Los Angeles izbacuje ugalj: U januaru pokreću najveću svjetsku elektranu na zeleni vodonik
Drugi najveći grad u SAD počet će sljedećeg mjeseca da dobija električnu energiju iz vodonika koji se proizvodi u elektrani u Juti i skladišti ispod nje u ogromnoj slanoj pećini, kako bi dostigao cilj od 100% energije bez ugljenika.
Los Angeles je zvanično prestao koristiti električnu energiju proizvedenu iz uglja. Sprema se da pokrene prvu veliku elektranu koja proizvodi struju iz zelenog vodonika i prirodnog gasa. Drugi najveći grad SAD radi na tome da do 2035. godine sav svoj energetski miks prebaci na izvore bez emisija ugljenika.
„Mogu zvanično reći da Los Angeles više ne koristi energiju dobijenu sagorijevanjem uglja“, izjavila je jučer gradonačelnica Karen Bass, na brifingu kojem su prisustvovali i direktor LADWP-a, najveće komunalne elektrodistribucije u SAD, kao i drugi zvaničnici.
„Prošle sedmice, Intermountain Power Project u Juti isporučio je posljednju količinu električne energije proizvedene iz uglja našem gradu”, dodala je.
Iznad slane pećine
Počev od januara, isto postrojenje u Delti, Juta, slaće Los Angelesu električnu energiju proizvedenu u turbinama koje sagorijevaju mješavinu prirodnog gasa i vodonika. Početni cilj je da se koristi mješavina od 70% prirodnog gasa i 30% vodonika. Vremenom, gradska elektrodistribucija planira da pređe na 100% vodonik, koji će se proizvoditi na licu mjesta, iz vode i obnovljive energije, i skladištiti u ogromnoj podzemnoj slanoj pećini pored elektrane, rekao je Dejvid Hanson iz Odeljenja za vodu i energiju Los Angelesa (LADWP).
„Koristimo Intermountain Power Project još od 1980-ih. Izgrađen je iznad slane pećine. Znali su to oduvijek, ali nikoga baš nije bilo briga“, rekao je Hanson za Forbes. Partneri komunalnog preduzeća već proizvode vodonik i skladište ga u pećini. Za nju Hanson kaže da je veličine Empire State Buildinga. „To je odlično skladište, nepropusno za vodonik.”
„To je najveći projekat zelenog vodonika na svijetu i sada je operativan“, dodao je.
Perspektiva vodonika
Eksperiment Los Angelesa dolazi u trenutku kada su perspektive zelenog vodonika bez ugljenika, barem u SAD, oslabile. On je skuplji za proizvodnju u poređenju s industrijskim vodonikom koji se dobija iz prirodnog gasa, što je jeftino, ali stvara velike količine ugljičnog zagađenja. Trampova administracija takođe nije bila naklonjena tome. Ukinula je federalno finansiranje za takozvane „vodonične hubove“ u Kaliforniji i na sjeverozapadu Pacifika, koji su trebali unaprijediti proizvodnju i upotrebu čistog vodonika u velikim razmjerama.
Projekat u Los Angelesu razvija se još od 2022. godine, kada je dobio garanciju za kredit od 504 miliona dolara iz Bajdenovog Ministarstva energetike za postrojenje u Juti. Oprema je već instalirana i funkcioniše. Njegove elektrolizere, koji iz vode izdvajaju vodonik, pri čemu se kao nusproizvod oslobađa samo kiseonik, isporučila je američka podružnica Mitsubishi Power-a. Proizvedeni su u Kini, rekao je Kevin Peng, direktor projekta u LADWP-u.
„Na nivou na kojem smo gradili, 220 megavata, nije postojalo nijedno postrojenje u SAD koje je to moglo isporučiti“, rekao je. Kada prva faza bude potpuno operativna, sistem će proizvoditi 21 milion kilograma vodonika godišnje. Pored projekta u Juti, sljedeće godine LADWP će početi konverziju svojih elektrana u Scattergood Generating Station u zapadnom Los Angelesu, kako bi koristile vodonik umjesto prirodnog gasa.
Ugalj nestao za dvije decenije
Kada se vodonik koristi u gorivnim ćelijama za proizvodnju električne energije bez ugljenika, poput onih u svemirskim letjelicama ili automobilima poput Toyota Mirai, jedini nusproizvod je voda. Kada se sagorijeva, ipak, nastaju voda i azotni oksidi (NOx), zagađivači zraka. Ali LADWP je uvjeren da konvencionalni sistemi za filtriranje zagađenja, koji se već koriste u elektranama na prirodni gas, mogu to kontrolisati.
„Postoji pogrešna predstava o tome koliko emisija zapravo nastaje iz vodonika“, kaže Peng. Elektrana u Juti koristiće najnovije sisteme selektivne katalitičke redukcije da zadrži NOx i sve druge emisije „daleko ispod dozvoljenih limita. Pored toga, imamo dodatnu prednost, nultu emisiju CO2“, rekao je.
A to je i krajnji cilj grada, ističe Bass. „U energetskom miksu Los Angelesa 2003. godine bilo je 3% obnovljivih izvora i više od 50% uglja“, rekla je. „Danas, nešto više od 20 godina kasnije, naš grad dobija 60% energije bez ugljenika i, ponovo, 0% iz uglja.”
Alan Ohnsman, Forbes
