u gradovima poput Bangalorea, Mumbaija i Punea u roku od 10 minuta. Kompanija svakodnevno realizuje oko 46.000 standardnih rezervacija i nekoliko hiljada narudžbi unutar Pronto Verified usluge.
Startup, čija se vrijednost procjenjuje na 200 miliona dolara, prikupio je oko 60 miliona dolara investicija od američkih fondova. Među njima su Bain Capital Ventures, General Catalyst, Glade Brook Capital i Lachy Groom, izvršni direktor Physical Intelligence, startupa za robotiku procijenjenog na 11 milijardi dolara.
Regrutacija
Kompanija je zaposlila 7.000 radnika putem preporuka, kampanja s influencerima u selima, kao i preko uličnih prodavača i vlasnika čajdžinica koji imaju široku mrežu poznanstava.
Radnici su raspoređeni u takozvane “poligone”. To su geografske zone u radijusu od 500 metara, gdje vođa tima rješava probleme, odgovara na pitanja i upravlja svakodnevnim operacijama.
Pronto obučava zaposlene za kućne poslove kao što su čišćenje, peglanje i priprema hrane. Ali i za korištenje mobilnih telefona, planiranje ličnih finansija, komunikaciju s korisnicima, kao i održavanje higijene i urednog izgleda.
Obuka samoodbrane se organizuje i u područjima koja su posebno nesigurna za žene, koje čine 99% radne snage kompanije. Kompanija takođe obezbjeđuje zaposlenima električne skutere kako bi što brže stigli do korisnika.
Danas, više od 50 miliona ljudi u Indiji radi kao kućni radnici. Ali u ovoj neuređenoj i haotičnoj industriji, svi gube. Korisnici teško pronalaze pouzdanu i kvalitetnu pomoć, dok se radnici suočavaju s nesigurnim uslovima rada, nestabilnim prihodima i nedostatkom dostojanstva i poštovanja.
„Osnovna ideja Pronto-a je da ne bi trebalo biti disfunkcionalnih tržišta rada“, kaže Sardana.
“Postoji mogućnost izgradnje platforme koja će organizirati neformalni i nekvalificirani rad i dati radnicima poticaj da ostanu u tom sistemu. Praktično premošćuje jaz između onoga što pružatelji usluga mogu sami ponuditi i onoga što korisnici očekuju.”
Industrija u punom jeku
Pronto je dio brzorastuće indijske industrije brze trgovine. Iznjedrio je niz uspješnih startupova koji obećavaju gotovo trenutnu isporuku proizvoda i usluga.
Blinkit, servis koji dostavlja namirnice za 10 do 15 minuta, ostvario je oko 3,9 milijardi dolara prihoda u fiskalnoj 2026. godini, što je oko 75% prihoda njegove matične kompanije Eternal Limited.
Zepto, još jedna aplikacija za brzu dostavu namirnica, zabilježila je prihod od 2,35 milijardi dolara u fiskalnoj 2026. godini. Planira izaći na berzu s procijenjenom vrijednošću od najmanje 3 milijarde dolara.
U martu je Urban Company, jedan od najvećih indijskih pružatelja usluga čišćenja domaćinstava, pokrenuo Insta Maids, uslugu sličnu Prontu. To je izazvalo negodovanje zbog pogrdnog jezika korištenog u promotivnoj kampanji. Naziv je kasnije promijenjen u Insta Help.
Veća sigurnost za asistente
Kada je 33-godišnja Varsha Singh prvi put donijela kameru u dom kupca, činilo se čudno i teško, kaže ona. Kasnije je GoPro kameru zamijenila lakša kamera, tako da danas jedva primjećuje da je nosi.
“U početku smo se bojali odlaska u kuće stranaca. Neko bi nas mogao lažno optužiti za krađu ili se prema nama ponašati grubo”, kaže Singh.
“Ali kada je kamera uključena, više ne moramo brinuti. Osjećamo se sigurnije. Sve se snima, kako razgovaraju s nama i kako se prema nama ponašaju.”
Nije imala pojma šta je vještačka inteligencija, a kamoli da se njeni snimci koriste za njenu obuku.
Singh je ranije zarađivala 18.000 rupija (oko 180 dolara) mjesečno radeći oko 45 sati sedmično u kafiću u državi Uttar Pradesh. Pridružila se Prontu prošlog januara i sada zarađuje skoro dvostruko više – oko 30.000 rupija (310 dolara) za otprilike istu količinu posla. Za poslove unutar Pronto Verified servisa, kaže, dobila je otprilike dvostruko veću naknadu od uobičajene.
Drugi radnici koje je Forbes intervjuisao kažu da im je Pronto dao novi identitet, priznanje i poštovanje u vrijeme kada se na niskokvalifikovane kućne radnice često gleda s visine i loše se postupa s njima.
Dobili su bolje uslove rada, veću slobodu da sami određuju svoje radno vrijeme, lokaciju i dane odmora.
“Imamo politiku nulte tolerancije za svakoga ko se loše ponaša i pomoći ćemo vam. U aplikaciji postoji SOS dugme. Pritisnete ga i, ako je potrebno, neko će stići u roku od nekoliko minuta”, kaže Sardana.
Negativna iskustva
Neki su čak uspjeli pobjeći od toksičnih poslodavaca.
Puja Kumari je kućna pomoćnica iz sela u državi Bihar. Kaže da je radila kao dadilja više od tri godine za porodicu koja joj nije dozvoljavala da napusti stambeni kompleks i pratila ju je na svakom koraku.
U januaru joj je prijateljica rekla za Pronto.
„Osjećam se kao da sam izašla iz zatvora“, kaže ona. „Gušila sam se. Nisam imala slobodu da pričam, smijem se ili da idem bilo gdje.“
Pouzdana usluga
Korisnici Pronto-a su takođe zadovoljni.
Mnoga domaćinstva u Indiji imaju stalnu ili povremenu pomoć. Međutim, to nije uvijek pouzdano. Radnici ponekad daju otkaz bez prethodne najave, pa poslodavci moraju pronaći zamjenu i prekvalifikovati ih u posljednjem trenutku.
„Najvažnija stvar za mene je praktičnost“, kaže Anushka Kotwanni, korisnica Pronta iz Bangalorea. „Pomoć dolazi tačno kada je želim i u unaprijed određeno vrijeme.“
Sardana, koja je odrasla u sjevernoj Virginiji, kaže da je ideju za Pronto dobila tokom putovanja u Indiju na posljednjoj godini fakulteta.
Vidjela je koliko su brze aplikacije za dostavu namirnica poput Blinkita postigle ogroman uspjeh u Indiji, dok su slične američke kompanije poput Gopuffa imale poteškoća.
U razgovoru s prijateljima i članovima porodice, shvatila je da je nepredvidljivost kućne pomoći čest problem. Zato je odlučila osnovati kompaniju koja će organizirati i formalizovati neefikasno tržište rada u zemlji.
Počela je razvijati Pronto dok je radila svoj prvi posao kao investitor u privatnom investicijskom fondu Bain Capital u Bostonu. U startupu je radila noću, dok je u Indiji bio dan.
Nakon šest mjeseci, dala je otkaz kako bi se u potpunosti posvetila Prontu.
Otac nije vjerovao
Porodica Sardana ima bogato iskustvo u vođenju kompanija sa složenim operativnim poslovanjem. Njen otac i ujak osnovali su kompaniju Innova Solutions, koja je ostvarila milijarde dolara prihoda zapošljavanjem indijskih inženjera za IT poslove. Otac je član upravnog odbora i prošle godine se povukao iz posla, dok njen ujak, milijarder Raj Sardana, vodi kompaniju kao izvršni direktor (Forbes je o njemu pisao 2023. godine).
Međutim, kada je prvi put predstavila ideju za Pronto svom ocu mjesec prije diplomiranja na Univerzitetu Georgetown u maju 2024. godine, on ju je odmah odbacio.
Rekao joj je da niko ne bi želio takvu uslugu i da ona nije sposobna izgraditi takvu kompaniju jer nikada nije živjela u Indiji.
„A ja sam mu rekla: ‘Ne zanima me. Uradit ću to i ne želim tvoju pomoć'“, prisjeća se ona.
Prvu verziju aplikacije kreirala je Sardana uz pomoć alata za generiranje AI koda u oktobru. Tada je shvatila da poslovanje putem WhatsAppa ne ostavlja utisak ozbiljne kompanije.
Zadobiti povjerenje radnika u ranim danima bilo je izuzetno teško. U to vrijeme, Pronto je imao samo 50 rezervacija i tri zaposlena.
Jedan od prvih zaposlenika je zamalo pretučen dok je pokušavao zaposliti radnike, jer mu nisu vjerovali i nikada nisu čuli za kompaniju.
Ali kada je obukao košulju i stavio jeftin zlatni lanac, situacija se potpuno promijenila.
„Sutradan se pojavio sa 30 ljudi“ koji su željeli raditi za Pronto, kaže Sardana.
Nove ideje
Nakon što je prvi pilotni projekat u Delhiju propao, Sardana je pokrenula drugi u Gurgaonu, koji je brzo stekao popularnost.
Danima je išla od vrata do vrata i zaustavljala kućne pomoćnice na ulazu u stambene komplekse, raspitujući se o njihovim platama i iskustvu.
„Doslovno smo spavali na klupama u supermarketu… I naučili smo mnogo teških lekcija“, kaže ona.
Sardana vjeruje da je prilika mnogo veća od organiziranja kućanskih poslova ili čak prodaje podataka za obuku umjetne inteligencije.
Pronto bi se također mogao proširiti na druga tržišta niskokvalifikovane radne snage koja se suočavaju s nedostatkom radne snage, kao što su fabrike, male trgovine i građevinarstvo.
“Nisam zainteresovana za osnivanje kompanije za kućne usluge. To me uopšte ne zanima”, kaže ona.
“Vizija se ne završava u Indiji. Ona je mnogo šira i uključuje širenje na mnoge zemlje u razvoju. U njima ima mnogo vrijednih ljudi koji već dugo trpe posljedice disfunkcionalnih tržišta rada.”
Rashi Shrivastava, Forbes
Zašto ovaj startup pričvršćuje kamere na glave domaćica u Indiji
