EKSKLUZIVNO Jurgen Fitschen: Potrebna je hrabrost, stabilnost i obrazovanje – to su temelji konkurentne ekonomije (VIDEO)

Drugo izdanje konferencije Horizonti kapitala kojeg je organizirala ASA Banka u partnerstvu sa Forbes Adria, u Sarajevu je okupilo lidere bankarskog i finansijskog sektora, investitore, predstavnike regulatornih tijela, osiguravatelja, fondova i akademske zajednice iz cijele regije. Konferencija je istakla važnost institucionalne saradnje, ali i snažnije uloge privatnog sektora u stvaranju funkcionalnog investicionog ambijenta u BiH i regiji. U fokusu su bili ključni pravci razvoja tržišta kapitala, među kojima se izdvajaju modernizacija regulatornog okvira i jačanje transparentnosti, mobilizacija privatnog kapitala, razvoj novih finansijskih instrumenata te digitalizacija tržišta kapitala. Posebnu pažnju izazvalo je učešće Jürgena Fitschena, iskusnog bankarskog stručnjaka i bivšeg predsjednika Uprave Deutsche Bank, koji je sa svojim međunarodnim iskustvom dao dubok i kritički osvrt na stanje evropske i regionalne ekonomije. U ekskluzivnom razgovoru, ovaj ugledni stručnjak, podijelio je stavove o liderstvu, obrazovanju, tržištima kapitala, tehnološkim izazovima, ali i budućnosti Evrope.

Kako biste ocijenili trenutno stanje globalne ekonomije, s obzirom na sve izazove koji su se pojavili u posljednjih godinu dana gdje svjedočimo velikim geopolitičkim napetostima i tržišnim nesigurnostima?

“Mnogi traže jednostavno objašnjenje vrlo složene situacije. To tako ne ide. Neophodan je dijalog između ekonomista, investitora, da bismo shvatili u kakvoj situaciji se nalazimo i prihvatili te izazove. Govorimo o klimatskim promjenama, demografskim faktorima koji se ne mogu promijeniti preko noći, zatim tehnologiji, umjetnoj inteligenciji, strahu od gubitka posla i geopolitičkim napetostima – svaka od tih tema sama za sebe je već veliki izazov, a zajedno, jasno je da uzrokuju veliku zabrenutost među ljudima kako dalje. Potrebno nam je snažno političko vodstvo. Nažalost, politički lideri ne postupaju onako kako bismo od njih očekivali i iz toga se pojavljuju vrlo nacionalističke tenzije i tendencije za koje smo smatrali da su stvar prošlosti. Svi se sjećamo okolnosti u Evropi, nastanka i posljedica nekontrolisanog nacionalizma.
U knjizi koja je objavljena poodavno, 1989., jedan američki autor japanskog prijekla rekao je: ‘Ovo je kraj istorije’, da bi nekoliko godina kasnije kazao da nije bio u pravu. Međutim, danas kada čitamo tu knjigu vidimo gdje smo sve pogriješili i pogrešno procijenili situaciju, što nas je dovelo do današnjih okolnosti.

Složili smo se da postoji samo jedan sistem, superiorni, zapadnjački, zasnovan na demokratskim idejama i svi smo pratili taj sistem. Danas neki ljudi tvrde da je taj zapadni sistem doživio svoj kraj i odjednom se pojavljuju autokratski sistemi sa velikom popularnošću širom svijeta. Kako se tome suprotstaviti, naročito u Evropi gdje je sa prosvjetiteljstvom krajem 18. stoljeća zapravo i začet ovaj zapadnjački sistem, to je jedno od velikih pitanja.

Da se vratim na vaše pitanje, mislim da smo u sred jedne globalne debate o tome kako društva namjeravaju nastaviti živjeti mirno, za boljitak svih građana širom svijeta. Proveo sa dosta godina u Aziji i vidio sam kako su se nekadašnje siromašne nacije izdigle iz siromaštva i stvorile ogroman napredak, dakle, to nije nemoguće. Međutim, ono što je potrebno je jedna opća saglasnost o općem cilju.”

Spomenuli ste potrebu za jakim liderstvom. Da li Evropa ima jake lidere?

“Evropa se uvijek kritikuje zbog svog pluralizma, višeglasnosti. Sjetit ćete se Kissingerove čuvene izjave, dajte mi samo jedan broj telefona na koji mogu nazvati (kada želim razgovarati sa Evropom), mislim da to govori danas i Trump. To se može vidjeti kao slabost, jer donošenje odluka ide sporo, vode se rasprave. Međutim, diverzitet koji imamo u Evropi također dovodi do uključivanja svih, imamo velike i male zemlje. Ako su velike zemlje jedine koje odlučuju, onda male zemlje gube svoj identitet.

Ključno je uzeti u obzir želje ljudi da pripadaju nečemu s čim se mogu povezati. Naprimjer, ljudi u Aziji su kreirali svoju zajednicu država, ali nikada sa ambicijom kakva je bila u Evropi. Međutim, to je zbog njihove drugačije historije.

Treba težiti zajedničkom liderstvu. Očigledno je da se postigao mir, stabilnost i, budimo iskreni, ekonomski rast, impresivan ekonomski rast, naračito u istočnom dijelu Evrope nakon Drugog svjetskog rata. Trebamo biti ponosni na to i osjećati se ohrabrano tim razvojem, ali sistem upravljanja u Evropi nesumnjivo mora biti efekasniji.”

Imali smo izvještaj koji je Mario Draghi napravio vezano za viziju budućnosti evropske konkurentnosti, a više ga niko ne spominje. Gdje vidite prilike za Evropsku uniju?

“Došlo je do drastične promjene globalne konkurentnosti i nakon Drugog svjetskog rata mnogi dijelovi svijeta su stagnirali tako da je bilo lako rehabilitirati Evropu i mnoge zemlje. Naprimjer, moja zemlja je postala vodeća u izvozu i izvozom je rješila dio svojih problema. Međutim, ta jednačina više ne funkcioniše tako glatko, jer mnoge zemlje koje su bile velike uvoznice dobrim dijelom prošlog stoljeća sada su konkurentne zemlje. Danas se suočavamo s izazovom globalne konkurencije s kojim se generacije prije nas nisu suočavale. Mislim da je to dobro. Nema pravila koje kaže da Evropa treba da dominira globalnom razmjenom. Isto tako mislim da svi koje ta tema interesuje trebaju da se vrate u prošlost 50 godina gdje su Kina i Indija dominirale svjetskom trgovinskom razmjenom, ali na drugačiji način, danas imaju mogućnost korištenja vlastite sirovine za prodavanje vrlo konkurentnih proizvoda širom svijeta. To znači da se stalno moramo mijenjati i prilagođavati. Cijene u Evropi su vrlo visoke i da bi se opravdala visoka cijena rada onda je potrebno biti produktivniji od ostalih, a mi smo tu prednost izgubili. Moramo se baviti pitanjem kako da održimo komfor života za građane ovdje, ali isto tako ostanemo konkurentni u odnosu na druge nacije koje su vrlo napredne.

To je pitanje od milion dolara – kako privući globalni kapital u Evropu, a ne u Sjedinje Države, Aziju…

“Dugi niz godina obilazio sam nova tržišta u Aziji i došao do zaključka da je za uspjeh potrebno uložiti mnogo truda, jer nije jednostavno ispuniti sve zahtjeve. Postoji veliki broj ideja različitih poduzetnika koje je važno prepoznati i objediniti, ali i osigurati pristup kapitalu. Tek u tom spoju možemo računati na pouzdan rast, razvoj i pristup globalnom tržištu.”

Kada se tako kaže zvuči vrlo jednostavno, međutim to zahtjeva jako puno rada.

“Mogu dati jedan primjer iz svog života u Singapuru. Kao student sam tamo putovao i kad sam se, nekoliko godina kasnije vratio, bio mi je neprepoznatljiv. Tokom studija mogao sam sebi da priuštim hotel, sve je bilo jeftino, a za samo par godina ta mala zemlja bez sirovina, bez ičega, dakle samo sa lijepom lokacijom i dobrim liderstvom i radišnjim ljudima – to su bili svi njeni resursi, je u tako kratkom periodu ostvarila ogroman rast. U svemu tome ključnu ulogu imalo je i obrazovanje stanovništva.

Ako govorimo o elementima koji su nužni za konkurentnost, tu prije svega mislim na infrastrukturu – kako fizičku, tako i ljudsku. Kada govorimo o ljudima, onda govorimo o obrazovanju. Fondacija Hastor ovdje se može dati kao dobar primjer- omogućava mladima pristup školovanju, a oni kasnije postaju nosioci promjena u društvu.

S druge strane, ako pogledate Bliski Istok, vidjet ćete ogroman kapital koji je na raspolaganju. Međutim, ukoliko se taj kapital ne koristi mudro, on neće donijeti željene rezultate. U isto vrijeme, postoje zemlje bez ikakvih sirovina koje bilježe napredak upravo zahvaljujući ljudskom potencijalu. Zbog svega toga snažan sam pobornik obrazovanja kao glavnog pokretača razvoja i konkurentnosti.

Bankarski sistem

Kako ocjenjujete rad Evropske centralne banke?

“Kao bankar ne bih trebao da komentarišim rad ECB, premda više nisam predmet njihove supervizije. Smatram da je ECB vrlo jasno definisala i komunicirala svoje ciljeve – niko ne može reći da ne zna šta ova institucija nastoji postići. Kao lider Deutsche Bank uvijek sam sa zadovoljstvom sarađivao s ECB. Za zdrav odnos nužno je uzajamno razumijevanje: i kada postoje neslaganja, ona se rješavaju dijalogom.

Po mom mišljenju, ECB je primijenila odmjeren i odgovoran pristup te se uspješno suočila s izazovima inflacije. Njihova nastojanja da doprinesu stvaranju Evropske unije tržišta kapitala vrijedna su pohvale. Nažalost, političari nisu učinili dovoljno na tom polju, a to je šteta, jer upravo je to od presudne važnosti.

Moram naglasiti da cijenim politički trud uložen u uspostavljanje ECB. Tadašnji lideri morali su se odreći nacionalnog suvereniteta nad bankarskim sektorom da bi zajednička institucija funkcionisala – to je bila revolucionarna odluka. Danas imamo efikasan i stabilan bankarski sektor, koji i dalje napreduje, a značajan dio tog uspjeha postignut je upravo zahvaljujući radu Evropske centralne banke u proteklim desetljećima.

Da li vjerujete u evropsku digitalnu valutu?

“To je delikatno pitanje. Trenutno se radi na uspostavljanju jedne takve valute. Međutim, pitanje je šta tu kreiramo. Imamo li zaista problem s plaćanjima ili platnim prometom? Po mom iskustvu, nisam ga imao. Postoji vrlo raznolik spektar platnih sredstava i sistem transfera koji gotovo nema kašnjenja, tako da mislim da nova valuta neće značajno doprinijeti kvaliteti života. Što se tiče kriptovaluta, imam svoje sumnje, ne bih ih nazvao valutama, jer, ne ispunjavaju sve kriterije da bi se zvale tako, ali to je moje lično mišljenje. Mislim da ne bismo trebali polagati pretjerane nade u to, jer trenutni sistem funkcioniše sasvim dobro.

Kako ocjenjujete bankarski sistem u BiH i ovoj regiji?

“Sistem je stabilan. Prema onome čega se sjećam i onome što čujem od klijenata, sistem funkcioniše dobro. Mislim da se bankarski sistem sam po sebi ovdje možda neće dalje konsolidirati s obzirom na sklonosti tehnološkog sektora da traže svoje niše. Zato smatram da je potrebno raditi na razvoju tržišta kapitala komplementarnog sa bankarskim sistemom. Na taj način i investitori i klijenti koji posuđuju sredstva od banaka imali bi jednake prilike i interese. Primjera radi, u Njemačkoj oko 30% ukupnog volumena posuđivanja dolazi s tržišta kapitala, dok 70% dolazi iz banaka. U Sjedinjenim Američkim Državama situacija je potpuno obrnuta – tamo 70% ide preko tržišta kapitala. Očigledno je da učesnici tržišta mogu uspješno funkcionisati i u takvim okolnostima. Potrebno je pronaći balans gdje se investitori, ako nešto ne mogu prnaći na tržištu kapitala, okreću bankama i obratno.

Jako puno gotovog novca se deponuje u bankama u Hrvatskoj, BiH i Srbiji. Kako mobilizirati taj novac za poboljšanje tržišta kapitala u pogledu startupa i mladih firmi?

“Postoji segment tržišta kapitala koji je u EU još uvijek relativno malen, dok u SAD-u igra značajniju ulogu, i to jeste slabost evropskog sistema. Nove ideje, posebno startupi, mogu se razviti samo ako postoji adekvatan pristup kapitalu. Nažalost, u mnogim evropskim zemljama taj pristup je ograničen.

Bankarski sektor sam po sebi nije idealan instrument za finansiranje startupa. Banke prvenstveno moraju brinuti o sigurnosti i stabilnosti sredstava svojih deponenata, a ulaganja u startupe po prirodi nose visok rizik i ne garantuju stabilnost. Zato regulatori jasno naglašavaju da to nije primarna odgovornost banaka.

Kao rezultat, mnoge atraktivne poslovne ideje u Evropi ostaju neostvarene. Suprotno tome, u Sjedinjenim Američkim Državama postoji veća spremnost na preuzimanje rizika.

Kako privući investicije u BiH

Govorili ste o načinu prikupljanja investicija u ovom dijelu svijeta. Gdje vidite rizike? Mnogi investitori i dalje gledaju na ovaj dio svijeta kao na rizično mjesto za ulaganje. Koje strukturalne reforme su potrebne i šta bi se moglo poboljšati da se privuku investicije u Bosnu i Hercegovinu?

“Ne možemo ignorisati činjenicu da su većina zemalja u ovom regionu relativno male, što otežava pozicioniranje na globalnom tržištu. Sama ideja privlačenja stranih investitora znači da morate imati čvrstu komercijalnu osnovu – dobre poduzetnike koji posluju uspješno, privlače klijente i mogu se takmičiti s drugim regijama.

Iskustvo iz Azije pokazuje da je regionalizacija ključna – povezivanje više zemalja, povećanje transparentnosti i omogućavanje lakšeg kretanja kapitala preko granica. Taj model se može primijeniti i ovdje. Osim toga, neophodne su uvjerljive poslovne ideje koje će investitorima pokazati da je odnos rizika i povrata adekvatan.

Također, uspješnost poslovanja, transparentnost i stabilnost su presudni. Kada postoji stabilno okruženje i jasna komunikacija poslovnih planova, pristup kapitalu postaje lakši. To ohrabruje i domaće i strane aktere.

Na početku našeg razgovora spomenuli ste obrazovanje. Želio bih se vratiti na tu temu, smatrate li da su građani dovoljno educirani o tržištima kapitala? Da li postoji potreba za boljim obrazovanjem i većom informisanošću građana u tom području?

Da, rekao bih da to važi za sve zemlje svijeta. Danas je konkurentnost potpuno drugačija – imamo nova i vrlo dinamična tržišta, a gdje god da odete, obrazovanje je osnova. Sve počinje od porodice i škole.

Iz mog iskustva, posebno u Aziji, to je vrlo vidljivo. Prisustvovao sam situacijama u kojima porodice naglašavaju važnost učenja – recimo, u jednom gradu zamolili su me da govorim tiše jer je dijete učilo za ispit. To mi je bilo simpatično, ali i poučno jer pokazuje koliko ozbiljno pristupaju obrazovanju, naročito u Japanu i Singapuru, gdje se kvalitet obrazovanja shvata kao ključna prednost.

Međutim, u mnogim zemljama ljudi odlaze u školu, a zapravo ne usvajaju znanje, često zbog jezičkih barijera ili slabog sistema. Nažalost, vlade premalo ulažu u obrazovanje. Naišao sam na podatak da ulaganje u obrazovanje donosi prosječan prinos od oko 20%. To je izuzetno visok povrat, i kao poduzetnik sam se pitao zašto se više ne zadužujemo upravo za tu svrhu. Odgovor koji sam tada dobio bio je da političari razmišljaju drugačije od poduzetnika.

Upravo zato često navodim Singapur kao primjer: ulaganje u obrazovanje mora biti apsolutni prioritet. Povrat na takva ulaganja je dugoročan i vrlo visok, a građane čini konkurentnijim i sposobnim da uspiju gdje god da se u svijetu nađu.

Nove prilike

Gdje vidite nove prilike, novi val mogućnosti? Da li je to energetika, digitalna transformacija, zeleno finansiranje?

Mogućnost ima. Nažalost, ono gdje sam vidio da je interes oslabio su klimatske promjene. A, one su realnost i svako ko tvrdi suprotno, po mom mišljenju, jednostavno griješi. Nauka nam jasno pokazuje kojim putem trebamo ići, i na nama je samo da to pratimo. To ne zahtijeva ogromne troškove, naprotiv – otvara nove mogućnosti. Upravo tu treba usmjeriti pažnju: kako ideje pretvoriti u stvarnost, a istovremeno zaštititi životnu sredinu za buduće generacije.

Tehnologija se stalno razvija, a danas su mnogi zabrinuti zbog umjetne inteligencije. Ja nisam među njima. Naprotiv, smatram da nam ona omogućava stvari za koje nikada nisam mislio da će biti moguće. Ključno pitanje nije da li je umjetna inteligencija prijetnja, nego kako je možemo iskoristiti da unaprijedimo kvalitet života i stvorimo nove poslovne prilike.

Znam da mnogi smatraju da je već kasno i da je razvoj u Sjedinjenim Američkim Državama doveo Evropu do kraja puta, da više nije konkurentna. Ne bih se složio s tim. Nije stvar u tome šta umjetna inteligencija donosi, nego kako ćemo je mi koristiti. Zbog toga bih ohrabrio sve da na taj način razmišljaju – da tražimo rješenja i gradimo nove poslove koristeći taj alat, umjesto da se bojimo da su ljudska bića postala nepotrebna. Mislim da je takav strah potpuno neopravdan.

Prilično ste pozitivni kada govorite o budućnosti Evropske unije i globalnim kretanjima. Kritičari kažu da je Evropa stara, da ima problem s korupcijom, da kapital odlazi izvan njenih granica, dok se Afrika postepeno uzdiže. Zašto ste uprkos tome i dalje optimistični kada govorite o Evropi?

“Da, ja sam optimista – pod uslovom da riješimo pitanja koja smo već konstatovali. Na njima se može i mora raditi. Možda zvuči trivijalno, ali ono što treba da nas motiviše je činjenica da sam ja prva generacija Evropljana koja nije morala ići u rat. To je ogromno postignuće i dokaz da smo uspjeli stvoriti jednu drugačiju Evropu.

Naravno, sada imamo rat u Ukrajini, ali to ne mijenja činjenicu da smo decenijama uživali u miru i da ćemo u velikom dijelu svijeta nastaviti uživati u tim vrijednostima.

Možda smo nekada bili previše optimistični – kao što je bio gospodin Fukuyama kada je pisao Kraj istorije, vjerujući da će svi narodi prepoznati superiornost zapadnog liberalnog modela. Danas svjedočimo jačanju autokratskih režima. Oni, međutim, neće dugoročno pobijediti. Platit će visoku cijenu, i nažalost, tu cijenu će ponajviše snositi građani, a ne političari.

Ali to ne smije da nas obeshrabri. Naprotiv, treba da nas motiviše da nastavimo graditi stabilnije i otvorenije društvo. Dovoljno je pogledati Istočnu Evropu. Pogledajte Poljsku – uporedite situaciju prije 20 ili 30 godina sa današnjom.

Razgovarao: Vladimir Nišević, urednik Forbes Hrvatska