Rimac razvija veliku bateriju i stiže Teslu, ali neki eksperti kažu: To nije zeleno, trebamo vodik

Gordana Grgas, novinarka Forbes Hrvatska

Može li kompanija Mate Rimca zaista uzdrmati globalno tržište baterija za veliku i industrijsku pohranu energije kojim sada dominira američki Tesla? Pitali smo domaće stručnjake i sudionike na tržištu obnovljivih izvora energije, kao i Rimčevog strateškog partnera za projekat SineStack.

Ako je vjerovati najavama, Rimac Technology bi mogao inovirati tržište za veliku i industrijsku pohranu energije gdje trenutno kolo vodi američka kompanija Tesla sa svojim Megapack baterijskim sistemom.

Zvuči senzacionalno, pa i pomalo nevjerovatno, tim više što se domaća javnost već neko vrijeme pita šta se dešava sa robotaksijima koje, preko kompanije Project 3 Mobility, Mate Rimac razvija s partnerima te uz državnu podršku. Pokušali smo rasvijetliti najnoviji projekt koji je predstavljen na nekoliko stranih tehnoloških sajmova, a krajem novembra je objavljeno i strateško partnerstvo s Ennom, koja se bacila na projekte obnovljivih izvora energije, u vlasništvu “kralja plina” Pavla Vujnovca.

Iz kompanije Rimac Technology, odnosno podbrenda Rimac Energy, poručili su da njihov sistem SineStack “pomiče granice onoga što baterije priključene na energetsku mrežu mogu ponuditi korisnicima”. No, treba istaći da još nije certificiran i tek se treba dokazati na djelu.

Zoran Miliša, predsjednik Uprave Enna Opskrbe, u telefonskom razgovoru za FORBES Hrvatska ističe kako razvoj projekta i izradu prototipova prate već dvije godine, a ukoliko se potvrde očekivanja, uvjeren je da će SineStack biti “revolucija u pravom smislu te riječi”. Na pitanje o usporedbi s Teslinim Megapackom on kaže da se radi o potpuno drugačijoj tehnologiji baterija koja će biti “cjenovno povoljnija”, s većim brojem ciklusa punjenja i pražnjenja te “većom gustoćom skladištenja energije po četvornom metru za 20-ak posto”. Test će biti dva pilot-projekta u 2024. godini, jedan u Hrvatskoj i drugi u Njemačkoj, nakon što SineStack prođe kroz proces certifikacije i za njegovu primjenu dobiju dozvole operatora prijenosnih sistema u obje zemlje.

Izvan tih dviju kompanija teško je stoga naći sugovornika na temu SineStacka. Svi čekaju da vide što će konkretno izaći 2025. godine iz pogona goleme tvornice/kampusa koju Rimac Grupa gradi kod Svete Nedelje u blizini Zagreba, gdje će biti i globalno sjedište, te istraživačko-razvojni centar. Tu bi se, naime, osim električnog superautomobila Nevere i komponenti za druge proizvođače automobila, trebao “zarolati” i misteriozni SineStack, litijsko-ionska baterija nove generacije namijenjena za industriju i energetske kompanije.

Potražnja za baterijama će rasti

“Najava o inovativnom baterijskom sistemu za skladištenje energije privlači mnogo pažnje, dijelom zbog imena koje stoji iza najave, dijelom zbog najave o posve drugačijoj i revolucionarnoj tehnologiji. U ovom trenutku nema dovoljno informacija za komentirati proizvod s tehničke strane”, odgovara za FORBES Hrvatska Srećko Tamburović, istraživač u Odjelu za obnovljive izvore energije, klimu i zaštitu okoliša Energetskog instituta Hrvoje Požar (EIHP). “No svakako veseli vidjeti najavu domaćeg proizvoda u području skladištenja energije. Očekivanja su vrlo visoka u pogledu kvalitete i tehnološke naprednosti najavljenog proizvoda, a u budućnosti se očekuje kako će većom integracijom obnovljivih izvora energije rasti i potražnja za baterijskim sistemima”.

Očekivanja su vrlo visoka u pogledu kvalitete i tehnološke naprednosti najavljenog proizvoda, a u budućnosti se očekuje da će većom integracijom OIE rasti i potražnja za baterijskim sistemima.
Srećko Tamburović, Energetski institut Hrvoje Požar

Očekivanja su vrlo visoka u pogledu kvalitete i tehnološke naprednosti najavljenog proizvoda, a u budućnosti se očekuje da će većom integracijom OIE rasti i potražnja za baterijskim sistemima. Srećko Tamburović, Energetski institut Hrvoje Požar

Obratili smo se i riječkoj kompaniji IE-Energy koja će kod Šibenika, u tvorničkom krugu TLM-a, izgraditi prvi veliki hrvatski baterijski sistem koji će biti priključen na prijenosnu mrežu i služiti za njeno uravnoteženje (za šta im je lani odobrena i podrška EU od skoro 20 miliona eura), a bazirat će se na Teslinim baterijama. U funkciji će biti u prvom kvartalu iduće godine, kako najavljuje Željko Šmitran, suosnivač kompanije, i to s kapacitetom od 10 megavata (22 megavat sata), a plan je da odmah nastave s gradnjom druge faze, proširenjem za još 50 megavata (110 megavat sati). No, šta Šmitran kaže na performanse SineStacka, da li bi ga primijenili? “Zvuči obećavajuće. Svakako bi ga primijenili, tim više jer je hrvatski proizvod”, odgovara diplomatski i bez ulaženja u detalje.

Učinkovitije, duže, gušće…

Iz kompanije Rimac Energy, koju vodi Wasim Sarwar Dilov, na naše pitanje u čemu je bitna razlika u odnosu na postojeća rješenja na tržištu, odgovorili su e-mailom u nekoliko općenitih tvrdnji: zbog visoke integracije invertera, više pohranjene energije će se moći učinkovito iskoristiti; sistem je koncipiran s fokusom na znatno produžen vijek trajanja; “energetska gustoća nadmašuje konkurenciju, omogućujući pružanje većeg kapaciteta pohrane energije po kvadratnom metru”. Dizajn SineStacka “obiluje manjim, fleksibilnijim i konfigurabilnim građevinskim blokovima”, napominju, pa je prilagodljiv za projekte s različitim prostornim ograničenjima i zahtjevima.

Na molbu da uporede “energetsku gustoću” SineStacka s Teslinim MegaPackom, odgovaraju da ne žele javno iznositi takve brojke: “Ono što možemo reći je da naša gustoća energije premašuje Teslinu”. Mediji koji su izvještavali s Energy Storage Summita CEE, održanog u Poljskoj, objavili su da je energetska gustoća najavljene Rimčeve baterije 280 kilovatsati po kvadratnom metru, a to u Rimac Energy nisu demantirali. Na naše dodatno pitanje o “visokoj integraciji invertera” kažu da to podrazumijeva da njihov sistem treba manje prostora ili zemljišta nego oni trenutno postojeći, ali i da omogućava da imaju precizniju kontrolu nad baterijskim sistemom. U službenom se saopćenju Rimac Energyja inače ističe da je vijek trajanja sistema do čak 12.000 ciklusa (što bi, preračunato, značilo da traje 33 godine ako se dnevno puni/prazni) i da omogućava više od 92 posto efikasnosti baterije.

Cijene velikih baterijskih sistema su visoke – te “gutaju” i prostor na koji se postavljaju – pa ih je u našem okruženju relativno malo izgrađeno. O cijeni pak dovoljno govori i primjer IE-Energy čija će ukupna investicija biti vrijedna 70 miliona eura. No, takvi bi sistemi trebali omogućiti da se varijabilna energija koja se dobija iz obnovljivih izvora stabilizira te stoga i više primjenjuje.

Rješenje za peakove proizvodnje

Hoće li, dakle, developeri početi u sklopu svojih projekata solarnih ili vjetroelektrana sve češće graditi i baterijske sisteme, pa je Rimcu to tržište praktički osigurano? Vrlo vjerojatno, ali u baterije će se pohranjivati tek manji dio proizvedene energije, u trenucima kada je na tržištu ima viška, kako bi se potom plasirala kada je ne bude dovoljno (noću, ili kad ne puše vjetar), te se tako izbjegne situacija da veleprodajne cijene električne energije odlaze u minus. Podsjetimo, ljetos je u Evropi na berzama električne energije, pa tako i na hrvatskoj berzi Cropex, u jednom trenutku zabilježena rekordno niska cijena od -500 eura za megavatsat, što znači da se kupcima toliko plaćalo da preuzmu struju. Razlog tog “incidenta” bila je velika proizvodnja iz vjetroelektrana i solarnih elektrana.

“Baterije su kratkotrajna rješenja za peakove proizvodnje. Ne može se tako trajno skladištiti velika količina energije. Mi planiramo da u našim novim projektima 10-20 posto proizvedene energije pohranjujemo u baterije, a moguće je da ih postavimo i u sklopu solarne elektrane Novalja s čijom gradnjom krećemo u početkom 2024. godine”, objašnjava nam Bojan Reščec, menadžer za Hrvatsku u austrijskom RP Globalu, ujedno član Vijeća Udruženja za obnovljive izvore energije Hrvatske gospodarske komore. Prerano je, dodaje, da bi uopće promišljao o vrsti baterijskog sistema koju bi ugradili.

U našim novim projektima planiramo 10-20 posto proizvedene energije pohranjivati u baterije.
Bojan Reščec, direktor RP Global Hrvatska

Kako ipak ne postoji zakonska obveza za gradnju baterija uz solarne ili vjetroelektrane u Hrvatskoj, zanimalo nas je hoće li se to možda mijenjati. Iz Ministarstva gospodarstva nisu odgovorili ni na ponovljeni upit. Stručnjaci EIHP-a pak ukazuju da će dekarbonizacija elektroenergetskog sistema, bazirana na vjetroelektranama i solarnim elektranama, predstavljati izazov.

Njihova ubrzana integracija dovodi, naime, do problema osiguranja stabilnosti elektroenergetskog sistema. Neke zemlje u regiji, primjerice Srbija i Grčka, pokušavaju doskočiti tome dajući prednost priključenja na mrežu hibridnim sistemima, a to su oni koji na lokaciji imaju i baterijski sistem. U takvim bi se slučajevima baterije trebale koristiti za pružanje usluga operatoru sistema (na primjer kao pomoć u osiguravanju stabilnosti sistema).

U Vujnovčevoj Enna grupi su o suradnji s Rimčevom kompanijom najavili u saopćenju da su “predani provođenju dodatnih projekata nakon pilot-faze, uključujući implementaciju do 1 GW sistema skladišta energije”, a govore i o planovima za tržišta u jugoistočnoj Europi. O iznosu investicija se dosad, međutim, nisu izjašnjavali. Na naše pitanje upućeno Rimac Energy, da li za proizvodnju baterijskog sistema računaju na financiranje iz EU fondova, odgovor je da u ovom trenutku “nemaju konkretnih informacija za podijeliti”.

Ivica Jakić: Baterije? Ne, trebamo vodik

Energetski konsultant Ivica Jakić, ujedno i predsjednik Hrvatske udruge za razvoj i primjenu vodikovih gorivnih članaka (H2-Hydrogen Cell Croatia), na cijelu tu stvar s pohranom električne energije gleda iz posve drugog ugla: baterije smatra tek privremenom alternativom, mogućom međufazom do potpune primjene pohranjivanja električne energije proizvedene u obnovljivim izvorima u – vodik.

“Baterije imaju problem jer s vremenom gube snagu. Također, one nisu ‘zelene’. Problem je njihova dekomisija, dakle šta s njima na kraju – one ostavljaju veliki trag u okolišu. Obnovljivi izvori energije koji na taj način pohranjuju energiju su samo prividno zeleni”, poručuje Jakić u razgovoru za FORBES Hrvatska.

Štaviše, baterije su po njemu “outgoing” strategija za EU, zbog toga što Evropa nema dovoljno sirovina za proizvodnju baterije te ona time samo jača svoju ovisnost o Kini, Indiji i drugima. “Rimac je ozbiljna hrvatska kompanija, ali bi se morala okrenuti prema vodiku. Također, Nevera bi trebala biti pogonjena na vodik”, poručuje ovaj konsultant.

Baterije s vremenom gube snagu. Također, nisu zelene. Problem je njihova dekomisija.
Ivica Jakić, konzultant za energetiku

Da je zeleni vodik (onaj proizveden iz obnovljivih izvora energije) već vrlo zanimljiv developerima potvrđuje nam Reščec iz RP Globala, poručujući da “vrlo konkretno rade na promociji korištenja vodika u Hrvatskoj kako bi ga jednog dana imali kome plasirati”.

Hrvoje Dorotić, istraživač u Odjelu za obnovljive izvore energije, klimu i zaštitu okoliša EIHP-a, kaže pak da su baterije “relativno jednostavno i logično rješenje, ali ne predstavljaju i najjeftinije rješenje”, dok se električna energija može skladištiti u različite oblike, pri čemu je najučinkovitija pretvorba u toplinsku energiju putem dizalica topline u kombinaciji s toplinskim spremnicima.

Nije nužno, ali možda postane isplativo

Ukratko, energetska tranzicija uz koju ide nužnost pohrane zelene energije nije, ipak, nužno vezana s razvojem super baterija. No, s većom integracijom obnovljivih izvora energije u mrežu, može se očekivati da će se stvoriti tržišni uvjeti, kako napominje Minea Skok, istraživačica u Odjelu za prijenos i distribuciju energije EIHP-a, u kojima će investitorima visina investicije u baterijske sisteme postati isplativa.

“Premda baterijski sistemi za investitore predstavljaju dodatan trošak, kod mogućih operativnih ograničenja, kao i zbog sve češće pojave negativnih cijena na tržištu, te radi mogućih dodatnih prihoda od pružanja usluga operatoru, samim investitorima u obnovljive izvore će postati interesantno koristiti postrojenja za skladištenje energije i time svoju predaju električne energije u mrežu učiniti fleksibilnom”, zaključuje.

Na koncu recimo da za Teslinim Megapackom, koji se sada proizvodi u Kaliforniji, na tržištu vlada golema potražnja, a kompanija zbog toga planira otvoriti i novu tvornicu u Šangaju, kako je proljetos na Twitteru (X) objavio Elon Musk.

Svaka jedinica Megapacka, koji je Tesla počela izbacivati na tržište još 2019. godine, može pohraniti tri megavat sata energije (što je dovoljno za jednosatnu potrošnju oko 3600 kućanstava, kako su izračunali), a te se jedinice koje izgledaju kao kontejneri mogu “beskonačno” (i brzo) slagati i povezivati do željenog kapaciteta, uz jamstvo koje se proteže i do 20 godina. Na sličan način, kao elementi (nisu baš mega, 790 kilovat sati) koji se spajaju u željeni sistem, funkcionirao bi i SineStack, ali još je daleko od tržišta i stoga komparacije.