Uzgoj biljaka i povrća u svemiru počinje i prije nego što se mislilo da je moguće
Tokom misije Apollo, davne 1971. godine, astronaut Stu Roosa na Mjesec je ponio nekoliko stotina sjemenki bora, javora, obalne sekvoje i četinjaču, a sve kako bi se testirala njihova otpornost na uvjete u svemiru i da bi se vidjelo da li će izlaganje bestežinskom stanju ili zračenju učiniti nešto sjemenkama. Sjeme je 34 puta kružilo oko Mjeseca u njegovom džepu, te je po povratku na Zemlju dočekano i ono i Roos sa velikom pompom i očekivanjima. Povratkom na Zemlju posuda sa sjemenkama je tokom dekontaminacije pukla, zbog čega su u misiji smatrali da sjemenke više nisu sposobne za preživjeti, ali su ih svejedno, zasijali na nekoliko lokacija. Sjeme je isklijalo. Na sjemenkama, a kasnije drveću nisu izvođeni nikakvi eksperimenti, isklijala su kao i svaka druga stabla, samo što ova nose ime “Mjesečeva stabla”.
Ne postoji potpuni registar ovog drveća. NASA-in astronom David Williams 1996., postavio je sebi zadatak da pronađe i evidentira ova stabla, i tokom 15 godina potrage i vođenja evidencije na internetu o svakoj poznatoj lokaciji stabla pronašao ih je na 80 mjesta. Neka od ovih stabala izumiru, a neka žive svoju drugu generaciju.
Prilagodljv staklenik u svemirskim stanicama
Međutim, izložiti sjeme svemirskim uvjetima više nije izazov za naučnike, izazov je posaditi ih i uzgojiti u svemiru. Naučnici okupljeni oko firme Space V , inovativnog startupa sa sjedištem u Genovi i Torinu, nedavno su za ovu namjenu dobili sredstva iz Galaxia fonda, centra za razvoj novih poslova posvećenih svemiru.
Space V spaja biologiju i robotiku u cilju pronalaženja inovativnih rješenja za dizajniranje i razvijanje opreme prikladne za uzgoj biljaka u svemiru, čime otvara nove perspektive za agronomska istraživanja ključna za budućnost istraživanja svemira.
Kratkoročno, Space V ima za cilj razviti i testirati prilagodljiv staklenik u Zemljinoj orbiti, na Međunarodnoj svemirskoj stanici ili čak na komercijalnim svemirskim stanicama koje će biti aktivne u nadolazećim godinama.Osim u svemiru ovaj staklenik bi se mogao koristiti i u proizvodnji hrane na Zemlji, naročito u nepristupačnim i osiromašenim područjima. Inovacije Space V omogućavaju proizvodnju biljaka i povrća u svemiru, uz optimalnu temperaturu i nivo vlažnosti, te smanjenu potrošnju energije.
Astronauti koji borave u svemiru u sklopu svojh istraživanja, za sada dobivaju hranu sa zemlje, a ona je kaže Franco Malerba, osnivač Space V i prvi astronaut u historji Italije, dehidrirana i bez dovoljno svježih vitamina u sebi. Ovakav jelovnik, govori on, nije prikladan ni za vjerovatnu klijentelu svemirskog turizma.
Uzgoj sjemena u svemiru
“Za daleke misije, za naseljene stanice na Mjesecu, koje ćemo vidjeti već 2020-ih, pa onda i za putovanja na Mars, više nema smisla prevoziti svu hranu sa Zemlje; ako išta, trebamo donijeti sjeme i postepeno početi uzgajati biljke najkorisnije za prehranu astronauta u posebnim svemirskim staklenicima”, kaže Malerba za Forbes Italia.
Da se već uveliko testiraju i istražuju mogućnosti svemira u proizvodnji hrane, pokazuje i podatak da naučnici već neko vrijeme uzgajaju sjeme u svemiru kako bi ga prilagodili klimatskim promjenama na Zemlji.
Budući da se klima na našoj planeti munjevito mijenja, brže nego što biljke mogu prirodno da evoluiraju, pa su samim time mnoge od njih, koje su i glavni izvor hrane, ugrožene. Naučnici su odlučili da se okrenu svemiru u potrazi za rešenjem. Njihove mutirane komponente mogle bi biti otpornije na klimatske promjene na Zemlji, pa samim time i produžiti vijek određene hrane na našoj planeti, i učiniti da klimatske promjene ne diktiraju opstanak određenih sorti kao i njihov urod.
Godine 2022., zajedničke laboratorije Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) i Organizacije UN za hranu i poljoprivredu (FAO) poslale su sjeme na put do Međunarodne svemirske stanice (MSS), kako bi podstakle genetske mutacije u sjemenu kroz izlaganje kosmičkom zračenju i mikrogravitaciji, što bi moglo pomoći u razvoju otpornih usjeva sposobnih da napreduju u uslovima eskalacije klimatske krize.
Iako bi se vještačka mutacija mogla izvesti i na zemlji, naučnici Centra za primjenu nuklearne energije u poljoprivredi FAO i IAEA objašnjavaju da svemirsko okruženje omogućava dodatne ekstremne situacije.
„U svemiru, stres sa kojim će se susresti organizam bio bi na najvišem nivou i iznad svega što možemo da simuliramo na Zemlji. Zračenje bi moglo biti više od sto puta veće od prirodnog zračenja koje je moguće proizvesti na Zemlji“, objasnila je Sobhana Sivasankara, šef Odjeljenja za oplemenjivanje i genetiku biljaka.
Jedno je sigurno, uzgoj biljaka i povrća u svemiru više nije naučna fantastika, već realnost koja bi mogla zaživjeti i brže nego što bismo vjerovali da je moguće.
